Hafiz Camić: Janja dala 31 učenika i učenice u medresu

S obzirom na Vaš dugogodišnji rad u podučavanju mladih Kur'anu, je li hifz došao spontano ili ste ipak planirali jednog dana ponijeti ovu časnu titulu?

Kur'an Časni je uputa muslimanima, riječ Uzvišenog koju slijedimo. Mi alimi preuzeli smo emanet da Kur'anu podučavamo druge, mlade prije svih, da riječi Uzvišenog usadimo u njihova srca. Mislim da nema časnijeg poziva, plemenitijeg djela od toga. Naravno da sam razmišljao o hifzu, težio tome, ali u ovim godinama poslije agresije bilo je toliko obaveza u obnovi vlastitog imanja, u obnovi rada Medžlisa, obnovi srušenih džamija, završetku fakulteta, da nisam ni smio planirati. Ali, sve bude kad Allah, dž.š., odredi, pa tako je došla i moja odluka da se pripremim za hifz. El-hamduli-l-lah, uspješno se završilo i sada samo osjećam ponos što nosim ovu časnu titulu i što se nadam da ću i drugima iz mog okruženja biti pozitivan primjer. 

Vi i kćerka ste prvi hafizi Medžlisa Janja? Ima li potencijala da vaš primjer bude podstrek drugima na istom putu?

Mala ispravka, prvi hafiz Janje je Suad Godušević, izdanak našeg mekteba. Ponosno danas pominjem da je 31 učenik i učenica iz našeg mekteba od 2002. godine završilo ili trenutno pohađa jednu od medresa u Bosni i Hercegovini. Drago nam je da su ta djeca i danas korisni članovi naše zajednice. Ono što želim naglasiti, to je činjenica da su dvoje od njih hafizi Časnog Kur'ana, Suad i moja kćerka Fatima, a sada, el-hamduli-l-lah, i ja nosim tu časnu titulu. Sve je to kruna dugogodišnjeg rada, koji će se, ako Bog da, nastaviti. Dok je naše vrijedne djece i vrijednih alima, uvjeren sam da ima potencijala da drugi krenu putem naših hafiza.

Koji su to izazovi sada u Janji spram onih iz postratnog perioda?

Glavni imam u Janji sam od 2002. godine, od obnove rada Medžlisa. Mnogo je iskušenja bilo u poslijeratnom periodu, ali Allah daje snagu, bez Njegove se volje ništa ne dešava. Prebrodili smo mnoga iskušenja i bili dio pokreta povratka na svoj toprak, po čemu je Janja prepoznatljiva u cijeloj Bosni i Hercegovini. Moram reći da je u godinama povratka bilo mnogo ponosa i mnogo nade da idemo u bolje i ja vjerujem i sada da će biti bolje. Međutim, vidim da su se neki ljudi umorili, vidimo da ljudi odlaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i cijelog regiona. To su ta iskušenja s kojima se susrećemo i za koja treba naći rješenja. Ovdje želim istaknuti da musliman nikada nije malodušan, jer njemu je oslonac Uzvišeni Allah. Volio bih da smo svi više u vjeri, da smo za vjeru, za narod i domovinu spremniji u saburu, ali i u djelovanju, u pozitivnom govoru i radu.

Kojim stvarima je Medžlis ispisao dio povijesti BiH u periodu poslije agresije?

Možda bi ovo pitanje trebalo postaviti nekome drugom, koji bi sa neke distance o tome mogao progovoriti i možda treba da prođe još vremena da se sagleda sve što je iza nas, ali i što je pred nama. Rad u ime Allaha je na početku svakog našeg nijjeta, našeg govora, našeg djela. U ime Boga činimo ono što je naš emanet i samo On će nam svima suditi, vagati djela svakoga od nas. Ipak, želim reći da mislim da smo bili i da jesmo oslonac našim vrijednim i ponosnim ljudima.