Iftarski program na Radiju BIR – Elvir-ef. Hodžić: U miru se spremati i raditi za težak hal

Ramazan je mjesec posebnog ibadeta, predanosti Uzvišenom Stvoritelju, i učenju dova. U našim dovama nemojmo zaboraviti našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer ljubav prema domovini je dio imana. Upravo to je bila tema novog izdanja Iftarskog programa radija BIR, a o njoj je kazivao Elvir ef. Hodžić, glavni imam MIZ Bratunac.

Na samom početku svoga kazivanja, podsjetio je na hadis Poslanika a.s., prilikom njegovog napuštanja Mekke: „Tako mi Allaha, najbolje i najdraže mjesto koje je Allah stvorio si ti. Da me nisu prisilili, nikada te napustio ne bih.“ Poznat nam je i hadis da dva oka na Sudnjem danu džehennemska vatra neće ni dotaći, a to je oko koje je bilo u pokornosti Stvoritelju i oko koje je bdjelo, bilo u „ribatu“ – bdjelo nad granicama. Ovaj termin – „ribat“ – čini mi se, ni naša ulema nije posljednjih 200 godina eksploatisala, a možda je bilo neophodno.

Neka mjesta je Allah odredio da budu „efdalnija“; na njima živjeti, činiti ibadet je efdalnije, kao što je Poslanikova džamija u Medini, harem u Mekki. Isto tako, živjeti u sredinama koje su same po sebi teške, posebno je obaviti namaz, činiti dobra djela. Ali, na isti način, činiti grijeh je veći u svakom pogledu, kazuje nam Elvir efendija Hodžić.

Ljubav prema domovini je prirodna čovjekova emocija. Mi smo generacijama vezani za ova područja, nama su naši preci ostavilil nešto, a to su devedesetih potvrdili najbolji sinovi ove zemlje -  gazije i šehidi. Iznevjeriti njihov šehadet, u najmanju ruku bi bilo neodgovorno. Čovjek se emotivno veže za mjesto u kojem je rođen, a onda doživi veliku traumu, pa više ne voli istim intenzitetom to mjesto. To je prirodno, jer su traume koje se prenose i na generacije. Ipak, kao ljudi koji su trebali povesti računa, naša Zajednica je jedna od rijetkih položila ispit, jer smo se tako organizovali da smo kompaktni i prisutni na svakom pedlju naše zemlje, stava je efendija Hodžić.

Ipak, bojim se da kao društvo, ljudima koji su smogli snage da „žive među masovnim grobnicama“, da svako jutro pogledaju ili sreću ljude koji su izvršioci najvećih zločina, koji su učestvovali u genocidu, nismo posvetili dovoljno pažnje.

U tom kontekstu, bitni su i termini. Ti ljudi nisu više „povratnici“. Oni su smogli snage da se vrate, da tu organizuju svoj život, da se djeca rode...Nismo obratili pažnju i dali im sve što je potrebno, prije svega u zakonskim regulativama. Ljudi su mnogo gubili povratkom na prijeratnu adresu, razvio se stereotip, gdje mi ne možemo razlučiti one koji pristojno žive od onih koji ne žive. Naravno, svugdje ima socijalnih slučajeva, ali kod nas se stekao dojam da su svi povratnici jad i čemer i da je asocijacija na ljude koji su se vratili, težak hal.

Bitno je ponuditi značajne stvari koje će nas izbaviti iz tog hala. 21 godinu sam u Bratuncu i svaki dan analiziram šta smo mogli bolje, i šta možemo sada bolje. Prvo što možemo jeste da izbjegavamo termin povratnici, a umjesto toga kazivati „Bošnjaci u povratničkim sredinama“, kao što smo uz finu kampanju kazali ne „Republika srpska“, nego manji bh. entitet.

Mi moramo sve raditi sada, u miru, za težak hal koji može ponovo doći.  Nažalost, teško odustajemo od komoditeta danas. Tvoj dio BiH jeste tvoj imetak  koji si dobio emanetom svoga babe. Nemaš pravo to prodavati, nego da kultivišeš, poručuje u svome kazivanju Elvir efendija Hodžić. Od čestitih bošnjačkih porodica se očekuje da budu prvaci, uglednici. Pa ako jedna takva porodica u Rudom, Čajniču, Nevesinju, Srebrenici, očisti i održi svoje imanje, naravno da će to biti primjer za druge ljude. Nije dovoljno staviti ljiljan oko vrata. Moramo puno više uraditi radi emaneta koji smo preuzeli. To je zadatak sve i jednog Bošnjaka, ne samo onih koji su preživjeli genocid. Mi danas trpimo posljedice genocida, koje su sistemski provođene i nikada nisu prestale da traju. Svaki Bošnjak može dati svoj doprinos neutralizaciji posljedica genocida.

 (Tarik Dautović/Preporod.info)