Od petka do petka: Šaćir Filandra

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 23. do 29. februara 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Šaćir Filandra, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Petak, 23. februar 2024.

Jutros nam je iz Beča došao Ibrahim. Od troje djece, koja žive i rade izvan Bosne, on je najmlađi. Završio je master studij elektrotehnike u Torinu, Italija, i nije bio voljan da traži posao u Bosni. A teško bi ga u odgovarajućem formatu i našao budući da njegovo znanje ovdje nije primjenjivo, niko ga još ne treba, postali smo deindustrijalizirana zemlja. U poziciji smo, kao i mnogi bosanski roditelji, željni djece koja žive i rade vani. Ogromna je bosanska ekonomska emigracija u Zapadnoj Evropi nastala u zadnjoj deceniji. Zemlja smo bogata jedino pameću, budući da "izvozimo" mlade i pametne, našim novcima školovane kadrove.

Kakva je perspektiva bošnjačke omladine vani, koji su oblici njihova organiziranja, druženja i upoznavanja, na koji način će čuvati i njegovati svoj identitet, jezik, kulturu i domovinsku svijest, otvoreno je pitanje. S kim će zasnivati bračnu zajednicu, kako će djecu odgajati, hoće li roditelje paziti? To je za sada samo briga njihovih roditelja, budući da nijedna bošnjačka institucija osim Islamske zajednice nema organizirano prisustvo na tim prostorima. Istovremeno, ta ogromna intelektualna i stručna emigracija naš je najveći kapital, ona je u posjedu recentnih znanja i vještina iz raznih znanstvenih i privrednih područja, tako da je usmjeravanje njenih znanja i kapitala prema rodnoj zemlji naš prioritet.    

Subota, 24. februar 2024.

Kiša je u Hercegovini, u mojim rodnim Dubravama kod Stoca, tako da ne mogu kući. A čeka me obrezivanje voćnjaka smokava. Kada nisam na svome imanju, vikend radno provodim na Fakultetu, volim taj mir, prostor bez graje studenta, posvećujem se dovršavanju nove knjige. Inače, pišem svaki dan, u različitom obimu. Nekada dodam samo koji zarez i ispravljam slovne greške na tekstu, a ponajčešće taj trud urodi većim plodom. Ali svaki dan razgovaram s tekstom, i to u pravilu u trajanju do dva sata, toliko mi je vremena pero oštro.

Nova knjiga je o Svemu i Zavičaju, kako sam odgovorio na pitanje koleginice iz susjednog kabineta o čemu pišem. A pišem vrlo kompleksan tekst, političke biografije istaknutih pojedinaca svih konfesija iz zavičaja ekstrapoliram u šire regionalne i svjetske političke i duhovne tokove, i to posljednja tri stoljeća. U korice knjige sakupljam preko dvadeset i pet ličnosti, u rasponu od tri stoljeća, koje zajedničko imaju samo zavičajno, geografsko ishodište. Danas redigiram dio o Dimitriju Mitrinoviću, ideologu Mlade Bosne, omladinskom revolucionaru, filozofu i teozofu, krajnje interesantnoj ličnosti koja je ponikla u Stocu, a život završila u Londonu. S Mitrinovićem se družim više decenija.

On nije danas prisutan u bosanskohercegovačkoj kulturi sjećanja, ali su se zato u beogradskim intelektualnim krugovima, samo u posljednjih nekoliko godina, o njemu pojavile dvije knjige, obje dominantno iz pera inozemnih autora. Za potrebe svoga rada fokusiram se prevashodno na njegovu viziju islama i Sarajeva u kompleksu jugoslavenske kulture, a koju je iznio jednim kratkim boravkom u zemlji tridesetih godina prošlog stoljeća.  

Nedjelja, 25. februar 2024.

Nedjelja je, vrijeme za kafu i malu stanku. Jutro počinje sa Semirom Halilovićem, mojim doktorantom, našim ambasadorom u Kataru, i telefonskim razgovorom o njegovom novom rukopisu o bosanskoj državi. Semir na izuzetno razumljiv i pregnantan način analizira sudbinu i razvojne puteve kategorije bosanske državnosti posljednjih deset stoljeća. Usput mi donosi niz slika i informacija o tom djelu svijeta gdje se trenutno nalazi.

Danas je u Dubravama dženaza prijatelju i zemljaku dr. Hamzi Žuji, poznatom sarajevskom sudskom vještaku. Iznenađen sam njegovom smrću. Spriječen sam prisustvovati dženazi, s Hamzom sam pio kafu prije mjesec dana, odavao je zdrava i zadovoljna čovjeka. Nama ljudima su uvijek čudne odluke Božije. Podnevna kafa u "Manolu" s arhitektom Hasanom Ćemalovićem. Ostajemo u razgovoru skoro tri sata, a kao da je bio tren. Naša vječita tema su  Mostar i Hercegovina. Ćema mi je uvijek inspirativan, godinama se družimo, volim njegovu hercegovačku lucidnost i širinu pogleda na stvari. U ono malo građevinskih uradaka koje sam u životu radio, on je uvijek sudjelovao, ozbiljan je, temeljit i estetski moderan.

Ponedjeljak, 26. februar 2024.

Počeo je ljetni semestar. Mada sam završio studij i doktorirao na Filozofskom fakultetu, Fakultet političkih nauka, gdje sam od kraja 1995. smatram svojom akademskom kućom. To je izvrsna i uređena sredina, dobra i poticajna za rad, prepuna uglednih intelektualaca. S radošću dolazim na posao, a to je mjera ugodnosti radne sredine. Na česta pitanja o kvalitetu naših sarajevskih studija odgovaram krajnje pozitivno. Znam da je naša univerzitetska sredina siromašna i zapostavljena, konzervativna i nefunkcionalna, prebirokratizirana do iznemoglosti, mnogo bi se toga nedorečenog i nesavršenog za nju moglo reći, no kvaliteta naših studija je visoka.

Naši i nastavnici i svršeni studenti ravnopravno komuniciraju unutar evropskog akademskog prostora. I za to svi imamo bezbroj dokaza. Ono što je naš problem, pored ostalog, jeste odnos znanosti i društva. Društvo, u najširem smislu, znanost i znanstveni pogon ne smatra proizvodnom snagom. I zbog toga, i ne samo toga, meritokratski kriteriji ne vladaju našim društvom niti se nosioci znanstvenih i obrazovnih postignuća dovoljno koriste za profiliranje javnih politika. Naše politike su nedovoljno znanstveno profilirane i vođene. Siromašna društva nedovoljno ulažu u obrazovanje i znanost, a društva koja nedovoljno ulažu u obrazovanje i znanost su siromašna. Siromašna društva su konzumerska, baš kakvo je naše, dajemo pare za tuđu robu i na taj način izvozimo novac.  

Utorak, 27. februar 2024.

Jutros sam Ibrahima rano odvezao na avion za Beč. Iz aviona će na posao, koja zgoda! Nakon toga sam bio u "Preporodu", Bošnjačkoj zajednici kulture. Vraćao sam jednu, a uzimao drugu knjigu. "Preporod" ima sjajnu i bogatu biblioteku, pored toga odlično vođenu, i tu možete naći sve ono čega nema na drugim mjestima. Ipak je primarni povod dolaska bilo uručenje nagrade za najbolji dramski tekst, bijenalnu nagradu "Alija Isaković", koju "Preporod" dodjeljuje već dvadeset godina. Konkurs je anoniman i stručno vođen. Ovogodišnji dobitnik je književnik i profesor Edin Urjan Kukavica, moj prijatelj. Ustanovio sam tu nagradu dok sam bio predsjednik "Preporoda" i drago mi je da njen kontinuitet i razina kvaliteta traje. Kolega Kodrić to dobro vodi. Posebno mi je drago zbog Edina, budući da sam i sam na neki način kroz česte kafe utjecao na to da se oproba u dramskoj književnoj formi.

Na Fakultetu je danas gostovao Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, a povodom predstojećeg Dana nezavisnosti. Udubljen u rad na svojoj knjizi propustio sam njegov nastup, jazuk. 

Srijeda, 28. februar 2024.

Danas poslijepodne sam u Goraždu. Kada sam prvi put nakon rata došao u Goražde iznenadio me njegov urbani duh, rekao sam "Ovo je Grad". Razlog današnjeg dolaska je razgovor o bošnjačkoj politici povodom izlaska drugog, dopunjenog izdanja moje knjige Bošnjačka politika u XX stoljeću. Sudionik u razgovoru bit će kolega Muamer Džananović, doktorant FPN i moj najbliži saradnik u časopisu na engleskom jeziku Bosanske studije koji izdaje "Preporod".

Znam da "Preporod" u Goraždu ima odličnog predsjednika mjesnog odbora, on je i organizator ovog razgovora. Radujem se susretu s tim gradom, razlivenom Drinom, a posebno s goraždanskim muftijom Pitićem, mojim Hercegovcem. Iz tog razloga ću izostati s večerašnjeg prijema u sarajevskoj Vijećnici, pozvao me član Predsjedništva države gospodin Bećirević. Vjerujem u njegov integrirajući politički kapacitet.

Četvrtak, 29. februar 2024.

Jutros listam novu knjigu Adnana Jahića Između čekića i nakovnja: Muslimani u Drugom svjetskom ratu. Veliko i kapitalno djelo, od domaćeg autora, mada mi zbog nedostatka samopouzdanja o tom periodu više volimo knjige inostranih autora. Adnan mi je poslao knjigu, dugo smo prijatelji i saradnici. Teme kojima se bavi od svih naših autora Jahić najbolje obrađuje.

Knjiga od 670 strana počinje sljedećom rečenicom/slikom: "Oko pola noći, 3. maja 1941., u sobu Adem-age Mešića ušla je sluškinja i probudila ga s viješću da je stigao nekakav automobil iz Zagreba te da ga zovu da siđe". Ova prva rečenica, koja nagovještava osobenu stilsku figuru teksta, sasvim mi je dovoljna da znam da nas očekuje uzbudljivo putovanje kroz ovaj tekst. Osobno se zahvaljujem Adnanu na ovoj, za bosansku povijest prevažnoj knjizi, budući sam siguran da će javna i stručna priznanja za nju izostati. Mi ljude hvalimo samo nakon njihove smrti, takav smo svijet.

(Preporod.info)