Od petka do petka: Emir Kovačević

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 2. do 8. februara 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Emir Kovačević, ugledni advokat iz Sarajeva.

Petak, 2. februar 2024.

Bez dileme, najljepši dan u hefti iz više razloga. Zbog dragih lica na džumi, do porodičnog ručka kod roditelja i kafice s prijateljima i kolegama. Ovaj put, poslije džume, našao sam se s kolegom Kerimom Karabdićem koji je advokat dugi niz godina, izvrstan pravnik i još bolji prijatelj i kolega. U razgovoru uglavnom pričamo o djeci, njihovim uspjesima i problemima. Njegova kćerka Lejla uskoro završava Medicinski fakultet, a sin Seid osnovnu školu. Moja dva sina Ibrahim i Ishak već su diplomirali i rade, a kćerka Aziza studira Produkt dizajn na Likovnoj akademiji u Sarajevu.  Naravno da se dotaknemo i stručnih tema i podijelimo iskustva koja su nekada pozitivna, nekada negativna. Kerim se puno bavi privrednim pravom i uvijek se posavjetujem s njim kad imam dilemu iz te oblasti. Na kraju smo dogovorili da izađemo naveče s našim suprugama ili da posjetimo neke od divnih planina oko Sarajeva. Divno je živjeti u Sarajevu, puno toga je čovjeku na raspolaganju.

Na ručak kod roditelja poslije posla, došli smo samo moja supruga Meliha i ja, jer su sinovi na bazenu i imaju važan vaterpolo turnir, a kćerka Aziza ima drugih obaveza. Aziza je bila kod djeda i nene dan ranije i pomogla da se spreme jela za ručak. Ovaj put to su bili potkriža i šljivopita, specijaliteti karakteristični za posavske krajeve. U Brčkom, iz kojeg potječemo, potkriža se pravila za zimskih dana, da okrijepi i podari snagu. Šljivopita nas uvijek podsjeti na voćnjake na plavičastim brežuljcima Majevice. Uglavnom smo svi na ovom ručku i rijetko se dešava da djeca ne mogu doći, pa je bilo manje bučno i puno su nam nedostajali. S roditeljima pričamo uglavnom o njihovom zdravlju i dešavanju u našoj mnogobrojnoj familji. Povede se i priča o prošlim vremenima - djetinjstvu i mladosti roditelja, a ponekad se i zapjeva: „Ah, ja prošetah rahićkim sokakom…“.

Subota, 3. februar 2024.

Subota obično prođe u nabavci kućnih potrepština i uređenju dvorišta. S obzirom na to da je ova subota bila sunčana i da nije bilo puno hladno, puno toga se moglo uraditi u dvorištu: očistiti našeg kućnog ljubimca, psa Lea, nacijepati drva i neophodna njega za cvijeće. Supruga i ja jako volimo cvijeće i imamo redovno zimsko i proljetno cvijeće. Iako u kući imamo grijanje na plin, volim naložiti vatru na drva u kamin u dnevnoj sobi, to daje poseban ambijent pogotovo ako je napolju snijeg i hladno. Primijetio sam da i djeca vole vidjeti vatru u dnevnoj sobi. Čak im nije teško da sami pripreme drva i nalože vatru.

Naveče je bila ugodna šetnja sa suprugom Malom alejom na Ilidži.

Nedjelja, 4. februar 2024.

Nažalost, nema dovoljno snijega za skijanje, ali se može uvijek šetati po prelijepim planinama oko Sarajeva. Najviše volim Igman koji mi je vrlo blizu, oko 30 minuta od moje kuće. Iz dnevne sobe imam pogled na njegove šumovite padine. 

Ponedjeljak, 5. februar 2024.

Ovaj dan je prošao u znaku presude Vrhovnog suda RS kojom je ispravljena velika nepravda prema strankama koje su proglašene uzurpatorima u postupku izlaganja nepokretnosti u RS-u. U svojoj presudi Vrhovni sud zaključuje da „upis u katastarskom operatu, koji odgovara stvarnom stanju i posljednjem posjedu na nepokretnostima, u postupku izlaganja ima prioritet, u odnosu na upis u zemljišnoknjižnoj evidenciji (grunt), kada se ustanovi da taj upis ne odgovara stvarnom stanju“. Ovo je vrlo značajna presuda, pogotovo za povratnike Bošnjake u RS. S obzirom da duže vrijeme zastupam stranke u sličnim postupcima, primijetio sam da se mnogi povratnici proglašavaju uzurpatorima nepokretnosti koje uživaju dugi niz godina i koje su naslijedili od svojih predaka, a sve samo na osnovu izjave Pravobranioca RS-a. Iako su stranke u posjedu nepokretnosti i upisani u katastarski operat, komisija u postupku izlaganja daje prednost upisu u gruntovnici ako je nekad ta parcela bila društvena ili državna imovina. Ova presuda mijenja tu praksu i jasno naglašava da prioritet ima upis u katastarski operat i zadnji posjed.

Prošle sedmice kad je stigla presuda u moj ured, odmah sam je dostavio nadležnima u Media centru Islamske zajednice, koji su se pobrinuli da ona dospije do šire javnosti. I uspjeli su u tome. Kako reče jedan od eksperata za medije, "ako želite da se predstavite javnosti kako to vi želite onda morate imati vlastiti medij". Zato čestitke i velika zahvalnost generaciji Islamske zajednice koja je imala viziju, osmislila i realizirala projekt Media centra Islamske zajednice, a plodove ćemo uživati tek u narednim godinama. Prije objave trebala mi je saglasnost klijenta Safeta Ahmetovića iz Raševa kod Milića, koji mi je samo kratko odgovorio „neka pravda prevlada“.

Utorak, 6. februar 2024.

Cijeli dan sam bio u kontaktu s uvaženim muftijom Remzijom Pitićem, predsjednikom Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice. Naime, Komisija za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini organizuje konferenciju na temu 20 godina od usvajanja Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koja treba da se održi 20. februara 2024. godine. Zakon o slobodi vjere koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u februaru 2004. je među prvim zakonima te vrste usvojen u jednoj od zemalja bivše Jugoslavije. Prijedlog zakona je urađen od strane Međureligijskog vijeća u BiH uz pomoć međunarodne i međureligijske organizacije Religije za mir. Želja nam je predstaviti dostignuća, izazove, ali i probleme u vezi s primjenom ovog zakona kao i odati priznanje svim ljudima koji su radili na ovom projektu od ogromne važnosti za sve građane. Iako je položaj muslimana znatno poboljšan, još uvijek ima problema s ostvarivanjem prava na slobodu vjere na kojem se mora još puno raditi, a ova konferencija je prilika za to.

Srijeda, 7. februar 2024.

Sastanak s uvaženom kolegicom dr. Jasminkom Džumhur, jednom od ombudsmena BiH. Tema sastanka je stav Ureda ombudsmena po pitanju dikskriminacije u Oružanim snagama BiH, a po pitanju nošenja hidžaba za vojnikinje. Naime, Ured ombudsmena je jedna od rijetkih institucija u BiH koja je stala u zaštitu Emele Mujanović koja dugi niz godina vodi pravnu borbu da joj se dozvoli nošenje hidžaba kao vojnikinji. U svom mišljenju Ured ombudsmena poziva Oružane snage BiH da se otkloni diskriminirajuća praksa, a posebno višestruka diskriminacija na osnovu vjerske pripadnosti, spola te da se sva lica dovedu u ravnopravan položaj u ostvarivanju prava na rad i u vezi s radom. Međutim, u nekim medijskim nastupima pojedini članovi Ureda ombudsmena taj stav osporavaju. Gđa Džumhur je potvrdila prijašnji stav da Oružane snage moraju otkloniti diskriminaciju koja se provodi dugi niz godina prema Emeli Mujanović i drugim muslimankama pripadnicama Oružanih snaga, a koje bi željele da nose hidžab.

Još uvijek čekamo odluku Ustavnog suda BiH po našoj apelaciji još iz maja 2021. Očekujemo pozitivnu odluku. Međutim, u slučaju negativnog ishoda pred Ustavnim sudom Emela je odlučna nastaviti svoju borbu dalje, jer je svjesna da je ovo pitanje važno ne samo za nju nego za mnoge druge djevojke koje bi željele da budu pripadnice OSBiH ali im je to onemogućeno zbog vjerskog ograničavanja. Rijetko se viđa takva odlučnost i upornost kao kod Emele Mujanović, za svaku pohvalu. Prije sastanka sam bio u kontaktu s prijateljicom mr. Đermanom Kurić koja je dio tima u ovom postupku od samog početka.

Četvrtak, 8. februar 2024.

Čitam u izvještaju Transparency International: Bosna i Hercegovina zauzima najgore mjesto u regionu po ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije  (Corruption Perception Index – CPI) koji je objavio Transparency International (TI), a postala je i druga najlošije pozicionirana zemlja u Evropi kada je u pitanju stanje korupcije u zemlji. I ne mogu da se načudim slaboj reakciji nadležnih institucija i uopće cijelog društva na jedan ovakav izvještaj. Duboko sam ubijeđen da je za Bošnjake i našu domovinu BiH najveća opasnost korupcija koja je uzela nevjerovatne razmjere. Korupcija nas izjeda iznutra i siječemo granu na kojoj sjedimo. To je veći problem i veća opasnost od svih unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, kojih zasigurno nije malo. Bošnjaci moraju prepoznati ovaj problem, ustati jasno i glasno protiv svih vidova korupcije, u protivnom nema svijetle budućnosti ni za nas, ni za našu djecu. Ovo je naša zemlja i institucije moraju raditi u okviru svojih nadležnosti, a za sve one koji se drznu tražiti i uzimati mito i korupciju uvesti najstrožije kazne i prezir u našoj čestitoj muslimanskoj zajednici. Nažalost, trenutno ne vidim tu odlučnost kod Bošnjaka, ali bilo je i težih situacija kada su se Bošnjaci izborili i pobijedili, tako će biti u ovom slučaju. Nimalo ne sumnjam u to.

(Preporod.info)