IGK: Javni odgovor njemačkoj historičarki Marie-Janine Čalić
Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) objavio je javni odgovor njemačkoj historičarki prof. dr. Marie-Janini Čalić, koja je krajem jula 1995. godine posjetila Srebrenicu i Ujedinjenim nacijama uputila izvještaj u kojem je negirala da se dogodio genocid. U to vrijeme djelovala je kao savjetnica Yasushija Akashija, a danas radi kao savjetnica u Uredu visokog predstavnika međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu.
Prema navodima IGK-a, dr. Čalić svojim interpretacijama daje podršku narativima koji negiraju genocid u Srebrenici, predstavljajući Srebrenicu kao “metaforu za visoka politička pitanja”, a ne kao genocid presuđen pred dva međunarodna suda. Takvo tumačenje, kako naglašavaju iz IGK-a, zanemaruje jasno utvrđene sudske činjenice i ignoriše kontinuirano negiranje genocida od strane političkih struktura u Srbiji i entitetu Republika Srpska.
IGK ističe da je negiranje genocida oblik nastavka zločina, jer ostavlja duboke psihološke i društvene posljedice, podstiče mržnju i stvara uslove za nove sukobe. Podsjeća se na četiri faze negiranja genocida nad Bošnjacima: prikrivanje zločina prekopavanjem masovnih grobnica, akademski pokušaji iskrivljavanja historije, tvrdnje da se genocid desio isključivo u Srebrenici te trijumfalizacija i veličanje počinilaca.
Strategija IGK-a u borbi protiv negiranja genocida temelji se na sudski utvrđenim činjenicama, institucionalnoj primjeni haškog naslijeđa i potrebi za državnom strategijom njegovog provođenja. Posebno se naglašava odgovornost medija da spriječe širenje dezinformacija i ne otvaraju prostor revizionizmu. Prihvatanje presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju navodi se kao nužan prvi korak ka stvarnom pomirenju.
U saopćenju se osvrće i na nedavni tekst prof. Čalić o Sarajevu, ocijenjen kao neargumentovan i anticivilizacijski, u kojem se tvrdi da grad postaje “bošnjačko-muslimanski” i da je izgubio multireligijski karakter. IGK ukazuje da su mnoge vojne i političke strukture koje danas iznose takve optužbe tokom opsade Sarajeva tri i po godine granatama i snajperima gađale stanovništvo, uključujući djecu, žene i starce, te da su u pojedinim slučajevima omogućavale strancima da za novac pucaju na stanovnike opkoljenog grada, što je kasnije opisano kao “Sarajevo safari”.
Uprkos preživljenoj tragediji, Sarajevo je zadržalo duh otvorenosti i humanosti. Preko 18.000 ubijenih civila i boraca tokom opsade znači da je svaki peti stanovnik grada bio žrtva agresije. Među ubijenom djecom više od 20 posto je bilo nebošnjačke nacionalnosti. IGK naglašava da Sarajevo nije ništa “više muslimansko” nego što su, na primjer, Zagreb katolički ili Beograd pravoslavni gradovi.
U saopćenju se dodaje da žrtve i preživjeli često ostaju uskraćeni čak i za pravo na vlastitu tugu, sjećanje i traumatsko iskustvo, jer historijski revizionizam nastoji umanjiti ili relativizirati njihovu patnju.
(Preporod.info)
