Iftarski program na Radiju BIR – Meho-ef. Šljivo: Dovedimo svoje kapacitete do maksimuma, pa nećemo imati vremena da se bavimo tuđim problemima

I sedmo izdanje Iftarskog programa radija BIR, posvećeno je važnoj temi – međuljudski odnosi O njoj je kazivao mr. Meho-ef. Šljivo, šef Odjela za hatabet, vaz i iršad u Rijasetu islamske zajednice.

Na početku svoga kazivanja, Meho-ef. Šljivo podsjetio je na kur'anski ajet iz sure „Hudžurat“ (Sobe): „O vjernici, nemojte se rugati jedni drugima. Možda su oni kojima se vi izrugujete bolji od vas. A i vi vjernice nemojte to činiti, jer možda su vjernice kojima se izrugujete, bolje od vas“. Ime ove sure je aluzija na intimni život muslimana, kaže efendija Šljivo. Dakle u toj suri Allah izričito zabranjuje vjernicima da budu dominantni u odnosu na druge vjernike – da ih omalovažavaju, ponižavaju i degradiraju na bilo koji način.

- Allah dž.š. staje u odbranu časti i integriteta svakoga od nas. Budući da je čovjek Božije stvorenje, Božije djelo, svako vrjeđanje čovjeka je vrjeđanje Stvoritelja, izrugivanje i preuzimanje Božijih prerogativa, da mi ocjenjujemo kvalitet te Božije kreacije i da mi dajemo mjeru onome što je ipak u određenoj mjeri svim ljudskim stvorenjima nemjerljivo, čovjek je nemjerljivo Božije biće. To je Allah rekao i melekima, stvarajući Adema, kazavši da samo On zna ono što sva druga stvorenja ne znaju.

Istina, kroz povijest su se uvijek oni koji negiraju Boga često rugali muslimanima, podsjeća nas efendija Šljivo. Tako da je i Poslanik nazivan lažovom, opsjenarom, pjesnikom. Ali, čini se da su te uvrede nastale kao rezultat bespomoćnosti onih koji su muslimane u tom vremenu, kada su oni živjeli islamske vrijednosti punim plućima, smatrali toliko dominantnim da ih nisu mogli ni da jedan drugi način „poniziti“, pa su im se rugali. Onima koji su poricali islam, preostalo je samo da se izruguju, ne bi li bili važni - pojasnio je mr. Šljivo.

Postavlja se pitanje, kaže naš sagovornik, da li i danas stoje isti motivi iza onih koji se danas izruguju muslimana?

- Ja bih rekao da ne. Danas, muslimani svojim ponašanjem daju povoda da ih drugi omalovažavaju. Jer, muslimani često ne drže do svojih vrijednosti. Pogledajte naše ulice, rijeke, društva. Znamo li se mi civilizovano ponašati - napominje mr. Šljivo.

Ajet sa početka teksta treba razumijevati i u širem civilizacijskom kontekstu – koliko je opasno kada se neke nacije proglase superiornijim u odnosu na druge nacije.

- Pokazalo nam je cijelo 20 stoljeće i pojava dvije ideologije – fašizam i nacizam. Ideologije koje su nadahnute onim što je suprotno ovom ajetu, a to je da pripadnici nekih naroda, jezika, rasa, imaju biološku superiornost i osjećaj da su bolji u odnosu na druge narode. Zato je Poslanik na Oprosnom hadžu posebnu pažnju posvetio podsjećanju asahaba da se ideologija krvi mora ostaviti iza leđa - rekao je mr. Šljivo.

Jedino mjerilo superiornosti je mjerilo čestitosti, moralnosti, bogobojaznosti.

U jednom drugom kontekstu ovaj ajet nas upućuje na to da će ljudi zauvijek trebati čuvati svoju vrijednost, odnosno da mi trebamo čuvati tuđe vrijednosti.

- Savremene su tendencije da se proizvodi tzv. ljudski otpad - sve manje su prosječni ili ispod prosječni ljudi potrebni ovoj savremenoj civilizaciji. Siromašni ljudi su u Srednjem vijeku, npr. bili dobro došli, jer je kršćanstvo propovijedalo da se preko siromašnih ljudi može doći do Božijeg blagoslova. Čak su ti siromašni ljudi u kapitalizmu bili dobro došli kao izvor jeftine radne snage. Danas, siromašni ljudi više nikome ne trebaju, jer se vjeruje da je izdvajanje iz državnih budžeta za tu kategoriju, bespotrebno bacanje para. I danas postoje cijele kategorije tzv. „bezvrijednih“ ljudi - oni su potrebni kao glasačko tijelo, jeftina radna snaga, ali kao ličnosti i kao ljudi ideolozima postnormalnog svijeta predstavljaju samo balast i teškoću koje se ne može na jednostavan način riješiti - kaže mr. Šljivo.

Današnji svijet gradirao je ljude na bezvrijedne, one koji mogu nečemu poslužiti i one koji zaslužuju punu pažnju.

Osim toga što se ne može smatrati superiornim u odnosu na bilo koga drugog, vjernik ima i drugu karakteristiku. Pa tako, kazuje Meho-ef. Šljivo, kada Allah dž.š. opisuje vjernike, onda za njih, između ostalog kaže, da su to oni koji ne prisustvuju lažnom govoru, sjedeljkama na kojima se dangubi i troši vrijeme. To su oni koji dostojanstveno prolaze pored onoga što ih se ne tiče.

- Živimo u vremenu kada je popularno baviti se tuđim problemima, živjeti u vlastitoj koži, ali u nekom smislu u tijelu drugih ljudi. Ta potreba da se sazna nešto o drugome, da se uđe u intimu drugoga postala je tako bliska zahvaljujući i društvenim mrežama, ali i drugim pomagalima koja nam „olakšavaju“ da uđemo u živote drugih ljudi. Takva jedna navika je u suprotnosti sa navedenim ajetima - napominje mr. Šljivo.

Vjernik se prije svega posvećuje sebi, svojim obavezama, da ono čime je zadužen dovede to moguće perfekcije.  Moguć znak da je Allah nekoga prepustio samome sebi, kaže Hasan Basri, jeste kada se on počne baviti drugim ljudima i poslovima koji ga se ne tiču. Efendija Šljivo u svome kazivanju, navodi nam i primjer mudrog Lukamana. Kada su ga ljudi pitali kako je dobio tako visok status, on im je odgovorio: -Gledao sam da uvijek izbjegavam ono što me se ne tiče.

Baviti se sobom ne znači biti bez interesovanja za zajednicu. Briga za zajednicu je briga svakog vjernika. „Nije od nas onaj ko ne brine o onome što je opće dobro muslimana“, poručio nam je Poslanik. Posvetiti se svojim obavezama znači da sve svoje kapacitete dovedemo do maksimuma, a onda nećemo imati vremena da se bavimo tuđim problemima .

(Tarik Dautović/Preporod.info)