Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (27. dio) - Aspekti kur'anskog i'džāza

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Aspekti kur'anskog i'džāza

Mnogo je studija i opsežnih istraživanja u razjašnjavanju aspekata čudesne naravi Kur'ana. Ne postoji doba u kojem se nisu pojavile brojne studije i mišljenja koja pokušavaju otkriti aspekte kur'anskog i'džāza, što je kur'anskim i lingvističkim studijama podarilo blago koje nikad ne prolazi niti se uništava.

Ovdje je vrijedno napomenuti da mnoštvo mišljenja u objašnjavanju aspekata kur'anskog i'džāza i različitost gledišta u njihovom proučavanju nije različitost međusobnih neslaganja i suprotstavljanja (tenevu' ihtilāf ve te'ārud), već različitost koja proizlazi iz obilja i veličine ovog čuda, koje bilo koju misao ili bilo koje doba čini nesposobnim da iscrpi aspekte i'džaza Kur'ana i obuhvati ih. To je samo udio koji je proporcionalan onome što čovjek kao bespomoćna, ograničena osoba može postići dok pokušava otključati tajne i'džāza, što nadilaze moć i granice.

Razmatranje i'džāza kod prethodnika

Bit će nam dovoljan uzorak objašnjenja od strane prethodnika aspekta kur'anskog i'džāza, koji će pomoći da se prikupe ideje i sumiraju suštine njihovih izučavanja, te utre put za novu analizu ovih aspekata. Ovaj uzorak dao je imam i veliki mufessir Ebu Abdullāh Muhammed b. Ahmed el-Ensāri el-Kurtubī (u. 671. H.) na početku svog velikog tefsira El-Džāmi' li ahkāmi l-Kur'ān (1/73-75):''Deset je aspekata kur'anskog i'džāza:

1. Zadivljujuće ustrojstvo (en-nazmul-bedī') koje se razlikuje od svih drugih formi izražavanja u arapskom i drugim jezicima. Kur'ansko ustrojstvo nije ustrojstvo poezije u bilo kojem pogledu.

Elokventni arabljanski prvaci dali su iskrena priznanja o čudesnoj naravi Kur’ana, diktirana njihovim arabljanskim karakterom i umjetničkom prirodom, s kojima nepravda ili favoriziranje nisu spojivi, čak i onda kad su se suprotstavljali Božijem Poslaniku, a.s., i usprotivili njegovom pozivu u vjerovanje. Izvori nam pružaju mnoge događaje koje bi ovdje bilo predugo nabrajati i istraživati:

U Muslimovom Sahīhu stoji da je Unejs, brat Ebū Zerra, rekao: 'Sreo sam nekog čovjeka u Mekki koji je bio tvoje vjere. Tvrdi da ga je Allah poslao kao poslanika'. Upitao sam: 'Šta kaže narod?' Odgovorio je: 'Govore da je pjesnik, vračar, sihirbaz'. Unejs je, također, pjesnik. Unejs je rekao: 'Čuo sam govor vračara, ali to nije njihov govor. Njegov govor sam poredio s raznim vrstama pjesništva, ali mi više niko ne može pričati da je to pjesništvo. Allaha mi, on istinu govori, a oni lažu'''.

Isto tako, Utbe b. Rebī'a potvrdio je da Kur'an nije sihir niti poezija. Kada je jednom prilikom Allahov Poslanik, a.s., pred njim proučio početak sure Fussilet, Utbe je priznao da nikada nije čuo sličan govor i da je on vrhunac rječitosti i stilogenosti:

''Čuo sam takve riječi kakve nikada ranije nisam čuo! Boga mi, one nisu pjesništvo, a nisu ni čarolija, ni vradžbina! Poslušajte me, Kurejšije, i učinite mi to – pustite tog čovjeka s onim što ima kod sebe i izmaknite se! One riječi koje sam čuo od njega, daleko će se čuti. Ako ga drugi Arapi onemoguće da ispovijeda novu vjeru, na taj način ćete ga se riješiti i vi, a da se ne umiješate u to, a ako ih on pridobije, pa - njegova vlast će biti vaša vlast, i tako ćete, zahvaljujući njemu, biti najsrećniji ljudi!"

'Bogme je on, Ebu-l-Velide, i tebe opčarao svojim jezikom!', rekli su oni. 'To je moje mišljenje', kazao je on, 'a vi činite šta vam je volja!'''

Na ovaj način on je priznao nadnaravnost Kur'ana iako je bio jedan od najboljih govornika svog vremena koji je poznavao sve aspekte arapskoga jezika.

Imamo izjavu Džubejra b. Mut'ima o tome da je razlog njegovog prelaska na islam bio taj što je slušao Poslanikovo, a.s., učenje sure Et-Tūr tokom akšam-namaza. Buhārī u svom Sahīhu prenosi od Muhammeda b. Džubejra, a on od svoga oca sljedeće: ''Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., kako na akšam-namazu uči suru Et-Tūr. To je bila prva stvar koja je učvrstila vjeru u mom srcu''.

Arabljani su bili zbunjeni ovim Kur'anom jer je objavljen na njihovom jeziku, jasnom arapskom jeziku, a onda su primijetili da je on kontradiktoran njihovom govoru, te su bili zbunjeni šta da kažu o njemu.

2. Stil izražavanja (el-uslūb) drugačiji od svih stilova koje su Arabljani tada poznavali.

3. Izražavanje moći (el-džezāle) koju za sebe ne može niko od stvorenja prizvati. Na primjer, razmisli o ajetima: ق وَالْقُرْآنِ الْمَجِيدِ Qāf, Tako Mi Kur'ana slavnog... (Qāf, 1) pa sve do kraja ove sure; ajetu: وَالْأَرْضُ جَمِيعاً قَبْضَتُهُ يَوْمَ الْقِيامَةِ ...a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u Desnici Njegovoj biti... (Ez-Zumer, 67) - pa sve do kraja ove sure; također: وَلا تَحْسَبَنَّ اللَّهَ غافِلًا عَمَّا يَعْمَلُ الظَّالِمُونَ A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade silnici (Ibrāhīm, 42) - pa do kraja ove sure. Ibnul-Hissār veli: ''Onaj ko vjeruje da je Svevišnji Allah Istina, zna da niko drugi osim Njega ne može o Sebi govoriti na ovaj način.

Ni najveći vladari ovoga svijeta ne mogu reći: لِمَنِ الْمُلْكُ الْيَوْمَ، 'Kome pripada vlast danas?' (El-Mu'min, 16, niti ijedan može za sebe reći da وَيُرْسِلُ الصَّواعِقَ فَيُصِيبُ بِها مَنْ يَشاءُ šalje gromove i udara njima koga hoće (Er-Ra'd, 13). Ovi tri aspekta: ustrojstvo, stil i izražavanje moći prisutna su u svakoj suri, čak i u svakom ajetu. Na osnovi njih onaj ko sluša učenje Kur'ana zna da se svaki ajat i svaka sura razlikuju od govora ljudi i to je ono u čemu je upućen izazov svim ljudima i unaprijed im rečeno da neće moći sastaviti knjigu sličnu Kur'anu.

Dakle, svaka sura mora obavezni sadržavati ova tri aspekta nadnaravnosti bez obzira da li su prisutni drugi aspekti. Na primjer, sura El-Kevser, iako se sastoji od samo tri kratka ajeta i ujedno je i najkraća sura u Kur'anu, govori o dva događaja koja će se desiti u budućnosti: 1. o vrelu Kevser, njegovoj veličini, prostranstvu i mnoštvu posuda na njemu, čime se nagovještava da će Muhammed, a.s., imati više sljedbenika od bilo kojeg drugog poslanika; 2. o tome šta će se desiti Velīdu b. Mugīreu. Kad je objavljena ova sura on je imao veoma mnogo imetka i sinova, a što je opisano riječima: ذَرْنِي وَمَنْ خَلَقْتُ وَحِيداً. وَجَعَلْتُ لَهُ مالًا مَمْدُوداً. وَبَنِينَ شُهُوداً. وَمَهَّدْتُ لَهُ تَمْهِيداً Ostavi Meni onoga što ga Ja sâm stvorih, i dadoh mu imetka obilnog, i sinova uvijek uz njega, i život mu olakšao (El-Muddessir, 11-14).

Nakon toga, Svevišnji je učinio da njegov imetak i djeca propadnu, tako da je njegova loza prekinuta. [Kurtubī kraj sure El-Kevser tumači na sljedeći način: ''Ebter je onaj čije je sjećanje odsječeno od dobra ovoga i onoga svijeta''. Ovo je tačno. To se dogodilo onima koji su mrzili Vjerovjesnika, a.s. U ovom ajetu je aluzija na treću stvar koja će se dogoditi u budućnosti - jačanje islama i njegovo širenje, sve dok ne postane ebter onaj ko mrzi Poslanika, a.s., i prestane sjećanje na njega, što je dobra stvar za ovaj i onaj svijet.]

4. Izražavanje u arapskome jeziku (et-tesarruf fī lisāni l-'Areb) tako savršeno da se svi Arabljani, bez obzira kojim dijalektom govore, slažu da je svaka riječ i svaki harf na svom mjestu i da su upotrijebljeni na najbolji mogući način.

5. Obavještavanje o onome što se desilo na početku ovoga svijeta do vremena objavljivanja Kur'ana (el-ihbār 'anil-umūril-letī teqaddemet fī evvelid-dunja ilā vaqti nuzūlihi) od strane Muhammeda, a.s., koji nije znao ni čitati ni pisati. Obavijestio je šta se desilo ranijim poslanicima i njihovim narodima u davnim vremenima.

O čemu god bi ga pitali sljedbenici Knjige, on bi im odgovarao: o stanovnicima pećine, o onome što se desilo između Musa, a.s., i Hidra, a.s., o Zulkarnejnu... Iako je u potpunosti bio nepismen i iako je njegov narod također bio nepismen i nije o tome ništa znao, a oni su na osnovi svetih Knjiga u koje su vjerovali znali da on govori istinu i na taj način se uvjerili da je on Božiji poslanik.

Kadija Ibn Tajjib kaže: ''Nužno znamo da je za ove događaje bilo moguće saznati samo učeći od drugih, a poznato je da se Allahov Poslanik, a.s., nije družio s pripovjedačima i historičarima, niti je pohađao ikakvu školu i nije bio od onih koji znaju čitati pa da to pročita u kakvim knjigama. Sada postaje jasno da je to tih informacija mogao doći samo putem Objave''.

6. Ispunjenje svih obećanja datih u Objavi (el-vefā' bil-va'd), što je očigledno i opipljivo.

Ova obećanja dijele se u dvije vrste: općenita obećanja, npr. obećanje da će Gospodar pomoći Svome Poslaniku, a.s., i da će pobijediti one koji su protjerali iz njegova rodnog grada. Druga vrsta obećanja jesu ona za čije je ispunjenje postavljen određeni uvjet: وَمَنْ يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ Onaj koji se osloni na Allaha, On mu je dovoljan (Et-Talāq, 3); وَمَنْ يُؤْمِنْ بِاللَّهِ يَهْدِ قَلْبَهُ Onog koji u Allaha vjeruje On će uputiti srce njegovo (Et-Tegābun, 11); وَمَنْ يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَلْ لَهُ مَخْرَجاً A onome koji se Allaha boji, On će naći izlaz (Et-Talāq, 2); وإِنْ يَكُنْ مِنْكُمْ عِشْرُونَ صابِرُونَ يَغْلِبُوا مِائَتَيْنِ Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijedit će dvije stotine (El-Enfāl, 65).

7. Obavještenje o događajima koji će se desiti u budućnosti (el-ihbār 'anil-mugajjebat fil-mustaqbel), a to je bilo moguće znati samo putem Objave. Primjer za to jeste Allahovo, dž.š., obećanje koje je dao Svome Poslaniku, a.s., da će njegovu vjeru uzdići iznad svih ostalih vjera: هُوَ الَّذِي أَرْسَلَ رَسُولَهُ بِالْهُدى وَدِينِ الْحَقِّ On je Onaj koji je poslao Poslanika Svoga s Uputom i Istinskom vjerom… (Et-Tevbe, 33), i to se, zbilja, i desilo.

Kada bi Ebū Bekr, r.a., slao muslimane u vojni pohod, podsjećao ih je na obećanje koje je Svevišnji dao, tj. da će uzdignuti vjeru islam, kako bi oni bili uvjereni da će poraziti svoga neprijatelja i da će uspjeti u svom pohodu. I Omer, r.a., isto je to činio. Gdje god bi tadašnji muslimani krenuli, bilo na istok, bilo na zapad, kopnom ili morem, ostvarivali su pobjede: وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُمْ فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِهِمْ Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih (En-Nūr, 55); لَقَدْ صَدَقَ اللَّهُ رَسُولَهُ الرُّؤْيا بِالْحَقِّ لَتَدْخُلُنَّ الْمَسْجِدَ الْحَرامَ إِنْ شاءَ اللَّهُ آمِنِينَ Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, pouzdano u Časni hram ući sigurni (El-Feth, 27); وَإِذْ يَعِدُكُمُ اللَّهُ إِحْدَى الطَّائِفَتَيْنِ أَنَّها لَكُمْ I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine (El-Enfāl, 7); الم. غُلِبَتِ الرُّومُ فِي أَدْنَى الْأَرْضِ وَهُمْ مِنْ بَعْدِ غَلَبِهِمْ سَيَغْلِبُونَ Elif Lām Mīm.

Bizantinci su pobijeđeni. U susjednoj zemlji, ali, oni će, poslije poraza svoga, sigurno, pobijediti (Er-Rūm, 1-3). Sve su ovo bile vijesti o nepoznatom (u budućnosti), koje jedino Gospodar svjetova može znati, ili neko koga je Gospodar svjetova obavijestio o tome. Ovo ukazuje na to da je Svevišnji Allah o njima obavijestio Svoga poslanika kako bi potvrdio istinitost njegova poslanstva.

8. Kur’an sadrži znanje koje je neophodno potrebno svim ljudima u pogledu onoga šta im je dozvoljeno, a šta zabranjeno, kao i u pogledu svih drugih bitnih propisa.

9. Kur’an sadrži savršene mudrosti (el-hikemul-bāliga) koje su tako brojne i snažne da je nemoguće da su proizašle iz glave nekog čovjeka.

10. U Kur’anu ne postoji nijedna kontradiktornost, vidljiva ili skrivena: وَلَوْ كانَ مِنْ عِنْدِ غَيْرِ اللَّهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلافاً كَثِيراً A da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge prturječnosti (En-Nisā’, 82).

Posmatrajući ovih deset aspekata otkrivamo da je i’džāz Kur’ana uveliko raznolik i da obuhvata stil i sadržaj, odn. značenje, što njegovu čudesnost čini dostupnom svim ljudima: onima koji se odlikuju elokventnošću i stilogenim izražavanjem, i onima koji nemaju taj talent, iako argumentacija zahtijeva da ljudi iz reda rječitih govornika i najboljih stilista posvjedoče svojim talentom i književnim ukusom. I ako se oni upoznaju sa sadržajem Kur’ana i značenjima koja on sadrži, nema ništa čudesnije i veće od toga (Nuruddin Itr, Ulumul-Kur’an).

(Preporod.info)