Od petka do petka: Mehmed Pargan
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 12. do 18. januara 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Mehmed Pargan, novinar, književnik i publicista, savjetnik za dijasporu, povratak i organizacije civilnog društva člana Predsjedništva BiH dr. Denisa Bećirovića.
Petak, 12. januar 2024.
Petak je. Stižem u Banju Luku pod uticajem razgovora vođenih proteklih dana s mojim prijateljima: zašto Bošnjaci, čak generalno svi muslimani, inače generacijama vezani za Kur'an, iako su prihvatili obavezu poštivanja Svete knjige, kao naredbe, kao stila življenja i kao ličnog vjerskog i kulturološkog okvira, suštinski zaobilaze prve ajete, u kojima im Svemogući naređuje da čitaju i izučavaju. Uvjeren sam da je zaobilaženje prvih ajeta i njihovo površno tumačenje uzrok višestoljetne dekadencije, stagnacije i entropije duha, a potom i cijelog muslimanskog društva. Snažan duh je temelj angažmana i na taj način direktno utiče na rezultate. Nama je danas potrebno vraćanje jakoga duha, vraćanje ideje slobode, ideje da kao pojedinci i kao kolektiv možemo mnogo postići. A da bismo napravili bilo koji važan korak, moramo se suočiti s učenjem, a potom i s primjenom znanja. U konačnici, trebamo dati odgovor, koliki grijeh činimo ukoliko svoj život ne provodimo u učenju, izučavanju i temeljenju svega upravo na tom iskustvu i takvoj životnoj tendenciji? Da li sadržaj Kur'ana možemo i smijemo recipirati tako da uzimamo određene sadržaje kao sa švedskog stola?
Danas u Ferhadiji prvu džumu, kao muftija banjalučki, klanja Ismail-ef. Smajlović. Vežu nas zavičajni korijeni za Gluminu kod Zvornika. U našem kraju porodica Smajlovića, Ismailov babo Mustafa, te amidže Abdulah-ef. i Salih-ef. dali su posebno značajan doprinos snaženju identiteta muslimanskog bića. Zadnjih decenija to čini i sam Ismail-ef.
Svoju prvu hutbu zasniva na univerzalnoj poruci o ravnopravnosti svih ljudi, koja je posebno važna za specifičnost Bosne.
Ismail-ef. govori o 'Božijim kućama', džamijama, crkvama, sinagogama... Pluralizam vjerovanja, naspram kojega je Bog, kao jedinstvo vjere.
Poslije namaza, uz čaj i ručak govorimo o obavezi našeg spoznavanja vlastitih tradicija u kojima smo, u svim vremenima, imali snage da u miru drugima pružimo prostor za življenje, vjerovanje, djelovanje... Novo doba traži od nas mudrost vlastitog jačanja u kojem približavanje drugima i pružanje prostora neće značiti naše slabljenje već naprotiv, vlastito jačanje, uz mogućnosti kompariranja, učenja i permanentnog napredovanja, čemu nas uče naše vjerske tradicije.
Subota, 13. januar 2024.
Koga pamti historija? Koga ćemo spomenuti kao važnu ličnost ako govorimo o zadnjih nekoliko decenija, stoljeća? Pošto često na putovanjima vozim sam, volim se prepustiti takvim mislima – historija je neumitna, a naše procjene su uvijek opterećene sitnim interesima svakodnevnice. Upravo o tome mislim dok vozim kroz Novu Kasabu.
Subotnje je jutro i sve je mirno. Musa-pašina džamija je od kiše dobila drugačiju, sivo-zelenkastu nijansu kamena, kojim minaret stremi ka nebeskom svodu. Musa-paša je ovdje napravio čaršiju prije četiri stoljeća i po tome ga pamtimo do danas. Ovdje u Podrinju pamtimo Hasana Kaimiju, šejha i pjesnika. Iz modernog doba Derviša Sušića... Zašto, ako je to tako – ako pamtimo velikane i neimare, u svojoj svakodnevnici dajemo prostor rušiteljima - onima koje vrijeme neće pamtiti?
Vikendom obično putujem u Zvornik, da posjetim mamu, koja živi u našoj porodičnoj kući već dvije decenije. Poslije agresije, otac i ona su se vratili, zajedno s bratom i njegovom porodicom. Čak i kada je zdravlje bilo loše, nije željela u Tuzlu. Povratak je kao zavjet.
Pijemo čaj.
Svi su zabrinuti. Susjedi Srbi iz Tomanića, Grbavaca, Šćemlije, Orahovca obilježili su 9. januar uz pucnjavu iz mitraljeza i pušaka, pokazujući da su njihove kuće pune naoružanja. Iz godine u godinu ta zaglušujuća pucnjava sve je jača, a pokazuje da oni koji pucaju imaju podršku sistema, koji im ne zabranjuje i ne kažnjava ih zbog posjedovanja zabranjenog naoružanja.
Mama je slaba. Približava se devedesetoj. Teško može da sudjeluje u razgovoru. Spominjemo njenoga babu, hadžiju Sabita Hrustića, poznatoga kao Ahmet. Boravio je na dvoru kao član garde kralja Aleksandra Karađorđevića od 1931. do 1939. Napustio je Beograd nakon što je u tom gradu otrovan Mehmed Spaho, tadašnji predvodnik Bošnjaka.
Čudesna i nepodnošljiva lahkoća postojanja u suživotu ili zajedničkom življenju, naša je učiteljica već stoljećima. Ovdje, na Drinu, došli smo sredinom 19. stoljeća kada je moja porodica protjerana iz Brodareva, potom Užica i Krupnja i skrasila se u Sakaru, dijelu Bosne koji je bio s desne strane Drine. Sakar je dobio ime po patnji njegovih stanovnika. Riječ sakar znači dno džehenema. Porodica je protjerana opet 1992. godine. Malo nas se vratilo, ali prvi put smo nakon progona opet u svojim domovima. Tu svjedočimo vlastito iskustvo i nemirenje s cikličnim ponavljanjem. Vrijeme je da nove generacije zaustave jednom za sva vremena, čak i moguću pomisao da Bošnjaci mogu biti protjerivani sa svojih ognjišta. A za to je potrebno znanje, volja, karakter, vjera, patriotizam, hrabrost... Da bismo bili takvi, pred sobom moramo imati takve ljude. Vođe koje znaju važnost i vrijednost sistema i snage države, koja je ambijent za sve druge procese i sadržaje. Viktor Igo je zapisao: „Nema ništa moćnije od ideje čije je vrijeme došlo!“ Vrijeme je!
Nedjelja, 14. januar 2024.
Nekoliko dana godišnjeg odmora koristim za porodicu i posjetu prijateljima, pa dnevno vozim i po nekoliko sati. Posebno uživam putovati po Bosni i Hercegovini i bilježiti. Posljednjih godina sam se vratio staroj ljubavi – pisanju reportaža i putopisa, tako da sam objavio knjigu „Prvi put s kćerkom u Potočarima“, donoseći u njoj svoje utiske, susrete i razgovore s ljudima Bosne. Pitali su me na promocijama ove knjige zašto sam baš izabrao to ime knjige, a reportaža iz Potočara je najkraća. Jednostavno, želim iskazati svoj stav da je tema Srebrenice, odnosno Potočara, toliko velika da se iza nje može postaviti sve ostalo, cijela Bosna, naši životi, univerzum...
Nedjeljom volim da kuham i pišem. Vlastite sklonosti i ljubavi ne ovise o našim sposobnostima i mislim da je šteta što ljudi odustaju od svojih sklonosti samo zato što rezultati nisu društveno valorizovani. Pošto sam zadnjih godina često radio s novim piscima, pokušavajući da im otvorim put ka realizaciji njihovih snova, smatrao sam da je moja uloga da ljudima ukažem na činjenice – da već imaju krila i da trebaju sebe ubijediti da mogu letjeti. U biti to je najteže uraditi u životu, počevši od vlastitoga.
Inače, od prvih zrelih spoznaja život sam dijelio na: za šta živiš i od čega živiš. Umijeće življenja definišem kao stvaranje ravnoteže između ova dva segmenta života.
Dok se vraćam ka Sarajevu gledam stotine vozila sa srbijanskim tablicama. Srbi iz Podrinja i Romanije masovno su zadnje dvije decenije u Srbiji zasnivali domaćinstva, život, porodice... Ovi krajevi polahko nestaju. Naselja između Vlasenice i Pala su poluprazna i još uvijek devastirana, kao da je rat jučer stao. Ima se dojam kao da tu niko ne planira živjeti. Na ruinama srpskih naselja su istaknute zastave entiteta čiji je nastanak najveći uzrok pravljenja u ratu oko 5.000 masovnih grobnica, a danas odlaska desetina hiljada ljudi iz Bosne i Hercegovine.
Ponedjeljak, 15. januar 2024.
Kao savjetnik člana Predsjedništva dr. Denisa Bećirovića svakodnevno održavam konekciju s građanima Bosne i Hercegovine u svijetu. Na inicijativu dr. Bećirovića uspostavili smo Globalnu mrežu bh. dijaspore pri njegovom Kabinetu, kako bismo uključili što veći broj građana, spremnih na aktivizam, u procese važne za opstanak i prosperitet države Bosne i Hercegovine. Kroz ovu mrežu trenutno okupljamo oko 150 pojedinaca širom svijeta. Fasciniran sam njihovim obrazovanjem, sposobnošću, empatijom i patriotizmom.
Naši ljudi kada dolaze u svoju domovinu danas su formalno stranci, jer je veliki broj njih prihvatilo državljanstvo zemlje u kojoj žive. Da bi opstali u tim zemljama bili su prinuđeni da se odreknu bh. državljanstva. Ti ljudi osjećaju Bosnu svojom zemljom. Kroz svakodnevnu komunikaciju zapažam veliku želju tih ljudi da pomognu svojoj domovini, ali i ljutnju da ranije nisu uspostavljeni mehanizmi sistemskog organiziranja.
Nažalost, još uvijek su, zbog nedostatka konsenzusa, blokirani ključni mehanizmi za sistemsko djelovanje prema dijaspori.
Posebno važnu saradnju razvijamo s Bošnjacima u domovinskim zemljama, odnosno u zemljama bivše Jugoslavije u kojima nisu u iseljeništvu već su autohtoni stanovnici. Kroz koordinaciju vijeća koja djeluju u zemljama bivše Jugoslavije, te u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, a uz posredovanje Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, uspostavljena je posebno čvrsta saradnja s Kabinetom dr. Bećirovića. Malo je zemalja u svijetu koje posjeduju tako moćan ljudski potencijal izvan matice, kakav posjeduje Bosna i Hercegovina. Na ovoj generaciji je da taj potencijal stavi u funkciju jačanja domovine.
Utorak, 16. januar 2024.
Osnovni sud u Bijeljini donio je presudu po tužbi grupe roditelja iz Janje, protiv bh. entiteta Rs, zbog provođenja diskriminacije nad djecom kojoj se zabranjuje da u javnim dokumentima za svoj jezik koriste naziv bosanski jezik. U procesu, koji je trajao skoro dvije godine, donijeta je presuda da bh. entitet Rs vrši diskriminaciju i naloženo je da hitno prestane s ovom praksom. Vlasti entiteta imaju obavezu da što prije otklone diskriminaciju i omoguće pravo upotrebe bosanskog jezika i naziva bosanski jezik u svim školskim dokumentima.
Pravo na vlastiti jezik ne može biti dovedeno u pitanje ni po koju cijenu. Stoga se sistemski mora ući u zaštitu toga prava.
Nedavno sam sa Sanjinom Kodrićem, predsjednikom BZK Preporod, razgovarao o iskazanoj potrebi u domovinskim zemljama za kadrovima iz oblasti bosanskog jezika i književnosti. Bosna i Hercegovina kao matica ima obavezu, a već i stvara preduslove, da u narednim godinama educira kadrove za uspostavu sistema nastave na bosanskom jeziku u svim zemljama u kojima je to ustavno pravo građana koji svoj jezik nazivaju bosanskim. Učestali zahtjevi nam dolaze iz Makedonije, Crne Gore, Kosova i Srbije. Nužno je kreirati dokumente i postići sporazume, te hitno ući u ovaj proces.
Borbu za bosanski jezik iz dana u dan, kroz dobijene bitke, činimo sve opravdanijom i smislenijom. S prvim ljudima Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, a u organizaciji Kabineta dr. Bećirovića, uskoro ćemo održati savjetovanje kako institucionalno očuvati bosanski jezik i ojačati njegovu poziciju.
Srijeda, 17. januar 2024.
Analiziramo događaje u prve dvije sedmice nove 2024. godine. Konstatujemo da je diplomatska aktivnost administracije dr. Bećirovića urodila plodom. Neustavno obilježavanje dana bosanskohercegovačkog entiteta Rs održano je bez visokih stranih zvaničnika, iako je iz Banje Luke bio najavljen dolazak nekoliko ambasadora i šefova država. Svijetu je ukazano na pogubnost separatističke politike rukovodstva bh. entiteta Rs.
Predvođeni dr. Bećirovićem, 9. januar smo proveli s Majkama Srebrenice u Potočarima.
U ovom periodu je objavljen i važan autorski tekst dr. Bećirovića u Euronewsu a potom i intervju u Washington Timesu. Velika Britanija je uvela sankcije firmi iz Banje Luke koja je bila izvršni producent događaja.
Snaga koju imamo u zemlji i u svijetu, mora se iskoristiti da se zaštiti suverenitet i teritorijalni integritet zemlje. S obzirom da Bosna i Hercegovina prolazi kroz fazu ozbiljnih udara na njen ustavni poredak, ovo je vrijeme kada se sve patriotske snage trebaju konsolidovati i stati u zaštitu zemlje demokratskim sredstvima i u skladu s Ustavom zemlje.
Četvrtak, 18. januar 2024.
Trideset bh. stručnjaka iz oblasti ekonomije i vanjske politike danas su razgovarali s članom Predsjedništva BiH dr. Denisom Bećirovićem i članovima njegovog Kabineta o aktualnim pitanjima, kreirajući preporuke za djelovanje u ovoj oblasti. Svi oni su članovi Savjeta za ekonomiju, odnosno Savjeta za vanjsku politiku, koje je dr. Bećirović osnovao pri svom Kabinetu na početku mandata. Kroz savjetodavnu formu djelovanja brojni stručnjaci iz zemlje i iseljeništva stavili su se na raspolaganje, kako bi dali svoj doprinos domovini. Na ovaj način je oformljena i Globalna mreža bh. dijaspore.
Nakon sastanka, koji je okončan iza 19.00 sati, s kolegama razgovaram o tempu koji naš tim ima. Zgrada Predsjedništva BiH je već satima prazna i samo u našim kancelarijama je upaljeno svjetlo. Ponosni smo na to. Prije nego pođemo kući obično napravimo kratku analizu. Večeras su tu uz dr. Bećirovića savjetnici: dr. Hoda Dedić, dr. Mirza Kršo, dr. Šahbaz Džihanović, dr. Nerkez Arifhodžić, mr. Adis Deljković i moja malenkost. Kolegica dr. Dženeta Omerdić, šef Kabineta dr. Alija Kožljak i mr. Ismet Kadić, trenutno nisu u Bosni i Hercegovini.
Dok izlazimo iz zgrade, pričam kolegama definiciju uspjeha tima Emerika Bluma, čovjeka koji je od „Energoinvesta“ napravio svjetsku kompaniju. Kada su ga pitali kako je u tome uspio, on je odgovorio: „Jednostavno. U svakom trenutku se stotinu mojih inženjera sprema da putuje u svijet, stotinu inženjera je u avionu i stotinu inženjera se sprema za povratak u Sarajevo“.
S Blumovom mudrošću završit ću svoj dnevnik. Dok završavam još jedan dan, prati me misao da se i Bosna i Hercegovina mora brzo i potpuno otvoriti prema svijetu i ojačati veze, kako na Zapadu tako i na Istoku. Mora graditi i čuvati čvrsta prijateljstva, jer svako prijateljstvo je doprinos odbrani i opstanku zemlje. U tom poslu moramo se osloniti na svoje ljude u iseljeništvu, koji žive na svim meridijanima i koji su počašćeni kada im se pruži prilika da pomognu svojoj domovini. To je put koji vodi ka budućnosti.
(Preporod.info)
