Iftarski program na Radiju BIR – Profesor Kerla: Malo iskušenje ne smije zasjeniti veliku blagodat

Koliko god se insan trudio kroz ibadete pokazati svijest i zahvalnost, blagodati kojima je obasut su veće od tog truda. Svaka blagodat, uključujući i vrijeme, koja nas ne približi Allahu i koja ne bude razlog da budemo bolji, postaje naše iskušenje, a možda i belaj, musibet i nesreća, kazuje u devetom izdanju Iftarskog programa na radiju BIR Mensur Kerla, pomoćnik direktora za nastavu U Gazi Husrev begovoj medresi.

Nekada, zbog našeg usmjerenja isključivo na iskušenja koja imamo, ne vidimo stotinu, hiljadu, i više blagodati koje imamo. Malo iskušenje ne smije zasjeniti veliku blagodat. Ulema preporučuje da se uči ova dova: „Gospodaru, daj mi da budem svjestan blagodati dok je imam, a ne tek kad je izgubim.“

Neke blagodati su vezane samo za određena vremena, precizirana i posebna, podsjeća nas profesor Kerla. Mjesec ramazan je vrijeme najdragocjenijih darova. To je kvalitativno vrijeme naše duše, našeg duhovnog srca. Osim toga, nešto što se propusti u posebnim trenucima i vremenima, nikada ne može biti nadoknađeno. Dobrota djela koja činimo u ramazanu, vrijedit će kao da se na njima radilo hiljadu ili nebrojeno mjeseci.

Enes ibn Malik prenosi da je Allahov poslanik upitao:“Znate li šta vas čeka i s čime se susrećete? Znate li šta vas čeka i s čime se susrećete? Znate li šta vas čeka i s čime se susrećete?“ Tada Omer ibn Hattab upita: „Poslaniče, je li to nešto novo od obavezujućih ajeta objavljeno?“ Poslanik reče: „Nije.“ Omer opet upita: „A da nije neprijateljska vojska došla da nas napadne?“ Poslanik odgovori: „Nije ni to.“ Omer reče: „Pa šta je to onda, o Poslaniče?“ Poslanik odgovori: „Zaista Allah oprašta u prvoj noći mjeseca ramazana svakom sljedbeniku ove kible“, pokazavši rukom na nju.

Ramazan nas podsjeća i na našu prolaznost. Onaj ko svoju prolaznost ozbiljno shvati, ozbiljno će se pripremati za svoju vječnost. Ramazan nas uči da ne krivimo šejtana, niti bilo koga drugog za naše nedostatke.

Profesor Kerla u svome kazivanju navodi i promišljanje čuvenog alima, Fahrudin er-Razija, o tome zašto nam nije precizirano kada je noć Kadra. Po njemu, to je milost uzvišenog Gospodara. U slučaju da je to čovjeku poznato i svjesno u njoj pogriješi i učini neko djelo zbog kojeg zaslužuje kaznu, imao bi grijeh koliko je griješenje u hiljadu mjeseci. On ju je skrio, veli er-Razi kao što je skrio mnoge druge stvari. Allah je skrio svoje zadovoljstvo u pokornosti Njemu kako bi vjernici žudili Njegovom zadovoljstvu, kroz potpunu pokornost. Skrio je svoju srdžbu u griješenju, da bi vjernici i vjernice zbog straha od Njegove srdžbe, ostavili sve grijehe. Skrio je primanje, uslišavanje dove, da bi mu Njegovi robovi stalno dove upućivali. Skrio je primanje tevbe, pokajanja, da bi vjernici ustrajavali u pokajanju.

Različiti su aspekti vremena o kojima nam kazuju kur'anski ajeti, podsjeća nas profesor Kerla. Čovjek se tako podstiče da promisli kako vrijeme sa sobom donosi različita blagostanja, ali ponekad i teške nedaće, belaje, oskudne prilike, neimaštinu, gubitak. Kur'an nas usmjerava na meteorološka vremena, kišu, sijevanje munje, itd. Svi ti prizori i oslovljavanja vremena ukazuju na čovjekovu prolaznost i krhkost.

Kur'an kazuje i o vremenu prirode i usmjerava nas na razmišljanje o pomaljanju proljeća, prizorima jeseni, kada se biljke suše; naglašava zoru, jutro, svitanje, podne, večer, dijelove noći i dana, ali oslovljava i sutrašnje vrijeme – budućnost koja nam je nepoznata. Kur'an naglašava povijesna vremena, uz važnu napomenu da ne spominje nijednu historijsku eru čije su računanje ustanovili ljudi. Nema historijskog specificiranja vremena ili godina. Indikativno da jedna kur'anska sura nosi naziv „Čovjek“. A ta se sura istovremeno naziva „Ed-Dehr“ – „Vrijeme“. Čovjek koji je neminovno uvijek u vremenu, jeste smrtan, prolazan. Kur'an nam kroz aluzije o prolaznosti vremena ukazuje na prolaznost svega na zemlji.

Hasan el Basri je rekao: „O sine Ademov, ti nisi nista ništa drugo, nego skup dana. Kada prođe jedan dan, prođe i dio tebe.“

Tri su glavne karakteristike vremena: brzo prolazi, nepovratno je i najvrjednije je čime čovjek raspolaže. Svaki čovjek razumije i doživljava vrijeme na poseban, sebi svojstven način - svako ima ili nema bereket u vremenu. U vremenu bereket znači širinu i ispunjavanje potreba u njemu.

Allah, dž.š., kune se vremenom, podsjeća nas profesor Kerla. Najveći dokaz čovjekove propasti jeste vrijeme. Suri „Asr“ prethode ajeti koji govore o ljudskom nastojanju za povećanje imetka, završno sa ajetom: „Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno.“ Poslije sure „Asr“, hronološki slijedi sura koja počinje ajetima: „Teško svakom klevetniku, podrugljivcu koji blago gomila i prebrojava i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.“ Sura „Asr“ je pozicionirana između kazivanja o spomenute dvije istine o ljudskom životu. Ovu nit između navedenih sura moguće je razumjeti i na ovaj način: Bit ćeš, o čovječe pitan za sve blagodati koje si uživao, a najveća jeste vrijeme koje je dato svima, bilo da se radi o vjerniku ili nevjerniku, imućnome ili siromašnome, zdravome ili bolesniku, mladiću ili starcu.

Čovjek se neće pomjeriti na Sudnjem danu, dok ne bude upitan o blagodati vremena. Gubljenje vremena je nezahvalnost na Allahovim dž.š. blagodatima. Ibn Kajjim je rekao: „Jedan od znakova da Allah ne voli čovjeka, ili da nije sa njim zadovoljan jeste da on ili ona trate svoje vrijeme.“

Znalac je onaj ko je spoznao značaj vremena. Onaj ko izgubi vrijeme, nikada neće doseći dobrote za kojima čezne. Abdullah ibn Mesud je govorio: „Ni za čim nisam žalio kao za novim danom u kojem se skrati moj život, a ne poveća se moje dobro djelo.“

Slobodno vrijeme je dio našeg života i u njemu ne smijemo zapostaviti naše dužnosti prema Allahu i ljudima.

(Tarik Dautović/Preporod.info)