Kako su prve generacije voljele Allahovog Poslanika

Autori: Mensur Valjevac i Safvet Halilović

Po slovu Kur'ana, Muhammed, a.s., poslan je kao milost svjetovima. On je uzor vjernicima u svim segmentima ljudske egzistencije.

Ličnost Muhammeda, a.s., predstavlja savršeno uravnoteženje materije i duha, puni sklad između duše i tijela, vrline i znanja, htijenja i mogućnosti. Čovječanstvu su danas ta uravnoteženost, svježina i milost potrebniji nego ikada do sada, jer je uznemireno, izgubljeno, zalutalo u bespućima materijalizma, paklu ratova i okrutnosti srca.

Zbog toga treba nastojati pobuđivati ljubav prema Posljednjem Božijem Vjerovjesniku, posebno u današnjim, teškim i turbulentnim vremenima. U ovom serijalu donosimo promišljanja istaknutih klasičnih islamskih učenjaka o ljubavi prema Allahovom poslaniku Muhammedu, a.s., njenim stvarnim značenjima i manifestacijama. 

Istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje je rekao: "Ashabi su u ratu čuvali Allahovog Poslanika štiteći ga svojim tijelima, tako da su padali oko njega mrtvi." (Revdatul-muhibbin, 1/275)

Nakon Bitke na Uhudu žena iz plemena Benu Dinar, pored koje je prolazio, a.s., u trenutku kada su joj saopćili da je izgubila muža, brata i oca, upitala je: "Šta je bilo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme?" Odgovorili su joj: "Dobro je, on je onako kako ti voliš da je." "Pokažite mi, da ga vidim", tražila je. Kada ga je vidjela kazala je: "Sve je, poslije tebe, samo sitnica." (Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 148-149)

Kad se Allahov Poslanik voli više od sebe

Jedan ashab, koji je bio zarobljen u Mekki, prije pogubljenja, upitan je od strane Ebu Sufjana: "Allaha ti, da li bi volio da je na tvome mjestu, sada kod nas, Muhammed, pa da njega ubijemo, a da si ti sa svojom porodicom?" Odgovori mu je: "Tako mi Allaha, ne bih volio da Muhammeda, na mjestu gdje je sada, i trn ubode, a da sam ja kod svoje porodice!" Ebu Sufjan je izjavio: "Nisam vidio nikoga među ljudima da voli nekoga koliko ashabi Muhammeda vole Muhammeda." (Poslanikov životopis, str. 154)

Zabilježeno je od hazreti Aiše, r.a., da je jedan čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme, i rekao: "Allahov Poslaniče, draži si mi od mene samog! Draži si mi od moje porodice! Draži si mi od moga djeteta! Kada sam ja u kući, pa te se sjetim, ne mogu se suzdržati da ti ne dođem i vidim te!" (Tefsrul-Kur'anil-'azim, 2/354)

Hazreti Ebu Bekr je rekao: "Tako mi Allaha, draža mi je rodbina Allahovog Poslanika nego da održavam rodbinske veze sa svojom rodbinom." (Sahihul-Buhari, predaja br. 4035.)

Jedne prilike Abdullah ibn Omer, r.a., upitao je svoga oca, hazreti Omera: "Zašto daješ prednost Usami nada mnom? Tako mi Allaha, nije nigdje prije mene stigao!" Hazreti Omer odgovori: "Zato što je Zejda više volio Allahov Poslanik, a.s., od tvoga oca, i zato što je Usamu više volio od tebe, pa sam ja dao prednost ljubavi Allahova Poslanika nad mojom ljubavi." (Sunenut-Tirmizi, predaja br. 3813)

Hazreti Omer, sin Hattabov, rekao je Abbasu, amidži Vjerovjesnika, a.s.: "Primi islam, jer, tako mi Allaha, da primiš islam više volim nego da Hattab primi islam." (Tefsrul-Kur'anil-'azim, 4/89)

Amr ibnul-'As je izjavio: "Niko mi nije bio miliji od Allahova Poslanika, a.s., niti veći u mojim očima. Nisam mogao njime napuniti svoje oči, iz poštovanja prema njemu. A da sam upitan da ga opišem, to ne bih mogao, jer nisam svoje oči napunio njime." (Sahihu Muslim, predaja br. 121)

Ishak et-Tudžibi je rekao: "Drugovi Vjerovjesnika, poslije njega, spominjali su ga samo sa skrušenošću, strahopoštovanjem i u suzama." El-Kadi Ijad dodaje: "Također, i mnogi tabiini su to činili. Neki iz ljubavi i žudnje, a neki iz strahopoštovanja i uvažavanja." (Šerhuš-Šifa, 2/48)

Kada bi se kod njega spomenuo Vjerovjesnik Amir ibn Abdullah ibniz-Zubejr plakao bi toliko da mu sūza više nije ostajalo u očima 

Mus'ab ibn Abdullah navodi da bi lice imama Malika promijenilo boju kada bi se spomenuo Vjerovjesnik, a.s., i on bi se povio, što je teško padalo njegovim sabesjednicima. Kada je jedanput za to upitan za odgovorio je: "Da ste vi vidjeli ono što sam ja vidio ne biste mi prigovarali:

- Ja sam vidio Muhammeda ibnul-Munkedera koji je bio prvak učača Kur'ana, kojeg skoro da nismo mogli upitati o nekome hadisu, a da nije zaplakao tako da smo ga mi sažaljevali.

- Vidio sam i imama Dža'fera ibn Muhammeda es-Sadika, koji je vrlo često bio raspoložen i nasmijan, a kada bi se kod njega spomenuo Vjerovjesnik, a.s., on bi požutio i nisam ga vidio da je bio bez abdesta kada nešto kazuje od Allahovog Poslanika. Išao sam mu dugo vremena i uvijek sam ga zatjecao u tri stanja: ili je klanjao, ili je šutio, ili je učio Kur'an. Nije pričao o onome što ga se ne tiče. On je bio od učenjaka i pobožnjaka koji su strahovali od Allaha, Veličanstvenog i Uzvišenog.

- Abdurrahman ibnul-Kasim kada je spominjao Vjerovjesnika, lice mu je izgledao kao da je bez krvi, a jezik u ustima mu je bio suh od strahopoštovanja prema Allahovom Poslaniku.

- Išao sam Amiru ibn Abdullahu ibniz-Zubejru. Kada bi se kod njega spomenuo Vjerovjesnik plakao bi toliko da mu suza više nije ostajalo u očima.

- Vidio sam i ez-Zuhrija koji je bio vrlo prijatan, srdačan i blizak, a kada bi se kod njega spomenuo Vjerovjesnik, on kao da te nije poznavao, i kao da ti njega nisi poznavao.

- Odlazio sam i Safvanu ibn Sulejmu koji se mnogo trudio u ibadetu. Kada bi spomenuo Vjerovjesnika, počeo bi plakati i ne bi prestajao tako da su ljudi morali ustajati i ostavljati ga." (Šerhuš-Šifa, 2/73-75)

El-Kadi Ijad kaže: "U suštini, ko voli nekoga voli sve što i on voli. O tome govore životopisi naših prvih generacija, čak i u stvarima izbora ili ličnih prohtjeva. Enes, r.a., kada je vidio Vjerovjesnika, da traži tikve oko čanka, rekao je: 'Od tada i ja volim tikve.' Hazreti Hasan, sin hazreti Alije, zatim Abdullah ibn Abbas i Ibn Dža'fer ibn Ebu Talib išli bi kod Selme, sluškinje i štićenice Vjerovjesnika,  ili njegove tetke Safije, r.a, i molili je da im napravi neku hranu koja se sviđala Allahovom Poslaniku, a.s. Ibn Omer je nosio sandale napravljene od uštavljene mehke kože bez dlaka i knio se žutom bojom, jer je vidio Vjerovjesnika, a.s., da to radi." (Šerhuš-Šifa, 2/51)

(islam.ba)