Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (19. dio) - Sure koje imaju više naziva

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Sure koje imaju više naziva

Neke sure imaju jedan naziv, tako je u većini slučajeva, dok neke, pak, imaju dva ili više naziva. U drugu vrstu sura spadaju: 

El-Fatiha - Za nju je ustanovljeno da ima preko dvadeset imena, što ukazuje na njezin značaj, jer većina njezinih imena ukazuje na važnost onoga što se njima imenuje. Spomenut ćemo njezina imena: 

1) Fatihatu’l-kitab (Otvaranje ili Početak Knjige) - Ibn Džerir navodi (da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘’Fatiha je Ummu’l-Kur’an (‘Majka Kur’ana’); ona je Početak Knjige (فاتحة الكتاب), ona je Sedam ponavljajućih ajeta (السبع المثاني)’’. Ona je nazvana tim imenom zato što njome započinje Mushaf, podučavanje i učenje Kur’ana u namazu. Neko je rekao: zato što je ona prva objavljena sura; drugi, pak, jer je ona prva sura zapisana u Levhi mahfuzu. – Treći tvrde zato što je hamd (zahvala) početak svakog govora; četvrti vele da je nazvana tim imenom jer ona ‘otvara’ svaku knjigu (suru). 

2) Fatihatu’l-Kur’an; 3, 4) Ummu’l-kitab (‘Majka Knjige’) i Ummu’l-Kur’an (‘Majka Kur’ana’) – U vjerodostojnim hadisima potvrđeno je da su to njezinih imena; tako Darekutni prenosi od Ebu Hurejrea hadis koga smatra vjerodostojnim: ‘’Kada hoćete učiti el-Hamdu, proučite i Bismillu, jer je ona Ummu’l-Kur’an, Ummu’l-Kitab i es-Seb’u’l-mesani’’ (إذا قرأْتم الحمد فاقرؤوا بسم الله الرحمن الرحيم؛ إنَّها أُمّ القرآن وأُمّ الكتاب والسبع المثاني). 

Učenjaci se razilaze u odgovoru na pitanje zašto je Fatiha nazvana Ummul-Kitab. Jedni smatraju da je nazvana tim imenom zato što je prva napisana u Mushafu i što se u namazu uči prije svake sure. Ovo kaže Ebu ‘Ubejde u Medžazu, a potvrđuje Buhari u svome Sahihu. Međutim, u ovome mišljenju problematično je što to objašnjenje odgovara njezinom imenu Fatihatul-Kitab, a ne imenu Ummul-Kitab. Prema Sujutijevom mišljenju, Fatiha je nazvana tim imenom s obzirom da je majka prvo okrilje djeteta. Maverdi veli: ‘’El-Fatiha je nazvana Ummul-Kitab zato što ona stoji na početku, a sve ostale sure nju prate tako da ih ona određuje, tj. ispred njih je. Otuda se za ratnu zastavu kaže da je umm jer se drži ispred, a vojska je prati; također, kada čovjeku prođu godine, za njih se kaže umm zato što su mu prethodile; za Mekku se kaže da je Ummul-kura (Majka gradova), jer je prethodila svim drugim gradovima’’. Veli se da se na arapskom kaže ummu’š-šej’ u značenju temelja ili osnove nečega. 

El-Fatiha je osnova Kur’ana jer sadrži sve ciljeve Kur’ana, nauke i mudrosti. Neko je rekao da je nazvana tim imenom zato što je ona najvrjednija sura, kao kad se za predvodnika naroda kaže da je on ummul-kavm. Također, ima i mišljenje da je ona tako imenovana zato što su njezini ajeti muhkem (jasni) ajeti, a muhkem ajeti su Majka Knjige. 

5) El-Kur’anu’l-‘azim (Veličanstveni Kur’an) – Ahmed od Ebu Hurejrea prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., za Fatihu rekao: ‘’Ona je Majka Knjige; ona je sedam ponavljajućih ajeta i ona je Kur’an Veličanstveni’’ (أَنَّ النبيّ صلى الله عليه وسلم قال لأُمّ القرآن هي أُم القرآن، وهي السبع المثاني، وهي القرآن العظيم). Nazvana je tim imenom zato što obuhvaća značenja koja su u čitavom Kur’anu. 

6) Es-Sebul-mesani (Sedam ponavljajućih ajeta) – Sedam je zato što ima sedam ajeta; o tome prenosi Darekutni od Alije, r.a. Riječ المثاني ponavljajućih moguće da je derivirana iz riječi الثناء zahvala budući da Fatiha sadrži zahvalu prema Allahu, dž.š., kao što je moguće i da je derivirana iz riječi الثُّنيا izuzetak, jer ju je Svevišnji Allah izuzeo za ovaj ummet, ali i iz riječi التثنية ponavljanje jer se ponavlja na svakom rekjatu. Ovo posljednje mišljenje potvrđuje Ibn Džerirova predaja sa dobrim senedom od Omera koji je rekao: ‘’Sedam ponavljajućih ajeta je Fatihatul-Kitab, koja se ponavlja na svakom rekjatu’’. Veli se da je el-Fatiha tako nazvana zato: a) što se ponavlja s drugim surama; b) zato što je dva puta objavljena; c) zato što ima dva dijela: zahvalu i dovu; d) zato što, kad god čovjek iz nje prouči jedan ajet, Uzvišeni Allah izvijesti meleke o njegovom djelu, kako se to spominje u hadisu; e) jer ona u sebi ujedinjuje stilsku izražajnost ponavljanja i retoričnost značenja; itd. 

7) El-Vafija (Potpuna) – Ovako ju je nazvao Sufjan b. ‘Ujejne, jer ona u sebi sadrži  potpuna značenja Kur’ana. Sa’lebi kaže da se ona ne prima (tj. ne uči se) polovično (u namazu), jer jednu polovinu bilo koje sure iz Kur’ana dozvoljeno je proučiti na jednom rekjatu, a na drugom rekjatu njezinu drugu polovinu, izuzev suru el-Fatihu. 

8) El-Kenz (Riznica) - Ovo njezino ime spominje se u hadisu kojeg prenosi Enes. 

9) El-Kafija (Dovoljna) - jer je ona dovoljna sama za namaz, dok bez nje namaz nije valjan. 

10) El-Esas (Osnova) - jer je ona osnova Kur’ana i prva njegova sura;

11) En-Nur (Svjetlost). 

12, 13) Suretu’l-hamd (Sura sveobuhvatne zahvale), Suretuš-šukr (Sura zahvale).

14, 15) Suretul-hamdil-ula (Sura prve zahvale), Suretu’l-hamdi’l-kusra (Sura posljednje zahvale).

16, 17, 18) Er-Rukja (Zaštitinica), eš-Šifa' (Liječnica), eš-Šafija (Ljekovita) – na osnovu hadisa koji govori o odlikama Fatihe.

19) Suretu's-salah (Sura namaz) – jer se namaz na njoj temelji (سورة الصلاة، لتوقّف الصلاة عليها). 

20) Veli se da je njezino ime i samo Salat (namaz), na temelju hadisa: ''Podijelio sam namaz između Sebe i Svoga roba na dva dijela…''[1] – tj. suru el-Fatihu.

Dakle, ovo su imena sure el-Fatihe koja Sujuti navodi u svome Itkanu.

El-Bekare (Krava) – Naziva se još Fustatu'l-Kur'an (Grad Kur'ana). Nazvana je tim imenom zbog svoje veličanstvenosti i zato što su u njoj navedeni propisi koji se ne spominju u drugim surama. U hadisu u djelu Mustedrek nazvana je imenom Sinamul-Kur'an (Uzvišica Kur'ana); riječ sinam (سنام) označava sve ono što je iznad, visoko.

Ali 'Imran (Imranova porodica) – Se'id b. Mensur u svome Sunenu prenosi da je Ebu 'Attaf rekao: ''Sura Ali 'Imran u Tevratu se naziva Tajjiba (Ugodna)''. U Muslimovom Sahihu zajedno sa surom el-Bekare nazvane su ez-Zehrevani (Dva cvijeta).

El-Ma'ide (Sofra) – Naziva se i imenima el-'Ukud (Obaveze) i el-Munkiza (Izbaviteljica); Ibnul-Fers kaže da je posljednjim imenom nazvan zato što onoga ko je uči izbavlja od kazne meleka.

El-Enfal (Plijen) – Ebuš-Šejh prenosi od Se'ida b. Džubejra riječi: ''Pitao sam Ibn Abbasa za suru el-Enfal, pa je odgovorio da je to sura Bedr''.

Bera’et – Naziva se et-Tevbe (Sura opraštanja), zbog ajeta:لَقَدْ تَابَ اللَّهُ عَلَى النَّبِيِّ  Allah je oprostio Vjerovjesniku... (et-Tevbe, 117) i el-Fadiha (Sura koja sramoti). – Buhari od Se'ida b. Džubejra prenosi da je on rekao Ibn 'Abbasu: ''Suretu't-Tevba'', a on je dodao: ''Et-Tevba je el-Fadiha''. ''Sve dok je ona objavljivana - nastavlja Džubejr - Ibn 'Abbas je govorio: ''U  njoj se spominje taj i taj... tako da smo mi pomislili da niko od nas neće ostati a da u njoj ne bude spomenut''. Ebuš-Šejh od Ikrimea navodi da je Omer rekao: ''Sve dok se nije završilo objavljivanje sure Bera’et, mi smo pomišljali da niko od nas neće ostati a da o njemu u njoj neće biti objavljeno''.

Nazvana je i Suretul-'azab (Sura kazne). Hakim u Mustedreku prenosi od Huzejfea kako je rekao da je to sura koju su nazvali Suretul-'azab. Ova sura ima i sljedeća imena:

El-Munekkira - المنقّرة (Sura koja ispituje) – Ebuš-Šejh prenosi da je 'Ubejd b. 'Umejr rekao: ''Sura Bera’et nazvana je el-Munekkira, jer ispituje ono što je u srcima mnogobožaca''.

El-Hafira - الحافرة (Sura koja pokopava) – jer je ova sura pokopala srca munafika.  El-Musira - المثيرة (Sura koja izvještava) – Ibn Ebi Hatim navodi da je Katade rekao: ''Ova sura nazvana je el-Fadiha zato što sramoti munafike, a naziva se još i el-Musira jer je izvijestila o njihovim mahanama i sramotama''.

En-Nahl (Pčele) – Katade kaže da se ova sura naziva i en-Ni'am (Blagodati); naziva se tim imenom zato što u njoj Uzvišeni Allah nabraja blagodati date ljudima. 

El-Isra' (Noćno putovanje) – Nazvana je sura Subhan (Hvaljen neka je Allah) i sura Benu Isra'il (Sinovi Israilovi).  

El-Kehf –još se naziva i Ashabul-kehf (Stanovnici pećine).

Ta Ha – Naziva se i el-Kelim (Onaj koji je razgovarao, tj. Musa, a.s.).

Eš-Šu'ara’ (Pjesnici) – naziva se i el-Džami'a (Ona koja okuplja). 

En-Neml (Mravi) – također, suretu Sulejman.   

Es-Sedžde – također, el-Medādži' (Postelje).

Fatir (Stvoritelj) – Suretu'l-mela'ike (Meleci).

Ja Sin – Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao je ovu suru Kalbul-Kur'an (Srce Kur'ana), prenosi Tirmizi od Enesa. 

Ez-Zumer (Skupine) – Suretu'l-guref (Odaje). 

Gafir (Koji oprašta) – Suretut-tavl (Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje) i el-Mu'min (Vjernik).

Fussilet (Objašnjenje)  – es-Sedžde (Sedžda) i el-Mesābīh (Svjetiljke).

El-Džasije (Oni koji kleče) – eš-Šeri’a (Šeri'at) i ed-Dehr (Vrijeme),

Muhammed – el-Kital (Borba).

Kaf – el-Basikat (Visoke palme).

Er-Rahman (Svemilosni) - u hadisu se naziva 'Arusu'l-Kur'an (Nevjesta Kur'ana).   

El-Mumtehane – Ibn Hadžer kaže: ''Poznato je da u nazivu ove sure na harfu ha može doći fetha (e) ili kesra (i); prema prvoj vokalizaciji, ovaj naziv je svojstvo žene zbog koje je sura i objavljena (Ispitana), a prema drugoj, riječ je o svojstvu sure (Koja ispituje), kao što se za suru el-Bera'et kaže da je el-Fadiha''.

Tebareke – Suretul-mulk (Vlast), prenose Hakim i drugi od Ibn Mes'uda da je rekao: ''U Tevratu je ova sura nazvana el-Mani'a zato što sprječava kabursku kaznu''. Tirmizi navodi od Ibn Abbasa: ''Ona je (sura Tebareke) el-Mani'a i el-Mundžija zato što spašava od kaburskog azaba''. Taberani od Ibn Mes'uda prenosi sljedeće njegove riječi: ''U vrijeme Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., ovu suru smo zvali el-Mani'a''. 

El-Me'aridž (Stepeni) = Se'ele i el-Vaki'a (Događaj).

En-Nebe' (Važna vijest) = 'Amme, et-Tesa'ul (Raspitivanje), el-Mu'sirat (Oblaci).

El-Bejjine (Nepobitni dokaz) = Lem jekun – Ehlul-kitab (Sljedbenici Knjige); el-Berijje (Stvorenja).  

El-Ma'un (Nešto naznatno) = Ere'ejte – ed-Din (Vjera).  

En-Nasr (Pobjeda) – et-Tevdi' (Oproštaj), pošto je u njoj aluzija na smrt Vjerovjesnika, s.a.v.s.  

El-Ihlas – el-Esas (Temelj), zato što sadrži Božiji tevhid koji je temelj vjere.  

El-Felek i en-Nas – el-Mu'avvizetani (Dvije sure zaštitnice) i el-Mušakšikatani (Dvije sure koje spašavaju).

Da li su imena sura određen Objavom ili su rezultat idžtihada ljudi?

Zerkeši u Burhanu kaže: ‘’Sura el-Bekare nazvana je tim imenom zbog konteksta kazivanja o kravi koje se spominje u njoj i zadivljujućih mudrosti koje se u tome nalaze; sura en-Nisa' nazvana je tako zato što se u njoj spominju brojni propisi vezani za žene; sura el-En'am nazvana je tim imenom zbog toga što se u njoj nalaze detalji vezani za stanje stoke; premda se ovaj naziv (el-en'am) susreće u i nekim drugim surama, ipak, detaljan opis nalazi se u ajetima sure el-En'am (142-144), koji ne nalazimo u drugim surama. Isti je slučaj i sa spominjanjem žena u drugim surama, s tim da se ponavljajući i jednostavni propisi vezani za žene ne spominju drugdje osim u suri en-Nisa'. U suri el-Ma'ide pojam el-ma'ide (sofra) spominje se samo u toj suri. 

Ukoliko neko postavi pitanje: U suri Hud spominju se Nuh, Salih, Ibrahim, Lut, Šu'ajb i Musa, a.s., zašto je, onda, sura nazvana samo imenom Hud kad u njoj imamo i kazivanje o Nuhu, a.s., koje je, uz to, duže i obuhvatnije? - može se ovako odgovoriti: Ova kazivanja o vjerovjesnicima najviše se ponavljaju u surama el-E'araf, Hud i eš-Šu'ara', ali ni u jednoj od ovih sura ne ponavlja se ime Hud toliko koliko baš u ovoj istoimenoj suri, u kojoj se spominje na četiri mjesta, a, spomenuli smo, da je činjenica ponavljanja najjači razlog (za imenovanje nečega). Ali, može se postaviti i slijedeće: Međutim, ime Nuh spominje se na šest mjesta! Da, ali kazivanje o Nuhu, a.s, i njegovom narodu nalazi se na početku sure i nigdje više unutar te sure. Prioritetnije je da se naziv sure da po njegovom imenu onoj suri koja sadrži ovo i druga kazivanja o njemu''.

Ovo pitanje može se i na ovaj način proširiti: Sure su imenovane po imenima vjerovjesnika o kojima one kazuju, kao što su sure: Nuh, Hud, Ibrahim, Junus, Ali 'Imran, Ta Sin Sulejman, Jusuf, Muhammed, Merjem, Lukman i el-Mu'min. Također, i po kazivanjima o različitim narodima, npr. sure: Benu Isra'il, Ashabu'l-kehf, Hidžr, Sebe', el-Mela'ike, el-Džinn, el-Munafikun i el-Mutaffifin.

Uprkos ovoj logici stvari, nijedna sura nije dobila ime po vjerovjesniku Musau, a.s., premda se on spominje na mnogo mjesta u Kur'anu. Neki su, čak, kazali da bi se skoro čitav Kur'an mogao imenovati imenom Musa, a najlogičnije bi bilo da su po njegovom imenu nazvane sure Ta Ha, el-Kasas i el-E'araf, budući da se u ove tri sure o njemu najopširnije govori. Isto tako, kazivanje o Ademu, a.s., spominje se u nekoliko sura, ali nijedna sura nije nazvana tim imenom, izgleda kao da se ovo nadoknađuje imenom sure el-Insan. Imamo i kazivanje o ez-Zebihu (tj. Isma'ilu, a.s.) koje je jedno od najimpresivnijih kur'anskih kazivanja, ali po njemu nije dobila ime sura es-Saffat.

Nadalje, kazivanje o Davudu, a.s., spomenuto je u suri Sad koja, također, nije imenovana njegovim imenom. Dakle, dobro promotri mudrost koja se u ovome nahodi!

[1] Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ‘’Ko klanja namaz a ne prouči Fatihu, taj namaz mu je nepotpun’’. To je ponovio tri puta. Ebu Hurejre je upitan: ‘’Ali mi klanjamo za imamom!?’’ On je odgovorio: Prouči je u sebi, jer sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže da je Allah Uzvišeni rekao: ‘’Podijelio sam namaz između Mene i Moga roba na dva dijela i Mom robu pripada šta bude tražio. Pa kada prouči Moj rob: Hvala  Allahu, Gospodara svjetova, Uzvišeni Allah kaže: Moj rob Mi zahvaljuje! Kada prouči: Svemilosnom, Samilosnom, Uzvišeni Allah kaže: Moj rob Me hvali! Kada prouči: Vladaru dana Sudnjega, Uzvišeni Allah kaže: Moj rob Me veliča! (a u drugoj predaji: Povjerio Mi se Moj rob!). Kada prouči: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo, kaže: Ovo je između Mene i Moga roba, njemu pripada ono što je tražio! A kada proči: Uputi nas na Pravi Put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali niti onih koji su zalutali, kaže: Ovo je za Moga roba, Njemu pripada ono što je tražio! (Muslimova zbirka hadisa - izbor,  Knjiga 1, 269-270). – Riječi u hadisu Podijelio sam namaz islamski učenjaci smatraju da, zapravo, znače: Podijelio sam Fatihu. Dakle, Uzvišeni Allah je podijelio Fatihu između Njega i Njegovih robova s obzirom na značenje. Ovaj hadis prenose svi autori šest hadiskih zbirki osim Buharija. Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen (Tirmizijina zbirka hadisa, Knjiga 6, 385).

(Preporod.info)