Vrijednost čovjeka je u njegovoj neovisnosti

Uloga države jeste da omogući slobodu kretanja, a to kretanje podrazumijeva da svaki pojedinac ima pravo da slobodno odlučuje kako i na koji način će da funkcionirati na tržištu, šta će da kupi ili proizvede, i on je taj koji odlučuje o svojim potezima bez ikakvih institucionalnih opstrukcija, bez primjesa paternalizma, poimanja svijeta u kome neko treba da se brine o nama, i čini poteze za nas. 

Shodno tome, u suri As-Sab'a u desetom i jedanaestom ajetu nailazimo na zanimljivo kazivanje: "(...) Mi smo Davudu omekšali gvožđe. Pravi široke i duge pancire i s mjerom ih pleti. (...)" (Kur'an, 34:11,12)

Naizgled vam se ovaj ajet možda čini nezanimljivim, ali je ustvari riječ o krunskom ajetu kada je posrijedi govor o individualnom radu i volonterskom djelovanju. O čemu je riječ? Davudu bijaše data sposobnost da pravi pancire od gvožđa, ali je gvožđem mogao da barata kao da je riječ o tijestu, pa je imao sposobnost da od njega pravi šta god je želio. Uzrok toga je kako navodi Al-Bagawī slijedeći:

"Povod toga je kako se to navodi u predanjima: da je Davud, a.s., kada je postao vladar Israelćanima imao običaj da izađe među ljude maskiran, pa kada bi ugledao nekog čovjeka kojeg ne bi poznavao prišao bi mu i pitao bi ga o Davudu, a.s., pa bi mu kazao: "Šta misliš o Davudu, kakav je to čovjek pa ga hvalite?" Ljudi bi odgovarali pozitivno, pa mu Allah posla jednog kralja u liku običnog čovjeka. Kada ga je ugledao prišao mu je po običaju i upitao ga šta misli o Davudu, a.s.? Kralj je odgovorio: "Divan li je on čovjek samo da nema jednu mahanu!" Davud, a.s., se začudio pa mu je rekao: "O Božije robe, kakva je to mahana?" Odgovorio mu je kralj: "On jede i porodicu svoju hrani iz državne blagajne (bayt al-māl)!" (al-Bagawī, 2002:1059)

Nakon toga Davud, a.s., je molio Allaha da mu podari znanje i moć da samostalno proizvodi kapital, pa bi podučen pravljenju štitova. Kazuje se da je svaki štit prodavao za četiri hiljade dirhema, tako da bi tim imetkom prehranjivao sebe, svoju porodicu, i dobrovoljno pomagao ugrožene grupe. Al-Qurṭubī u svom poznatom djelu Ğāmi'a al-aḥkām u komentaru dotičnog ajeta navodi da je ovo kazivanje dokaz da se ugledni ljudi trebaju podučiti određenim vještinama kako bi time postali skromniji i neovisni o drugima. Suština ovog kazivanja jeste da je vrijednost čovjeka u njegovoj neovisnosti, a ta neovisnost prvenstveno podrazumijeva ekonomsku slobodu, da čovjek bude samostalni poduzetnik na tržištu, onaj koji rizikuje, prati potrebe potrošača koji diktiraju tempo: šta, koliko i čega je potrebno; a time neminovno postaje i produktivniji, jer ulaganjem kapitala, a ne čekanjem mane s neba biva dinamičan, a time i inovativan, i to je ono što društvo čini produktivnijim.

Manje administracije, a više kreativnih poduzetnika i pojedinaca koji međusobno stupaju u kontakt na tržištu bez institucionalnih intervencija čini jedinku, a potom i zajednicu naprednijom. Davudu, a.s. je takođe bilo naređeno da bude odmjeren u svom pletenju štitova, tj. da svoj posao radi precizno i kvalitetno, a čak se spominje i da je bio prvi koji je počeo proizvoditi štitove takve kvalitete kakva ranije nije bila poznata. Ovim se sugerira da jedinka treba da stremi tome da sama odgovara za sebe, da pri svom poduzetništvu bude inovativna, i da na kraju krajeva ono što radi da radi što kvalitetnije, jer samo na taj način će privuči pažnju potrošača, a oni su uvijek nemilosrdni u svojim izborima.

(islam.ba)