Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (16. dio) - Počeci i završeci kur'anskih sura

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Počeci i završeci kur'anskih sura

Fevātih ve havātim es-suver

Jedan od načina kako da se prodre u univerzum Kur'ana jeste i to da se otkrije kako sure (ot)počinju. Zerkeši u Burhanu i Sujuti u Itqanu navode da se, s obzirom na to kako sure otpočinju, može govoriti o deset tema ili grupa kur'anskih ajeta.

Sure koje počinju zahvalom Svevišnjem m Allahu, dž.š. Postoje dvije vrste zahvale: zahvala kojom se potvrđuju pohvalna svojstva i zahvala kojom se negiraju i odriču negativna svojstva. U prvu vrstu spadaju sure koje počinju tahmidom (tj. s elhamdulillahi) kojih ima 5, i 2 sure sa tebareke; a u drugu grupu spada 7 sura koje počinju tesbihom (sebbeha, jusebbihu).

‘‘Riječ tesbih je takva je riječ o kojoj je Svevipnji Allah zadržao značenje za Sebe. U suri Benu Isra‘il (tj. el-Isra') ova riječ je došla u obliku infinitiva jer je on osnova riječi; u surama el-Hadid i el-Hašr došla je u perfektu jer je to forma koja prethodi dvama vremenskim formama; zatim je u surama el-Džumu‘a i et-Tegabun navedena u imperfektu, dok je u suri el-E‘ala navedena u imeprativu. Dakle, ova je riječ upotrijebljena u svim svojim aspektima‘‘ (Kirmani).

Sure koje počinju slovima koja se pravilno i tečno izgovaraju (tzv. isprekidana slova, kratice); na početku 29 sura. O njima ćemo, poštovani slušaoci, govoriti sljedeći put, ako Bog da.
Sure koje počinju pozivom; ima ih 10: 5 koje počinju dozivanjem Poslanika (npr. ja, ejjuhen-nebijj, ja, ejjuhel-muddessir) i 5 koje počinju dozivanjem (njegovih) sljedbenika ili ljudi (npr. sura Nisa' započinje Ja, ejjuhen-nas.
Sure koje počinju obavijesnom, izjavnom rečenicim (el-džumelu l-haberijje). Ukupno ih je 23 sure.
Petnaest sura počinje zakletvom (kasem): - u jednoj suri – melecima (es-Saffat); 2 sure - nebeskim sferama: sazviježđima (burudž) i svijetlećim zvijezdama (tariq); - u 6 sura - stanjima (nebeskih sfera): nedžm je dio sazviježđa Vlašića, fedžr je početak dana; šems je znak dana, lejl je dio vremena, duha je dio dana, el-‘asr je drugi dio dana ili vrijeme u cjelini.

U dvije sure - zaklinjanjem zrakom (heva) kao jedni od prapočetnih elemenata‏: ez-Zarijat i el-Murselat; 1 sura - zaklinjanje zemljom (turbe), koja je također element prapočela (et-Tur); 1 sura - zaklinjanje biljem (nebat): et-Tin; 1 sura - razumskom životinjom (hajevanu n-natiq): en-Nazi‘at; - 1 sura krupnom stokom (behime): el-‘Adijat

7 sura = uvjetom (šart): Vaki'a, Munafikun, Tekvir, Infitar, Inšikak, Zilzal, Nasr.
6 sura = naredbom (emr): Džin, Alek, Kafirun, Ihlas, Felek i Nas.
6 sura = pitanjem (istifham): El-Insan, Gašije, Nebe', Inširah, Fil, El-Ma'un.
3 sure = prijetnjom: Mutaffifin, Humeze, Leheb.
10. 1 sura = objašnjenjem nekog uzroka: sura Kurejš (Li ilafi Kurejš...)

Stilističari kažu: ''U stilistiku spada da se govor otpočne nečim lijepim jer je to prvo što slušalac čuje..., i to je husnu l-ibtida‘ = estetski dotjeran početak. Počeci kur‘anskih sura (fevatihu s-suver) dati su u najljepšoj, najstilogenijoj i najpotpunijoj formi, kao što su one sure koje počinju zahvalama, slovima koja se pravilno izgovaraju, pozivanjem itd.‘‘

Posebno stilski dotjeran početak jeste primjer onoga što se naziva berā‘atu l-istihlāl: A to znači da se na početku govora navede nešto što u potpunosti odgovara stanju onoga o čemu se govori, te se tako ukaže na ono što će tek uslijediti. Najbolji primjer toga imamo u suri el-Fatihi, kojom otpočinje Kur‘an, a ona u sebi sadrži sve njegove intencije.

Hasan el-Basri je rekao. ''Allah je objavio 104 knjige; njihovo znanje je pohranio u četiri od njih: Tevrat, Indžil, Zebur i Furqan. Zatim je znanje ove četiri knjige pohranio u Kur‘an, znanje Kur‘ana pohranio je u njegove kratke sure, a znanje kratkih sura pohranio je u Fatihu; onaj ko zna tumačenje Fatihe, kao da zna tumačenje svih objavljenih knjiga (Bejheki, Šu‘ab).

Na principe vjere ('ilmu l-usūl), koji uključuju spoznaju Svevišnjeg Allaha, ukazuje se u Fatihi riječima: رَب العالمين* الرحمن الرحيم . Na spoznaju vjerovjesništva (nubuvvāt) aludira se الَّذِينَ أَنْعَمْتَ ; na spoznaju Povratka i Sudnjega dana (me'ād) aludira se riječima: مالك يَوْمِ الدِّين : na spoznaju obrednih propisa (ibādāt) ukazuje se riječima: إيَّاكَ نَعْبُدُ ; na ilmu s-suluk, tj, nauka o privikavanju duše na šeri‘atska pravila i potčinjavanja Svevišnjem Allahu aludira se riječima: إيَّاك نَسْتَعِينُ * اهْدِنَا الصِّرَاطَ الْمُسْتَقِيمَ : na poznavanje kazivanja (ilmu l-qasas), tj. na uvid u vijesti o prošlim narodima i proteklim stoljećima, kako bi onaj koji promatra uočio da je sreća na strani onih koji su Allahu pokorni a nesreća na strani neposlušnih – ukazano je riječima: صِرَاطَ الَّذِينَ أَنْعَمْتَ عَلَيْهِمْ غَيْرِ الْمَغْضُوبِ عَلَيْهِمْ وَلاَ الضَّالِّينَ

U Fatihi je, dakle, ukazano na sve intencije Kur‘ana (meqasidu l-Qur‘an), i to predstavlja vrhunac onoga što se zove bera‘atu l-istihlal, s tim da Fatiha sadrži estetski probrane izraze i predahe i ostale vrste stilske dotjeranosti. Zbog toga je i rečeno da je preče da se ona nazove unvanu l-Qur‘an (Zaglavlje Kur‘ana), jer su na početku Knjige, na koncizan način, skupljene sve njene intencije (Sujuti, Itqan).

I prva obavljena sura sadrži slično onome što sadrži i Fatiha u pogledu bera‘atu l-istihlal; ona je prvo što je objavljeno od Kur‘ana; u njoj je naredba o učenju i otpočinjanju Allahovim imenom – u tome je aluzija na nauku o propisima; u njoj je ono što se odnosi na jednost Gospodara i potvrđivanje Njegova Bića i svojstava Bića i djelovanja – u tome je aluzija na temelje vjere; i u njoj je ono što se odnosi na vijesti: ‘alleme l-insane ma lem ja‘lem. Načinima otpočinjanja sura u Kur‘anu žele pokazati tri stvari:

Kur’an je apsolutni govor; koji se to govor ne sastoji od naredbi, imperativa, zakletvi, izvjesnih rečenica... Dakle, ovim se želi pokazati apsolutnost Kur’ana.
Na samom početku 114 sura, zapravo, stoje ajeti kakvi se uglavnom nalaze u Kur’anu;
Ovom podjelom se pravi sistem koji će služiti islamskom pravu (fikhu).

Kur’an također sadrži:

DEKLAMATORNE SURE – koje nešto izjavljuju: Ize š-šemsu kuvviret… (Tekvir)

NARATIVNE SURE – u kojima se propovijeda; nešto se najavi: Vezkur fi l-Kitabi Merjem… (Merjem, 16) i onda slijedi kazivanje;

LEGISLATIVNE ILI NORMATIVNE SURE – sadržaji Kur’ana iz kojeg se crpi zakon;

DESKRIPTIVNE SURE – u kojima se nešto opisuje;

POTVRDNA KAZIVANJA – nešto se u njima tvrdi, potvrđuje (Karić, Tefsir, 59-60 - Ovo je podjela orijentaliste Hartwiga Hirschfeld (britanski orijentalist; u. 1934) u njegovoj knjizi New researches into the composition and exegesis of the Qur’an, London, 1902).

Završeci sura

Havātimu s-suver

U tefsirskoj literaturi govori se i o završecima sura (havātimu s-suver), tj. načinima na koje kur’anske sure završavaju. Tako se navode sljedećih deset načina (identično počecima):

Dovama = dva ajeta s kraja sure el-Bekare (285 i 286).
Oporukama = završetak sure Ali Imran (200), tj. zadnji ajet: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اصْبِرُوا وَصَابِرُوا وَرَابِطُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ O, vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte i bojte se Allaha da biste uspjeli!
Obaveznim dužnostima (farzovima) = završetak sure en-Nisa’ je stilski dotjeran budući da govori o propisima vezanim za smrt kao ‘posljednjem događaju’ svakog živog bića; i zato je ovaj ajet posljednji objavljen o propisima (propis o kelali, 176. ajet): يَسْتَفْتُونَكَ قُلِ اللَّهُ يُفْتِيكُمْ فِي الْكَلَالَةِ Oni traže od tebe tumačenje, reci: "Allah će vam kazati propis o kelali!"... Kelala je prekidanje loze potomstva, a to je slučaj kada umrli nema ni djece ni roditelja.
Tahmidom i tehlilom (zahvalom i veličanjem Stvoritelja) = sura el-Ma’ide, 120: لِلَّـهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَمَا فِيهِنَّ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima! On sve može!
Obećanjem i prijetnjom = sura En’am, 165: إِنَّ رَبَّكَ سَرِيعُ الْعِقَابِ وَإِنَّهُ لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ Zaista Gospodar tvoj brzo kažnjava, a zaista On prašta i samilostan je!
Podsticanjem na obrede ili ibadete opisom stanja meleka = E’araf, 206: إِنَّ الَّذِينَ عِندَ رَبِّكَ لَا يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِهِ وَيُسَبِّحُونَهُ وَلَهُ يَسْجُدُونَ Zaista oni koji su kod tvoga Gospodara ne ohole se da Mu robuju, i slave Ga i samo Njemu sedždu čine!
Podstrekom na održavanje rodbinskih veza = el-Enfal, 75:وَالَّذِينَ آمَنُوا مِن بَعْدُ وَهَاجَرُوا وَجَاهَدُوا مَعَكُمْ فَأُولَـٰئِكَ مِنكُمْ ۚ وَأُولُو الْأَرْحَامِ بَعْضُهُمْ أَوْلَىٰ بِبَعْضٍ فِي كِتَابِ اللَّـهِ A oni koji budu povjerovali poslije, i budu se iselili, i borili zajedno s vama - oni su od vas. A rođaci – oni su preči jedni drugima prema Knjizi Allahovoj.
Opisom, hvalom i tješenjem Poslanika, a.s. = Tevbe, 128: لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمٌْ Već vam je došao Poslanik, jedan od vas; Junus, 109: وَاتَّبِعْ مَا يُوحَىٰ إِلَيْكَ وَاصْبِرْ حَتَّىٰ يَحْكُمَ اللَّـهُ A ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok ne presudi Allah; Hud, 123: وَلِلّهِ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَإِلَيْهِ يُرْجَعُ الأَمْرُ كُلُّهُ فَاعْبُدْهُ وَتَوَكَّلْ عَلَيْهِ وَمَا رَبُّكَ بِغَافِلٍ عَمَّا تَعْمَلُونَ Allahu pripadaju tajne nebesa i Zemlje i Njemu se vraća sve, zato robuj samo Njemu i osloni se na Njega! A Gospodar tvoj nije nemaran prema onome što vi radite.
Opisom i hvalom Kur’ana = Jusuf, 111: مَا كَانَ حَدِيثًا يُفْتَرَىٰ وَلَـٰكِن تَصْدِيقَ الَّذِي بَيْنَ يَدَيْهِ وَتَفْصِيلَ كُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ On (Kur'an) nije besjeda izmišljena, nego potvrda onih prije njega, i objašnjenje za sve, i Uputa, i milost naroda koji vjeruje.
Prijetnjom i odgovorom onima koji niječu poslanstvo Muhammed, a.s. = Ra’d, 43: وَيَقُولُ الَّذِينَ كَفَرُوا لَسْتَ مُرْسَلًا ۚ قُلْ كَفَىٰ بِاللَّـهِ شَهِيدًا بَيْنِي وَبَيْنَكُمْ وَمَنْ عِندَهُ عِلْمُ الْكِتَابِ Govore oni koji ne vjeruju: "Ti nisi poslanik!" Reci: "Dovoljan je Allah kao svjedok između mene i vas, i onaj kod koga je znanje Knjige." - Veli se da su to Abdullah b. Selam i neki jevreji i kršćani koji su primili islam znajući za Vjerovjesnikove, s.a.v.s., osobine iz Tevrata i Indžila; veli se da su to vjernici koji znaju znanje Kur'ana i njegove dokaze za vjerovjesništvo (Ibn Džuzejj).