Imamski posao dolazi iz srca, a ne iz knjiga

 Imamski posao dolazi iz srca, a ne iz knjiga
Ove godine mr. Jakub-ef. Salkica preuzeo je drugu rukovodeću funkciju nakon 25 godina uspješnog vođenja Medžlisa Zenica kao glavni imam. Ovo je, nakon Sarajeva, najveći i najsloženiji medžlis sa 71 džematom u kojem se duhovnost ogleda i u ogromnom broju hafiza, hadžija, učenika mekteba, vjernika svih generacija na svim namazima itd. Efendija Jakub je i dobitnik Plakete Preporoda, s obzirom na njegov doprinos u distribuciji i promociji naših novina na području Medžlisa Zenica

PREPOROD: U proteklom periodu dok ste bili glavni imam vrlo je teško izdvojiti sve projekte na kojima ste radili, ali možemo li napraviti jedan kraći presjek?

EF. SALKICA: Za odgovor na vaše pitanje trebalo bi mi mnogo prostora, jer period od dvije i po decenije nije mali. To je malo više od pola čovjekova radnoga vijeka. Stanje u Medžlisu je neusporedivo. Da nas neko vrati u Medžlis prije 25 godina teško bismo prepoznali mjesto u kojem danas živimo i radimo. Teško je izdvojiti najvažnije. Svaki projekt ima svoju veličinu i važnost, od onih najmanjih pa do kompleksnijih, jer svaki od njih je doprinos s kojim Medžlis svakim danom postaje ugodnije mjesto za njene zaposlenike, članove, pripadnike Zajednice i džematlije. Najdominantnije aktivnosti i najznačajnija pitanja rada i djelovanja su: vjersko-prosvjetne aktivnosti, poboljšanje infrastukture u džematima, poboljšanje kadrovske strukture uposlenika, povećanje broja članova Medžlisa i prikupljanje članarine, jačanje džemata i rada džematskih odbora, unapređenje rada Izvršnog odbora Medžlisa s akcentom na centralizaciju i poštivanje pravila i propisa regulisanih Ustavom i pratećim aktima Islamske zajednice.

Uz organizaciju mnogobrojnih programa i predavanja, edukativnih sadržaja kroz tribine i dersove, katedre i halke Kur’ana, uz posebne aktivnosti u mjesecu ramazanu, takmičenju polaznika mektepske nastave, gdje su postizani značajni uspjesi na nivou Muftiluka, ali i Rijaseta; obilježavanje značajnih datuma iz našeg plana, promocije književnih dijela, rad sa vjeroučiteljima, rad sa mladima, rad sa ženama, "Kurs islama" za srednjoškolce, "Džematsku ligu" u malom nogometu i sl. Medžlis Zenica je posebno propoznatljiv i po školi hifza koju vodi hfz. dr. Safet Husejnović, koja uspješno djeluje i iz koje svake godine uspješno polažu hifz dva do tri hafiza. Od 1998. pa do danas organizirali smo 64 hafiske dove. Posebno ističemo tradicionalnu manifestaciju u povodu obilježavanja 12. rebiul-evvela, "Želja za Resulom", kroz različite kulturno-vjerske sadržaje, od 2002. godine.

Također, značajne uspjehe imamo u poboljšanju infrastrukture na svim objektima: džamije, gasulhane, abdestane, imamske stanove, mezarluke i sl. Od 1998. pa do ovog trenutka iz temelja je napravljeno 45 novih džamija, do sad 29 svečano otvorenih. U samom gradu do `98. godine imali smo 5 džamija, danas ih je 15 uz Islamski centar "Sultan Ahmed" koji je pri samom kraju i očekujemo svečano otvorenje ove godine, ako Bog da. Obnovljene su sve imamske kuće i kupljeni stanovi za gradske imame gdje nije bilo regulisano pitanje imamskog stana.

Medžlis Zenica čine 71 registrovan džemat i 6 punktova, a 1998. kada sam preuzeo dužnost glavnog imama bilo je 48 džemata. U okviru ovih džemata imamo 85 džamija, 81 u funkciji i 4 starih džamija koje nisu u funkciji. Također, imamo 44 mesdžida, 41 u funkciji i 3 stara koja nisu, te 65 imamskih kuća i 12 imamskih stanova. Evidentirano je oko 36.969 domaćinstava. Za kraj odgovora na ovo vaše pitanje mogu reći da je najveći i najznačajniji projekat Medžlisa, generacijski projekat rekao bih, jedinstvena i centralizirana članarina Medžlisa Zenica.

No, prije toga dozvolite mi da na kraju ovog odgovora izrazim moju posebnu zahvalnost prijateljima, braći i sestrama, dugogodišnjim saradnicima u Medžlisu proteklih 25 godina: Mulajmi, Zemki, Aiši, Esmi, Sahibi, Mustafi, Mahiru i Nihadu... Zahvaljujem se tadašnjem vjersko-prosvjetnom referentu, a kasnije muftiji zeničkom Ejubu ef. Dautoviću na prijemu u imamsko-hatibsko-muallimski rad prije agresije na BiH, te podršci koju mi je svesrdno u radu na mjestu glavnog imama pružao. Zahvaljujem se svim članovima Izvršnih odbora u šest punih mandata, te predsjednicima Medžlisa rahmetli Husejnu Smajloviću i Muhamedu Begagiću, na povjerenju koje smo gradili vodeći Zenički medžlis. Svi oni, bit će upisani zlatnim slovima za svoj volonterski rad i hizmet Medžlisu Zenica.

Hvala kolegama glavnim imamima Muftijstva zeničkog, sadašnjim i prošlim, na podršci koju su mi pružali svih ovih godina. Susreti s njima za mene su bili uvijek korisni i poticajni da radimo na promociji dobra. Naravno, duga bi bila lista imena koji zaista zaslužuju da im se zahvalim za doprinos radu Medžlisa, no, posebno želim se zahvaliti svim džematima, članovima Skupština Medžlisa Zenica, džematskim odborima, predsjednicima i blagajnicima džematskih odbora na saradnji i povjerenju koje smo godinama zajedno gradili na različitim projektima, a posebno na jedinstvenoj članarini koju treba vjerno čuvati i njegovati i ne dozvoliti bilo kome da narušava uspostavljeni sistem članarine. Posebno se želim zahvaliti svim imamima koji su sada aktivni i onima koji su bili i napustili naš Medžlis radeći poslove imama na drugim mjestima. Ništa manje važnije od prethodnih pohvala, na kraju, hvala i kolegama u Muftijstvu zeničkom, Edinu, Adnanu. Hasanu i drugim zaposlenicima, muftiji Mevludinu ef. na dosadašnjim poslovima i aktivnostima u radu.

Ako su moj rad i djelovanje imali za rezultat napredak, neka se uvijek pamti kao hvala mojim kolegama i saradnicima te kao poučan primjer u našim razgovorima, ljetopisima i analima. Svakako, njihova nesebična podrška i pomoć bili su nezamjenljivi dio u mojoj viziji Zeničkog medžlisa, kao i garancija uspjeha u realizaciji mog plana rada i djelovanja. Od srca svima veliko hvala.

Jakub Salkica -  Imamski posao dolazi iz srca, a ne iz knjiga
Jakub-ef. Salkica

Vjera je živa i njoj treba živ čovjek

PREPOROD: Možete li nam sada kazati nešto o tom, kako kažete generacijskom, projektu, jedinstvenoj članarini u Medžlisu Zenica?

EF. SALKICA: Ovih dana poseban događaj rekao bih na društvenim mrežama jeste jedinstvena članarina i članstvo u IZ nakon usvajanja Pravilnika o članarini i članstvu. Projekat jedinstvene članarine uveliko je ojačao naš Medžlis i olakšao njegovo djelovaje. Uvođenjem članarine, koja je jedinstvena i centralizovana za sve pripadnike Islamske zajednice, rješili smo da svi pripadnici IZ postaju članovi Islamske zajednice, čime im se pruža sigurnost u ostvarivanju prava. Uklonili smo dosadašnje nejednake obaveze članova, olakšali uplatu članarine putem platnih lista i na druge načine, te malim džematima olakšali funkcioniranje i ostvarili ključni princip, a to je princip islamske bratske solidarnosti. Sve ovo ukazuje da bi bez centralizovanog obezbjeđenja članarine i upravljanja prikupljenim sredstvima poslovanje Medžlisa i vjerski život u džematima bio upitan. Za uspješan razvoj i poslovanje Medžlisa centralizacija je bila neophodna. To naši džemati i džematlije u potpunosti shvataju, jer bez njih, džematskih odbora, predsjednika džematskih odbora i posebno naših cijenjenih imama, svi naši zajednički uspjesi bi bili nezamislivi.

Medžlis Zenica je od 2007. godine, odnosno već punih 17 godina, uveo sistem jedinstvene, centralizirane članarine - propisano odredbama Pravilnika o finansijskom poslovanju i organizaciji i načinu vođenja knjigovodstva, što nam omogućuje da na jedinstvenom obrascu provodimo sve vjerske aktivnosti iz djelokruga rada Medžlisa. S druge strane Medžlis kontinuirano prati sve aktivnosti koje se provode u džematima, pruža stručnu pomoć, ali isto tako u svim džematima, gdje se izvode određeni infrastrukturni radovi, Medžlis, u skladu sa trenutnim mogućnostima, finansijski pomaže izvođenje tih radova. Šta dobivamo kao pojedinac, džematlija, pripadnik, džemat, Zajednica u cjelini jedinstvenom članarinom i koji su to benefiti?

Prije svega, razvijamo i jačamo institucionalnu svijest i solidarnost među muslimanima. Izražavamo brigu prema svom džematu, svim kategorijama vjernika i potrebama vjerskog života. Javno i organzirano svjedočimo i priznajemo, ne samo da smo mu’mini nego i muslimani, a i Bošnjaci. Obznanjujemo svijest o vjerskom identitetu i želji da živimo zajedno. Dakle, to znači da bez članarine nema džemata i zajednice, a bez džemata nema zajednice muslimana. Nema nas, ne primijetimo se. Uvjereni smo na temelju Kur`ana i Sunneta da je Allahova dž. š. milost, pomoć, zaštita i uputa u zajednici muslimana. Podsjećam, solidarnost u zajednici muslimana počiva na islamskom dobročinstvu i osjećanju pravde koja bi trebala da vlada među muslimanima.

Članstvo i članarina je najbolji i najjači mogući oblik solidarnosti, jer je to istovremeno i dobrovoljna i institucionalna solidarnost koja muslimane potvrđuje kao javnu vjerodostojnu zajednicu muslimana.

Jedinstvena i centralizovana članarina obaveza svakoga medžlisa na osnovu odluke Sabora IZ u BiH za sve pripadnike Islamske zajednice. Koristim priliku da ovim putem uputim zahvalnost svim članovima koji redovno izmiruju svoje obaveze po pitanju članarine, te pozivam sve naše muslimane na području svih medžlisa koji nisu aktivni u tom pogledu da aktiviraju svoj status i doprinesu boljem radu Zajednice, a onima koji nisu nikako članovi Islamske zajednice, upućujem apel da to što prije učine u bilo kojem od naših džemata ili izravno na blagajni medžlisa. Jedan od mojih predsjednika Medžlisa često je govorio: "Ne može se živjeti ala franko, a umirati ala turko".

Jer, nije korektno da u istom položaju budu oni koji su uvijek i stalno uz Zajednicu, plaćaju članarinu i druge obaveze, i onih koji se Zajednice sjete samo onda kada im Zajednica zatreba. Ne dozvolite da se vjere sjetite pred smrt! Vjera je živa i njoj treba živ čovjek! To je davanje od sebe sebi, koliko smo to puta čuli u našim obraćanjima.

PREPOROD: Kao imam sigurno ste se susretali s promjenama u proteklom periodu koje ostavljaju utjecaj na misiju imama. Prema Vašem mišljenju, koje su se najveće promjene desile i koje bismo mogli očekivati u narednom periodu?

EF. SALKICA: Najveće promjene kada je u pitanju imam desile su se u obrazovnom sistemu Zajednice. Sjećam se perioda kada svršenik Gazi Husrev-begove medrese nije mogao studirati na drugim fakultetima, osim na FIN-u, tadašnjem ITF-u, i sjećam se nakon što završi navedeni fakultet u radničkoj knjižici je pisalo NK radnik, nekvalifikovan ili bolje rečeno radnik bez ikakavih prava.

Po mom mišljenju, imami u tom vremenu, po našim džematima, bili su svjesni svoje misije očuvanja islamskih vrijednosti i čuvanja bosanskih muslimanskih adeta.

Nakon agresije na BiH, obrazovni sistem Islamske zajednice se godinama razvija i prilagođava novim izazovima u razvijanju visokog školstva. U novim okolnostima, nailazimo na problem da najbolji učenici iz medresa uglavnom ne studiraju na visokim obrazovnim ustanovama Zajednice. Također, nije sporno da svršenici FIN-a steknu solidno obrazovanje za imamski poziv, ipak je primjetan trend da najbolji studenti nisu motivirani za imamsku službu i obavljanje misije izvan velikih gradskih sredina i obrazovnih ustanova Zajednice. Odgovorne osobe u Zajednici bi se u tom smislu trebale potruditi kako da motiviraju najbolje i talentirane učenike medresa da upisuju islamski fakultet i da budu angažovani za imamsku službu.

Da bi imami bili uspješni u svome radu moraju biti motiviraniji i trebaju voljeti svoju imamsku profesiju, ali treba im se pomoći da imaju mogućnost da taj posao/ misiju mogu obavljati shodno vremenu u kojem živimo, jer imamske obaveze sve su složenije, i sve kompleksnije. Svako vrijeme nosi svoje izazove, stoga nije neočekivano, da i život u ovome vremenu donosi mnoge izazove.

Nažalost, nove generacije i jedan broj imama ovaj poziv doživljavaju kao radno mjesto, a ne kao misiju. Iz moga iskustva imate trećinu imama koji vrlo odgovorno i savjesno ispunjavaju svoju imamsku misiju, kojima ne treba niko ni da ih provjerava ili kontroliše, nego svoj posao obavljaju u potpunosti i razumiju suštinu svog poziva.

Druga trećina je, što bi rekli u našem narodu šarena, ali prihvatljiva za obavljanje svoga poziva i na našu sreću manji je broj onih koji su na poslu imama samo zato što moraju, ne mogu i ne znaju ništa drugo raditi. Koliko god ih pratili i kontrolisali, takvi naše džemate odvode u bezdan, provaliju... Suština je u tome što neki završe medresu i fakultet, obrazuju se, ali ne razumiju suštinu svoje misije i poziva, te odgovornosti emaneta kojeg su preuzeli. U našem imamskom radu trebamo, prvo, poštivati džemat u kome se nalazimo, da bi nas džemat poštovao. Drugo, moramo biti pošteni, iskreni, pouzdani i povjerljivi. Moramo voljeti svoj posao.

Svjesni svoje uloge imama trebamo da budemo potpuno predani svom poslu, jer imamski posao dolazi iz srca, a ne iz knjiga.

Ono što kažu: treba se roditi za imama. Imam ne smije nikada biti grub, namršten i bezvoljan, treba da sasluša svoje džematlije, jer oni treba da imaju osjećaj da mogu utjecati na stvari u vođenju džemata. Osnovna osobina imama je da zaista uživa u svom radu. Imam bi trebao svako jutro da ustaje pun zahvalnosti Allahu Uzvišenom što mu se pruža još jedna prilika, da još jedan dan radi imamski posao u službi islama i muslimana. Raditi kao imam nije klasična profesija, već istinska misija svakog imama.

Zato je važno da uvijek unesemo svježinu i novi kvalitet našeg međusobnog poštivanja i međusobnog povjerenja koja su najbitnija dva uvjeta za uspjeh Zajednice. A to znači "da Zajednica treba da ima dušu a to su njezini imami i srce a to su njezine džematlije", kako veli jedan od naših velikih alima - imama.

(Cijeli intervju u IIN Preporod)

Podijeli:

Povezane vijesti