Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (26. dio) - Kur'an kao mu'džiza

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

KUR’AN KAO MU’DŽIZA

Tradicionalno muslimansko vjerovanje kaže da je Kur'an - čudo (mudžiza) podareno Muhammedu, a.s. Mu'džiza je particip aktivni glagola e'adžeze - biti slab, biti nemoćan.

 ''U Božijem vjerozakonu, mudžiza je sve ono što prelazi preko uobičajenog, utvrđenog reda, povezana je sa izazovom i nema načina da se opovrgne'' (Sujuti).

Čuda ili mu'džize se dijele na  - racionalne i osjetilne.

Poslanici prije Muhammeda, a.s., imali su osjetilne mu'džize. Osjetilne su  bile izazov na nivou fizičkog, osjetilnog, važile ograničeno vrijeme, dešavaju se samo jedanput, i mjesto, za one koji su fizički prisutni, i one su bile izazov za ljudske fizičke snage (npr. vatra ne sagorijeva Ibrahima, a.s., štap kojim je rascijepio more Musaa, a.s., Isaovo, a.s., liječenje slijepih osoba, pa gubavca pa oživio mrtvu osobu, što je bilo nezamislivo).

Za razliku od njih je Kur'an je racionalna mudžiza data Muhammedu, a.s., izazov moćima duha i razuma; on je - najveća mudžiza, univerzalna mu'džiza), za svako mjesto i vrijeme, ona je Božije svojstvo.

Osjetilna mu’džiza je nešto što je u suprotnosti sa uobičajenim zakonima kosmosa i prirodnim pravilima, pa se tako događa osjetilna mu’džiza i ljudi je percipiraju tim kršenjem prirodnih zakona, te znaju za njenu čudesnost i istinitost poslanika preko kojeg se ona dogodila. Što se tiče nadnaravnosti Kur’ana, ona nije postignuta kršenjem kosmičkih zakona i odvraćanjem čovjeka od njih, već čovjek percipira čudesnu narav ovog Kur’ana u mjeri u kojoj on aktivira svoj razum i razumijevanje. Zapravo, što ima više znanja o kosmičkim i prirodnim zakonima, on postaje uvjereniji u čudesnu narav ovog Kur’ana. Svevišnji kaže: وَقالُوا لَوْلا أُنْزِلَ عَلَيْهِ آياتٌ مِنْ رَبِّهِ قُلْ إِنَّمَا الْآياتُ عِنْدَ اللَّهِ وَإِنَّما أَنَا نَذِيرٌ مُبِينٌ. أَوَلَمْ يَكْفِهِمْ أَنَّا أَنْزَلْنا عَلَيْكَ الْكِتابَ يُتْلى عَلَيْهِمْ إِنَّ فِي ذلِكَ لَرَحْمَةً وَذِكْرى لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ I govore: "Zašto mu nisu spuštena neka čuda od Gospodara njegovoga?" Reci: "Čuda su jedino kod Allaha, a ja sam samo opominjatelj jasni."/A zar im nije dosta to što Mi objavljujemo tebi Knjigu koja im se kazuje?! Zaista je u njoj milost i pouka narodu koji vjeruje(El-‘Ankebūt, 50-51).

Muhammed, a.s., imao je  one manje, osjetilne mu'džize: o tespihu (slavljenju Svevišnejg) kamenčića u njegovoj ruci, o jecanju panja zbog rastanka sa njime [Poslanikom, alejhis-selam], o njegovom hranjenju mnoštva ljudi sa malo hrane...

Arabljani u vrijeme Muhammeda, a.s., su bili izvrsni retoričari, znalci svoga jezika i njegovih tajni bez premca. Svako pleme imalo je svog pjesnika. Bili čuveni pjesnici; imali festivale poezije. I oni su formirali ono što danas zovemo javnim mnijenje.

Zakon Allahov je bio, kao i Njegova mudrost, da mu'džiza svakog poslanika bude prikladna onome što je njegov narod dobro savladao i u čemu se isticao. Budući da su Arapi bili narod jasnog jezika i da su se rukovodili svojim izrekama, najveća mu'džiza Poslanika, a.s., bio je Časni Kur'an. I Kur'an dolazi kao izazov baš u jeziku. I Kur'an se objavljuje u njihovom jeziku i izaziva ih.

Izazov je na tri nivoa:

Prvi nivo: cijeli Kur'an فَلْيَأْتُوا بِحَدِيثٍ مِّثْلِهِ إِن كَانُوا صَادِقِينَ Pa neka oni donesu govor sličan ako istinu govore! (Tur, 34)

Drugi nivo: deset sura :أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ ۖ قُلْ فَأْتُوا بِعَشْرِ سُوَرٍ مِّثْلِهِ مُفْتَرَيَاتٍ وَادْعُوا مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللَّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga god možete, osim Allaha, ako ste iskreni!" (Hud, 13)

Treći nivo: jedna suraوَإِن كُنتُمْ فِي رَيْبٍ مِّمَّا نَزَّلْنَا عَلَىٰ عَبْدِنَا فَأْتُوا بِسُورَةٍ مِّن مِّثْلِهِ وَادْعُوا شُهَدَاءَكُم مِّن دُونِ اللَّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ  A ako sumnjate u ono što objavljujemo Našem robu, donesite vi jednu suru sličnu njegovoj, a pozovite i svjedoke vaše, osim Allaha, ako istinu govorite! (Bekare, 23)

Dakle, nalazimo da je Kur’an izazvao Arape da načine jednu suru iz Kur’ana, makar to bila i jedna od njegovih kratkih sura. Sura El-Kevser je najkraća sura, sastoji se od tri kratka ajeta.

I onda slijedi vrhunac izazova:

قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الْإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَىٰ أَن يَأْتُوا بِمِثْلِ هَٰذَا الْقُرْآنِ لَا يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا Reci: "Kad bi se udružili svi ljudi i džini da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, ne bi sačinili pa makar jedni drugima pomagali!" (el-Isra, 88)

Taj Izazov traje i danas. Ni sa jednom knjigom to nije slučaj! Šta to čudo Kur'ana dokazuje? Dokazuje da to nije Muhammedov, a.s., govor već Božiji, da je Muhammed, a.s., samo poslanik.

''Svaki ajet je mudžiza'' – kaže Sujuti. Dakle, koliko ajeta toliko mu'džiz! Zapravo, njegove mu’džize su brojne i raznolike, i ne mogu se ni nabrojati.

Šokiranost Arabljana

Kur'an ističe da je Kur'an بِلِسَانٍ عَرَبِيٍّ مُّبِينٍ  na jasnom arapskom jeziku (Eš-Šu’ara’, 195); قُرْآناً عَرَبِيّاً  Kur’an na arapskome jeziku (Jusuf, 2). Kad su ga čuli, Arablani su bili šokirani, odmah su ga komparirali sa sa jezičkom praksom koju su već imali: poezijom ili govorim kahina. To možemo ilustrirati kroz jedan slučaj. Sura el-Muddesir, Pokriveni (11-26) govori implicitno o Velīdu b. Mugīreu el-Mahzūmiju. On je bio veoma bogat, inteligentan čovjek i briljantan pjesnik. Imao je veliki uticaj i moć u mekkanskom društvu, ali je odbio prihvatiti Istinu. On je bio u skupini Mekkelija koja je pokušala pregovarati sa Muhammedom, a.s., i predložila da svi u Mekki jednu godinu obožavaju Allaha, a drugu godinu idole. Povodom tog slučaja objavljena je sura El-Kāfirūn.

Kod uglednog Mekelije, Velīda b. Mugīrea, bila se sakupila jedna grupa Kurejšija, u vrijeme kad je nastupala sezona hadža. "Kurejšije!" - rekao im je on - "evo nastupa i ova sezona, i u njoj će vam doći mnoge arapske delegacije. Oni su, nesumnjivo, čuli za tog vašeg sugrađanina i vi zato morate zauzeti jedinstven stav od kojeg niko neće odstupiti, pa da jedni druge pobijate, ili se u izjavama razlikujete." "Eto tebe, Benu 'Abdi Šems", rekli su mu oni, "reci ti! Izreci nam stav koji ćemo zauzeti". "Ne, ne!" - odgovorio je on. "Vi ćete reći, a ja ću slušati".

"Reći ćemo da je vrač(ar)", rekli su, a on je dodao: "Ne, Boga mi, on nije vrač! Vračevi su nama odveć poznati. To što on ima nije nikakvo mumlanje vrača niti njegovo gukanje!" "Onda ćemo reći da je lud", nastavili su. "Nije ni lud", rekao je on. "Mi imamo iskustvo s ludilom i dobro znamo šta je ono. To što je kod njega ne izaziva mu gušenje, trzanje ili bulažnjenje". "Pa da reknemo da je pjesnik!" "Nije ni pjesnik!" - odgovorio je. "Mi sasvim dobro znamo sve oblike poezije: i zedžer (pjesnički metar od šest stopa), i hezedž (pjesnički metar od četiri stope), i karid (pjesništvo općenito); znamo i vesele i tužne pjesme. Ono kod njega nije poezija!" "Reći ćemo da je čarobnjak!" "Nije ni čarobnjak!" - rekao je on. "Svi smo često viđali čarobnjake i njihove čarolije. Ono je kod njega ipak nešto drugo - nije ni njihovo puhanje, ni njihovi uzlovi!" "Pa dobro, šta ti veliš, Ebu 'Abdi Šems?!" - upitali su.

"Boga mi, u njegovim riječima doista ima neke čudne slasti.  Poznajem sve vrste govora Arapa, ali ovaj govor ne sliči ni jednom govoru...''! Šta god da kažete, vidjeće se da nije to! Ipak, bit će najbolje da kažete da je čarobnjak, da govori čarolije kojima rastavlja čovjeka od čovjeka, muža od žene, čovjeka od njegove porodice."S tim su se razišli od njega. Zatim su zasjeli na svim prilazima Mekki i kako su ljudi dolazili na hadž, svakoga od njih su upozoravali na Poslanika i skretali mu pažnju na ono što je kod njega.

Nije sličio ni njihovoj prozi ni poeziji; on dolazi formi koji oni nisu poznavali. Kur'an ne govori o onim stvarima o kojima su i Arapi pjevali: o konjima, devama, vinu.

Kur'an niječe srodnost Objave i poezije jer Kur'an se nikada ne može porediti sa poezijom koja je aktivnost čisto ljudskog duha. Naime, prvi slušaoci Kur'ana prihvatili su islam ne zbog ''rime'' Kur'ana već zbog poruke koju on nosi, ne zbog metra njegovih kratkih sura već zbog dubokih, iskonskih istina koje njedri Kur'an.

I zato su klasični autori čudo Kur'ana najviše iznalazili u jeziku Kur'ana, na svim njegovim nivoima. Kur'anski jezik je savršen, savršeno precizan.

Kur'an o nepoznatom u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Jedan od aspekata kur'anskog čuda na koji su islamski učenjaci ukazali jeste da on govori o nepoznatom u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (i to onoj bliskoj i dalekoj).

Što se tiče nepoznatog u prošlosti, tu se misli npr. na vijesti o Ademu, a.s., i njegovom izlasku iz Dženneta, njegovom pokajanju i početku života na Zemlji, na vijesti o vladarima i faraonima, poslanicima i njihovim narodima, pobunjenim plemenima - pobune su uvijek bile protiv Božijih naredbi itd. Kako je o svemu tome mogao saznati Muhammed, a.s., ili bilo ko u to vrijeme? Kur'an jasno kaže (nakon kazivanja o Nuhu, a.s.: تِلْكَ مِنْ أَنبَاءِ الْغَيْبِ نُوحِيهَا إِلَيْكَ ۖ مَا كُنتَ تَعْلَمُهَا أَنتَ وَلَا قَوْمُكَ مِن قَبْلِ هَٰذَا ۖ To su vijesti nepoznate koje ti Mi objavljujemo. Nisi ih znao ni ti ni narod tvoj prije ovoga! Zato budi strpljiv, zaista, sretan ishod pripada Bogobojaznima! (Hud, 49).

Što se tiče nepoznatog u sadašnjosti, tu se misli na ono što Kur'an govori o Svevišnjem Bogu, melecima, džinima, Džennetu, Džehennemu i drugim vjerskim istinama koje Muhammed, a.s., nije mogao sam saznati, ali i o stvarima kao što su ona o čovjeku u majčinoj utrobi...

Kur'anski govor o nepoznatom u budućnosti je veoma interesantan. Za razliku od govora o nepoznatom u prošlosti i sadašnjosti – za kojeg su neki Arabljani govorili da je izmišljeno i sl. – ovaj govor izmiče toj vrsti prigovora. Kur'an govori o budućnosti u dva oblika: bliskoj (kojoj su svjedoci ashabi i nevjernici) kako bi spoznali da je Kur'an istina i dalekoj kako bi ljudi u svim vremenima imali dokaze da je Kur'an od Svevišnjeg.

Primjeri prvi:

سَيُهْزَمُ الْجَمْعُ وَيُوَلُّونَ الدُّبُرَ Poražen će skup biti, a oni će se u bijeg dati!  (Kamer, 45) – Objavljen ajet u Mekki, kada su muslimani slabi, proganjani. Omer je upitao: ''Koja će to skupina izgubiti od nas, kad nismo u stanju zaštititi sebe...'' Ko će pobijediti tu skupinu? Muslimani?? A potom Kur'an intenzivira izazov: سَنَسِمُهُ عَلَى الْخُرْطُومِ Mi ćemo njemu utisnuti biljeg na nosu (el-Kalem, 16). Riječ je, opet, o Velid b. Mugire, tj. da će bit ubijen udarcem u nos – tačno precizirano! Nakon nekoliko godina uslijedila je bitka na Bedru... Skup se dao u bijeg... Velid je poginuo, i pronašli su mu rana na nosu. Ko je mogao prije nekoliko godina sve to predvidjeti?

Primjer drugi:

Sura Leheb: تَبَّتْ يَدَا أَبِي لَهَبٍ وَتَبَّ Neka propadne Ebu Leheb i propast će - Direktno spomenut Leheb, amidža Muhammeda, a.s., jedan od njegovih najvećih neprijatelja. Najavljena mu je Vatra, najavljeno mu je da će umrijeti kao nevjernik. Mogao je ove riječi iskoristiti protiv islama  Kur'ana i dokrajčiti islam..., makar da samo javno izgovori Šehadet... Iz ljudske perspektive gledano ta je mogućnost postojala. Bilo je svojevremeno zakletih neprijatelja islama pa su ga poslije prihvatili. Halid b. Velid, Omer... Neko je znao da to neće nikada učiniti.., njemu to nije naumpalo, i desilo se da je umro kao nevjernik.

Izazov svim ljudima

Kur'an nije uputio izazov samo Arapima već i svim ljudima. On obavještava šta će se desiti u stoljećima koja predstoje. Poznato je da je u vrijeme objavljivanja Kur'ana na svjetskoj sceni postojale dvije imperije Bizantijsko i Perzijsko carstvo. Bizantinci su bili 'vjernici', sljedbenici Indžila, objavljene Knjige, znači vjerovali su u Boga i slijedi zakon svoje vjere. Perzijanci su bili obožavaoci vatre.

Muslimanima su tada bili bliže Bizantinci, a nevjernicima Mekke Perzijanci.

U perioda objave Kur'an u Mekki izbio je veliki rat između dvije imperije. Perzijanci nanijeli težak poraz Bizantincima – i to je obradovalo mušrike. Vjernike je to rastužilo. U tom momentu Svevišnji objavljuje moralnu podršku muslimanima:

لم ‎﴿١﴾‏ غُلِبَتِ الرُّومُ ‎﴿٢﴾‏ فِي أَدْنَى الْأَرْضِ وَهُم مِّن بَعْدِ غَلَبِهِمْ سَيَغْلِبُونَفِي بِضْعِ سِنِينَ ۗ لِلَّهِ الْأَمْرُ مِن قَبْلُ وَمِن بَعْدُ ۚ وَيَوْمَئِذٍ يَفْرَحُ الْمُؤْمِنُونَ

1. 1. Elif-Lām-Mīm. / Pobijeđeni su Bizantinci / - 3. u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti / - 4. za nekoliko godina. Allahova je odluka i prije i poslije, i tada će se radovati vjernici -

O čemu se ovdje radi? Zar je Muhammed, a.s., bio u stanju da predvidi sve ovo? Kad je Ebu Bekr čuo ove riječi, on je  to bio veoma siguran. Nevjernici su se smijali kad su čuli, da je to laž. Ove riječi su izazvale mnoge rasprava i opklade (tada nije bila zabranjena).

Da u tom periodu (devet godina - el-bid'u je period od tri do devet godina) nije došlo do bitke, šta bi ljudi mislili o Kur'an, ili da su Bizantinci ponovo poraženi? Ko bi više vjerovao da je to Božiji govor?

Na samom kraju roka koji je Kur'an naznačio, došlo je do teške bitke između Bizanta i Perzije. I ovaj put je Bizant nanio težak poraz Perziji.

 Ali, sve se desilo onako kako je to Kur'an opisao. Da li je u stanju bilo koji vojskovođa, ma koliko bio obrazovan i genijalan, da garantuje razvoj bitke? Da li je Muhammed, a.s., znao da će biti živ u narednih nekoliko godina, pa da garantuje ishod bitke.

Kur'an je obavijestio u bitci i njenom ishodu...

(Preporod.info)