Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić: Komunikacija imama sa džematom

Predramazansko savjetovanje0202.jpg - Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić: Komunikacija imama sa džematom

Na predramazanskom savjetovanju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini "Naša sigurnost je u džematu" održanom 7. februara u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, prof. dr. Fahira Fejzić Čengić govorila je o temi "Komunikacija imama sa džematom".

Izlaganje prof. dr. Fejzić Čengić prenosimo u cijelosti. 

Sažetak

Teorijski postoje tri osnovne vrste komunikacije: intrapersonalna, interpersonalna i masovna komunikacija. Intrapersonalna je kad čovjek komunicira sa sobom. U vjeri je to najviši i najosjetljiviji vid komunikacije gdje rob traži i pronalazi Rabba, samopopravlja se, izgrađuje i moralno jača. Interpersonalna komunikacija je ona u grupi gdje više članova razmjenjuju poruke, a može biti i javna gdje je govornik u javnosti i govori grupi. Vjerski skupovi i sve te komunikacije spadaju u interpersonalnu komunikaciju. Ostaje još masovna koja je najprisutnija i odvija se pomoću masovnih medija uz pomoć tehnike i tehnologije.

Za nas je važna ova druga vrsta komunikacije. U grupi se čuva grupna dinamika i rješavaju problemi te donose odluke. Cilj im je uvijek poboljšanje uspjeha i jačanje organizacije. Obično se održi govor, obraćanje, promocija, predstavljanje nečega i onda slijede pitanja. Ovdje je najvažnije da se govornik dobro pripremi.

Ključne riječi: imam, džemat, komunikacija 

Predramazansko savjetovanje0248.jpg - Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić: Komunikacija imama sa džematom
Predramazansko savjetovanje

Postoje neki standardi koji pomažu kod obraćanja govornika ovaj put imama, ali bez budnosti i iskrenosti nijedno govorenje neće biti uspješno. Naprimjer: 1. Budite jasni; 2. Kažite ono što mislite; 3. Izbjegavajte akronime i skraćenice; 4. Pronađite najmanji zajednički imenitelj.

Kod obraćanja glavnih imama i imama u našim prilikama to bi značilo: obiđite svaki džemat, svako selo i zaselak i direktno se sretnite s ljudima kojima ćete se obratiti. Zatim, pojasnite im u grupama, bilo na sijelu, sjednici, hutbi prihvatljivim i jasnim jezikom zašto je važno davanje članarine, zekjata, sadake i sadekatul-fitra za svakog muslimana u bilo kojem dobu i mjestu da je živio ili živi. Potkrijepite to ajetom i hadisom i lijepim domaćim praksama. Potom, to dalje znači da se ne govori mutno, nejasno, frazeološki i s pozicije visine i hijerarhije viđene kao mjesto nerada i korupcije.

Mora se biti svjesno da ima mnogo hijerarhija koje su se već kompromitirale u svom radu i funkcioniranju i da taj gorak okus u ustima postoji i u džematima. Konačno, najvažniji dio u ovim preporukama je naći zajednički imenitelj, motivaciju ili zajedničko čvorište zašto je Bošnjacima i muslimanima vjernicima danas u 21. vijeku prevažno da su udruženi, u zajedništvu, da saosjećaju jedni s drugima i da su sudbonosno vezani za osobni, grupni i nacionalni opstanak baš preko džemata.

Podrazumijeva se da se sve ovo obavlja direktno, izravno, bez posrednika u susretu govornika, imama sa slušateljima dakle džematlijama/džematlijkama, nikako posredno ili nekim dopisom, ili nekom aklamacijom i slično…Najvažnije je da stimulus koji imam pošalje džematu bude opažen od džematlija tako kako odgovara imamu, odnosno džematu. (Fejzić Čengić, 2012) Ako se dogodi šum u komunikaciji, a oko članarine, zekjata već 'žuta štampa' vrvi od negativnih sadržaja, onda se hitno mora raditi na popravci komunikacije, na promjeni perecepcije, na demantiranju svih lažnih informacija, manipulacija, krivih intencija ili svađalačkih nastupa. Obavezno je u javnom prostoru iskazati izvinjenje, ispriku, za bilo koji oblik kompromitirane komunikacije ili shvaćanja zekjata, članarine u IZ, i bilo kojeg drugog vida davanja materijalne pomoći IZ. To bi bila kratka formula:

P / P = značenje pošiljatelja / značenje primatelja = 1. Znači da je komunikacija potpuna. Ili Imam / Džematlija = 1!

To znači da su se i primatelj i pošiljatelj odlično sporazumjeli i imaju identične stavove! Dakle, ako je Islamska zajednica velika organizacija a jeste, nije moguće da uspije ako svi njeni zaposleni ne razumiju da se od njih očekuje da stvarno rade na dobrobit džemata i zajednice na radnom mjestu. Da stvarno razumiju koje stimuluse šalju džematlijama i da stvarno i sami podržavaju politike rada IZ.

Selektivna pažnja

Za dobru komunikaciju u džematu, imamu ili glavnom imamu je važno da razumije šta je to opažanje, bilo ljudi bilo predmeta. Jer svi ljudi okolinu opažaju, ali i svi ljudi istu okolinu opažaju različito. To je prosto nevjerovatno, ali tačno. Postoje određeni filteri, koje je još psiholog Willaim James primijetio u takvim prilikama i nazvao ih kao selektivna pažnja. Sastoji se od toga da svaka osoba pojedinačno opaža neke stimuluse, dok istovremeno odbacuje druge stimuluse, makar su oni svi tu jednako prisutni.

Dakle, svi imami opažaju svoje džemate, džamije, džematlije, ali, dok neki opažaju da ih džematlije prihvataju, dotle drugi imami ne opažaju da ih džematlije ne prihvataju. Neki opažaju da su već pomalo 'dosadni', a neki ne. Neki opažaju da je džamija (ili harem) zrela za čišćenje, a neki ne. Neki opažaju da je atmosfera na hutbi nekvalitetna, a neki ne. Dakle, ta selektivnost u pažnji imama koja je dio njegove prirode, karaktera, treba se brusiti, popravljati, i to tako da od selektivne pažnje postane općenita i potpuna pažnja. Imam, dakle, mora s iskustvom i vremenom postati sposoban opaziti sve promjene u svojoj džematskoj sredini.

Za to je potrebno maksimalno se uključiti u život svog džemata. Obići svaku kuću, u nekom intervalu od možda pola godine. Razgovarati sa svakim članom IZ ili potencijalnim članom, sa motivom shvatanja zašto neki jesu a neki nisu članovi IZ. Najprije, svakako, sam imam mora shvatiti zašto je jedinstvena članarina važan zadatak i cilj one zajednice kojoj pripada, koju služi i koju voli. Čovjek ipak mora voljeti ono čime se bavi. Samo tada posao neće biti muka, nužda, prelazna faza na putu ka nečemu drugom, ili mogući bijeg iz zajednice u smislu posla i rada. Ljudsko iskustvo postaje ono polje kojemu imam odlučuje da se posveti. Tada samo ono što dobro primjećuje oblikuje njegov um. Ako pri ovom sazrijevanju imam primjećuje slabosti u svom rada, slabosti svog džemata, slabosti svoje zajednice, a voli je i želi joj dobro, doći će nužno do kvalitenijeg iskustva, dobrih postupaka i korisnih poslova. U suprotnom, poznato je,  imamski će posao i stanje zajednice postati potpuni haos.

Fiziološki i psihološki filteri

U toku procesa komunikacije dvije vrste filtera nas sprečavaju da primijetimo sve što treba iz naše okoline. To su spomenuti filteri, a mogu biti fiziološki i psihološki. To se odnosi na naša ograničena čula prije svega, poput sluha, kada nam se učini da je neko nešto rekao, i mi počnemo postupati u skladu s tim, dočim u realnosti, to nešto neko i nije rekao pa smo u krivim postupcima. Ovdje, na ovoj tački, koju ćemo teorijski ili općenito nazvati šum u komunikaciji je polazno mjesto za razvoj svih vrsta nesporazuma u zajednici, ili grupi. Odatle tolika osuda gibeta, prenošenja netačnih riječi, u samom konceptu islama kao etičkog svjetonazora dobrih muslimana. Količina negativnog materijala u komunikaciji koji se može proizvesti sa tog malog početnog nesporazuma je nevjerovatno velika. U nekom vremenskom periodu moguće je da sve što ostane u jednom džematu od komunikacije među džematlijama i zajednicom je šum u komunikaciji. Nesporazum iz kojeg nastaje nezdrava atmosfera u zajednici, podjele, raskoli, borbe za pozicije i 'skidanje glava', tako da kažemo.

Stoga je veoma važno otkloniti sve početne nesporazume živom, direktnom komunikacijom sa svakim članom džemata, zajednice, društva. A to znači strogo brinuti da se naša zajednica ne pretvori u krutu hijerarhiju. Ovdje je hijerarhija viđena negativno, treba je kritizirati, izbjegavati i relaksirati. Tako joj se ustvari pomaže. Tu je moguća velika opasnost od krutosti hijerarhije da se sama IZ ne pretvori u čvorišta koja su 'sama sebi dovoljna hijerarhija' i gdje se hirerahija kao rak razvija metastatički, služeći samu sebe i jačajući samu sebe. Tada dolazi do novog šuma u komunikaciji kada se osobe, ličnosti, uposlenici, službenici prestaju družiti, sretati, razgovarati, i kada svoje pozicije zamisle kao nešto 'sveto i golemo', kao mjesto moći i mjesto jačanja egoizma u svakoj osobi, jer nema ličnosti kojoj se sebični ego ne može uvući pod kožu. Hijerarhije posve zaborave obične ljude, građane, insane, sve koji bi ih rado sreli, štošta priupitali, posavjetovali se…

Nužno bi bilo imati svaki dan po sat ili dva 'otvorenih vrata' od vrha do dna IZ, kad svi mogu doći, najaviti se, pitati, kazati, interesirati se za nešta…sva je stara bosanska ulema imala ovo kao zlatno pravilo edeba i ponašanja prema ljudima. U suprotnom, na ovoj razini hijerarhijske utvrde, najopasnije zamke su smještene na što višim niovima hijerarhijske ljestvice. Tako same institucije Rijaseta, Ustavnog suda, uprava a potom nižih, muftijstava, medžlisa i samih odbora, mesdžida, džamija, tekija IZ mogu postati mjesta nesporazuma. Odaljene i otuđene od neposrednosti svakodnevnog direktnog ljudskog kontakta, one mogu postati 'omražene adrese' i uobičajenom logikom psiholoških filtera, postati izvori prepirki, svađa, animoziteta, nerazumijevanja, nesloge, čak sukoba. Dakle, pored perceptivnih filtera koje spomenusmo, i ovi psihološki filteri postaju naša očekivanja ili naše predispozicije za reagiranje.

Današnje doba vrvi od viška virtualne i posredne komunikacije, na osobnom, na grupnom i na masovnom planu, pa se time ova problematika usložnjava. Naime, u tom višku komunikacija nužno se prima i šalje ogromna količina poruka, svak svakome, informacija i podataka pa već samim tim kvantitetom se šumovi u komunikacijama povećavaju. A posebno ako analiziramo kvalitet tih mnogobrojnih komunikacija koje svakodnevno primamo i šaljemo. Naša osobna očekivanja često usmjeravaju ili iskrivljuju neku sasvim objektivnu pojavu.

Primjerice, kod prikupljanja članarine, nakon nagomilanih 'informacija' kako se imami i uposlenici hijerarhija IZ bahate, uzdižu, bilo to tačno ili ne, brojni 'normalni i mirni', oni dobri članovi IZ počinju sumnjati. Nemaju priliku provjeriti šta je istina a šta nije, prihvataju iskrivljene poruke i po njima se počinju rukovoditi i ponašati. Poznato je da ljudi kada imaju sretne trenutke u svom osobnom svakodnevlju i sve ostale pojave i poruke oko sebe primaju pozitivnije. I obrnuto, ako ljudi iza sebe imaju nesreće, ubistva, svađe, siromaštvo, nasilništvo, a takvo društvo postajemo, da će veliki broj osoba pojave i poruke oko članarine prihvatati i filtrirati kao izrazito negativne.

Pozitivni filteri kod imama

Dakle, svaka osoba ima svoje iskustveno polje, to prethodno iskustvo, prije no što je došla u džamiju, na vaz, na hutbu, predavanje, i nosi ta iskustva i te emocije duboko u sebi, one će nužno utjecati na njenu percepciju svake teme, pa i ove. Ovdje je do izražaja došao taj drugi, psihološki filter, osobno iskustveno polje džematlije, ili džematlija. Na ovom mjestu je važno shvatiti da unatoč tome, do pozitivne promjene se može doći, odnosno, da se radom na terenu sa svakom osobom stanje može popravljati. I to je najvažniji komunikološki zaključak, koji valja primjenjivati na terenu. I vjerovatno je to najteži zadatak imamima.

Valja se ujutro pokrenuti kao da je prvi radni dan u životu, a nije, ispočetka pojašnjavati, tumačiti šta je to članarina, koja joj je vrijednost, zašto je uvedena, otkad se nije povećavala, kako da se pristane na nove brojke. Prečesto griješimo kad pretpostavljamo da su drugi ljudi poput nas. I onda ih samjeravamo sa sopstvenim osobinama, načelima, karakteristikama. I nama se čini logičnim - da kad je sve poskupjelo nek se poveća i članarina - svuda jednako, kad su ljudi dosad plaćali i odsad će, da pošto umiru valja ih nekako sa dženazama 'plašiti ili motivirati' i slično.

Ali, zaboravlja se da imame džematlije nastavljaju promatrati iz svoga ugla, sa prisutnom snažnom kritikom, pomalo ljuti, povrijeđeni i da će sada više pažnje obraćati na rad imama. Ponašanje imama. Postupke glavnog imama, te da je to posve normalno, jer ova interakcija s drugima u komunikaciji nastavlja da se razvija i da se širi, i nikad nije gotova. To se mora uvažavati svakog radnog dana, na svakom namazu u džamiji, u svakom trenutku kad sretnete svog džematliju. Ima opće pravilo da jedna pogrešna percepcija rađa novu pogrešnu percpeciju i tako u širinu i ukrug, i tome nema kraja.

Širok osmijeh svakome, lijep srdačan selam svakome, lijepo propitivanje za zdravlje, porodicu, probleme iskrenog srca, posjete džematlijama, obilazak škola u okolini, vrtića, fakulteta ako ih ima, obilazak radnih pogona, prodavnica, propitivanje ko je u teškoj materijalnoj krizi, ko teško boluje…sve su to odlična nova - stara ponašanja kod imama kao pozitivni filteri koji nužno popravljaju imidž kako samog imama, tako obavezno i cjeline IZ u društvu.

Socijalno ogledalo

Podsjetit ćemo u nastavku teksta na ulogu tzv. socijalnog ogledala. To je pojam o sebi koji obično obuhvata ono što jesmo fizički, obrazovno, radno ali i ono što jesmo i težimo postati. A najčešće se formira na osnovu mišljenja drugih o nama. Primorani smo da ta viđenja drugih o nama konstatiramo, jer je to način kako nas drugi opažaju, i kako nas ocjenjuju. Može biti i da je netačno, ali sad kad je tako kako je, s tim se mora računati i popravljati izgled u svom socijalnom ogledalu. Ako vas džemat ocjenjuje kao lošeg radnika, pomalo lijenog ili neažurnog, i sam imam će se početi slično samopromatrati pa čak i ponašati. Stoga je važno pojmiti i primijeniti model proširenja selfa (Aron i Aron, 1986). To znači da bi se neki ciljevi bolje ostvarili treba svoj self, svoje 'ja' na neki način proširiti, i to proširenje samog sebe je bazična motivacija za rad i napredovanje.

Dakle, uključiti druge u sebe kroz bliskije odnose, i pokušavati stavove i percepcije drugih, ovdje džematlija, promatrati kao svoje percepcije. Imam po prirodi posla i angažmana treba biti lider, s takvim selfom, takvom osobnošću da on privlači i proširuje tuđe selfove, tuđe osobnosti, dakle da se nametne kao neizostavan faktor. Najvažniji je konsultant kad treba donositi odluke, o sebi, porodici, zajednici, društvu u najširem. Dakle, imam postaje osovina na kojoj niču novi međuljudski odnosi, nove interpretacije članarine, brišući sve negativnosti koje su mediji ili druženja, ili mreže proizveli, popravljajući već nanijetu štetu, vrlo razložno, sa strpljenjem i bezbroj puta ponavljajući, ako je to potrebno. S nužnim poštivanjem svakog sagovornika, svakog džematlije, svake osobe koja ovu proširenu grupnu komunikaciju sačinjava.

Povratna informacija

Povratna informacija u cijelom ovom poslu i svim sličnim poslovima, a pojavljivat će se, u zajednici je od izuzetne važnosti. Iz prostog razloga što da kada dobijete pozitivnu povratnu informaciju, vaše se samopouzdanje povećava. Svaka negativna povratna informacija vas obično uznemirava. (Fejzić Čengić, 2014) Tako i u slučaju javnomedijskog tretmana pitanja uvezivanja i uvećanja članarine u IZ. Ako se nešto ružno napisalo, objavilo, dobro je to što se već sutradan popravljalo 'prosuto mlijeko' od strane medija IZ ili nekih zvaničnika. A najbolje je da reagiraju direktni učesnici loše komunikacije.

Da primjerice, Odbor IZ Bugojno ispravi krive navode i lijepim ophođenjem dobije pozitivnu povratnu spregu. Što je dijelom i učinjeno. Da Odbor IZ Bužim pravovremeno reagira demantijem ili ispravkom krivih navoda, što, čini se, nije pravovremeno učinjeno. To je jednostavno poštivanje časnog kur'anskog ajeta: 'I na put Gospodara svoga pozivaj na najljepši način….' Ali, ako se zakasni s odgovorom poput visočkog slučaja 'sikire u Odboru' onda će i halo efekat, biti negativan, naravno, trajati duže i teže će ga biti sanirati i posušiti, tako da kažemo.

Zapadna kultura - Istočna kultura

Za rad imama u Bosni, a nešto više rad van Bosne, važno je minimalno poznavati ličnost modernog džematlije, odnosno, pojam o sebi kako se mahom definira na Istoku, i mahom kako se definira na Zapadu. Kao zemlja na raskrsnici ovakvih puteva i kultura, Bosna prije svega, a s ogromnom dijasporom i iseljeništvom, Bošnjaci poslije svega, imaju pomiješan odnos o sebi. Kao stabilnu vrijednost. Imama to mora zanimati. Jer s tim u vezi će djelovati.

U Zapadnoj kulturi osoba sebe smatra nezavisnom od drugih, sama bira svoje izbore i smatra se autonomnom. Zapad promovira nezavisni self, nezavisnu ličnost. S druge strane Istočne kulture ili Istok gradi međuzavisni self gdje se vrednuje odnos s drugima, kolektivno samopoštovanje i grupna postignuća. Tako je naročito u Kini, Japanu, ali i u tradicionalnim muslimanskim društvima još uvijek. Tu isprepletenost imam treba imati na umu kod obraćanja džematlijama.

Negdje će paziti na autonomnost ličnosti, a negdje će paziti na međuzavisnost grupe, džemata jer tako je lakše doći do pozitivne komunikacije. Vrijednost džemata je ipak svuda neupitna, štaviše, važni su jako džemati u inostranstvu, i to tamošnji imami dobro uviđaju i koriste ta svojstva kod svojih džematlija, dok bosanski lokalni imami moraju računati na uobičajene adete svoga lokaliteta, ali i na ubrzane promjene svuda oko nas, te utjecaja na svakog pojedinca.

Pigmalionov efekt za mlade imame

Za dobar položaj imama u džematu zgodno je primijeniti tzv. Pigmalionov efekt, a on znači da mlad novi imam u džematu nastupi s krajnje pozitivnim nastupom, prosto proročanskim, u kojem će kazati 'vi ste ponajbolji džemat, s vama uz podršku ostvarit ću dosad nezabilježen napredak, kako u davanjima tako u mom pregalaštvu i aktivnostima koje ću revnosno obavljati. Na kraju godine ćemo pogledati rezultate zajedno'. I uistinu, trebaju se nakon godinu dana sagledati svi pokazatelji i sve dobro što je u džematu postignuto. Jer se, poznato je iz znanastvenih istraživanja, djeci npr., na početku godine kaže vi ste najbolji bili u testu inteligencije i od vas se puno očekuje, istraživanja su pokazala da zaista takva djeca se više trude i pokažu bolje rezultate.

Dakle, ta početna motivacija je veoma važna i ona se mora kazati naglas, znalački i s uvjerenjem, ali dalje znači da se mora uistinu raditi svakodnevno, kontinuirano i s puno ljubavi posao lidera džemata, dakle posao imama. Kaže se da je prva informacija koju dobijamo o nekoj ličnosti ključna u formiranju impresija (Luchins, 1957), zato su prvi sastanci s džematom, prve hutbe, prvi radni dogovori jako važni, čak se kaže da su prvi minuti tih sastanaka jednako jako važni.

IQ i EQ u džematu

Da se još dotaknemo u ovoj temi komunikacije imama s džematom, uobičajene šeme Simeona Barona Kohena, koji kaže da su u većini mozgovi kod muškaraca skloniji konstruiranju sitema a kod žena su skloniji empatiji. Ako je za naše prilike sve više domaćinstava samo sa ženama, primjerice Srebrenica, povratnička sela, i ostala manja ili veća mjesta po Bosni, to imam mudro komponira ovu spoznaju, računajući da ima miješane džemate, članove i članice i da se jednako posvećuje i govori o vrijednosti ustroja i sistema, ali i da podsjeća na vrijednost empatije, odnosno ljubavi i dopadljivosti koji su važni za naglasiti ih, kako u individualnim odnosima tako i u odnosima u džematu. Dobra komunikacija dakle podrazumijeva i razumijevanje i osjećanja drugih, to jest džematlija. Ljubav, ljudskost, empatija su u današnjici fundamentalna ogledala u komunikaciji u džematu. A najčešće upravo to nedostaje.

Zbog lijenosti, uhodanog ritma, nesklonosti dobroj promjeni, često se to zanemaruje i svakako su savremena društva sklonija racionalizacijama. S viškom tehnologije, digitalizacijom pogotovo, koja svakako olakšava mnoge poslove u životima ljudi na svim poljima, ali s druge strane nužno smanjuje emotivnost i ljudskost u svakoj vrsti komunikacije. U džematu pogovoto.

Važno je shvatiti da se i IQ (racionalna inteligencija) i EQ (emotivna inteligencija) kao fenomeni kod ljudi i društava mijenjaju, šire ili smanjuju, i da je zadržavanje empatije u komunikaciji jedan trajan proces koji podrazumijeva da se jedni drugima obraćamo kao ljudima, jednako vrijednima i poželjnima, da nas istinski zanima šta naš džematlija misli, kako osjeća, kako mu se može pomoći kad je u potrebi bilo emocionalnoj bilo drugoj, nekoj.

Ta čuvena inteligencija je označena sa EQ, emotivna inteligencija i ona je u doba savremenog otuđenog društva u cjelini jako nedostajuća. Sistemi savremenih međuljudskih odnosa grade se isključivo racionalnoj inteligenciji ili IQ, i ona se posvuda upotrebljava. Ona se mjeri, ona se zapaža, o njoj se brinu lideri, škole, univerziteti, zajednice, pa nažalost sve češće i sami džemati. Njihova se vrijednost mjeri brojem ukupljenih para, brojem sastanaka, brojem predavanja, brojem djece na pouci. Rijetko se, ili rjeđe se mjeri kako su se džematlije stvarno osjećale na ovoj 'Večeri Kur'ana', koliko su djeca uistinu sretna i zadovoljna na vjerskoj pouci, koliko je njihov edeb, adab, moral ili etika, odgoj i plemenitost u prvom planu, koliko ima ljubavi među članovima džemata, koliko poštivanja i iskrenosti. A to je smisao objave Kur'ana Časnoga, to je smisao poslanstva kroz dugu ljudsku povijest, smisao hiljada hadisa poslanika Muhammeda, a.s., do kojih formalno držimo jako, a to je i smisao tolikobrojnih dobrih međuljudskih praksi s naših bosanskih prostora kroz minula stoljeća i desetljeća.

Koliko su dobri međuljudski odnosi donijeli ukupne kolektivne pobjede, nesalomivosti, koliko je to bila i jest mjera opstanka. Ako se sve ovo već znano i poznato inkorporira u naš svakidašnji život, rad, angažman i trud imamo se čemu nadati i imamo šta ostaviti potomstvu u nasljedstvo. U suprotnom, ne treba ni reći šta nas čeka.

Konačno, da nešto kažemo i o harizmi, koja se definira kao 'lični magnetizam koji omogućuje pojedincu da privlači ljude i da na njih utiče' (Random House Webster's, 2000) 'ali harizma je i Božanska dodijeljena moć ili talenat' (Shorter, OED, 2002). Dakle harizma je za sve nas Božiji dar jer je po sebi privlačna i utjecajna. Imam mora imati i graditi harizmu. Najvažniji dio harizme je da se može utjecati na druge ljude. I to se u nedostatku urođenog svojstva može s puno truda i rada praksom stići.

Zaključak

Postoje neki standardi koji pomažu kod obraćanja govornika ovaj put imama, ali bez budnosti i iskrenosti nijedno govorenje neće biti uspješno. Naprimjer: 1. Budite jasni; 2. Kažite ono što mislite; 3. Izbjegavajte akronime i skraćenice; 4. Pronađite najmanji zajednički imenitelj. (Fejzić, 2007) Kod obraćanja glavnih imama i imama u našim prilikama to bi značilo: obiđite svaki džemat, svako selo i zaselak i direktno se sretnite s ljudima kojima ćete se obratiti. Zatim, pojasnite im u grupama, bilo na sijelu, sjednici, hutbi prihvatljivim i jasnim jezikom zašto je važno davanje članarine, zekjata, sadake i sadekatul-fitra za svakog muslimana u bilo kojem dobu i mjestu da je živio ili živi. Potkrijepite to ajetom i hadisom i lijepim domaćim praksama. Potom, to dalje znači da se ne govori mutno, nejasno, frazeološki i s pozicije visine i hijerarhije viđene kao mjesto nerada i korupcije.

Mora se biti svjesno da ima mnogo hijerarhija koje su se već kompromitirale u svom radu i funkcioniranju i da taj gorak okus u ustima postoji i u džematima. Konačno, najvažniji dio u ovim preporukama je naći zajednički imenitelj, motivaciju ili zajedničko čvorište zašto je Bošnjacima i muslimanima vjernicima danas u 21. vijeku prevažno da su udruženi, u zajedništvu, da suosjećaju jedni s drugima i da su sudbonosno vezani za osobni, grupni i nacionalni opstanak baš preko džemata.

Podrazumijeva se da se sve ovo obavlja direktno, izravno, bez posrednika u susretu govornika, imama sa slušateljima, dakle džematlijama, nikako posredno ili nekim dopisom, ili nekom aklamacijom i slično…Najvažnije je da stimulus koji imam pošalje džematu bude opažen od džematlija tako kako odgovara imamu, odnosno džematu. Ako se dogodi šum u komunikaciji, a oko članarine, zekjata već 'žuta štampa' vrvi od negativnih sadržaja, onda se hitno mora raditi na popravci komunikacije, na promjeni perecepcije, na demantiranju svih lažnih informacija, manipulacija, krivih intencija ili svađalačkih nastupa. Obavezno je u javnom prostoru iskazati izvinjenje, ispriku, za bilo koji oblik kompromitirane komunikacije ili shvaćanja zekjata, članarine u IZ, i bilo kojeg drugog vida davanja materijalne pomoći IZ. To bi bila kratka formula:

P/P = 1.

I / Dž=1. Značenje pošiljatelja / značenje primatelja = 1. Znači da je komunikacija potpuna.

I primatelj i pošiljatelj su se odlično sporazumjeli i imaju identične stavove! Dakle, ako je IZ velika organizacija - a jeste, nije moguće da uspije ako svi njeni zaposleni ne razumiju da se od njih očekuje da stvarno rade na radnom mjestu. Da stvarno razumiju koje stimuluse šalju džematlijama i da stvarno i sami podržavaju politike rada IZ.

Predramazansko savjetovanje0240.jpg - Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić: Komunikacija imama sa džematom
Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti