Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (15. dio) - Kontekstualne veze između kur'anskih ajeta i sura (ilmul-munasebat)

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Kontekstualne veze između kur'anskih ajeta i sura

(ilmul-munasebat)

Terminološko značenje (المناسبات علم) - Tefsirska disciplina koja proučava kontekstualne veze između kur'anskih ajeta (također, i u jednom ajetu) i sura naziva se ilmul-munāsebāt. Riječ المناسبة (el-munāsebe) znači: spajanje, pridruživanje, veza i sl.; odatle i imenica نسب (neseb) - rod, rodbina. Riječ المناسبة je sinonimna riječima المشاكلة i المقاربة - usklađivanje, približavanje, bliskost.

Mali broj mufessira, kako kažu Zerkeši (u. 1391) i Sujuti (u. 1505), poklanjao je pažnju ovoj vrsti istraživanja Kur'ana. Najviše je na tom polju uradio imam Fahruddin Razi (u. 1210) koji je u svom tefsiru rekao: ''Najveće značenjske ljepote(letā'if) Kur'ana pohranjene su u njegovom rasporedu (tertībāt) i povezanostima (revābit)''. Zatim, njome se se bavili u svojim tefsirima Kurtubi (u. 1272) i Ebu Hajjan el-Endelusi (u. 1344) (Zerkešī, Burhān, 1/36; Sujutī, Itqān, 2/216).

Šejh Ebul-Hasaneš-Šehrābānī veli: ''Prvi ko je u Bagdadu izlagao'ilmul-munāsebāt bijaše imam Ebū Bekr en-Nejsābūrī (u. 935) kod koga smo prvo slušali ovu nauku. On je imao obilno znanje u Šeri'atu i književnosti; sjedioje na ćursu i tumačio ajet po ajet i pitao: Zašto je ovaj ajet stavljen do ovog ajeta? Kakva se mudrost nalazi u stavljanju ove sure do ove sure? – Rezilio je bagdadsku ulemu što se nimalo nije bavila el-munāsebātom''.

Ibnu l-'Arebī (u.1148): ''Djelovi Kur'ana su međusobno povezani tako da oni izgledaju kao jedna riječ; njegova značenja su tijesno nanizana; njegove tvorbe (mebānī) su također date u jednom harmoničnom poretku. To je veličanstvena nauka! Ovo je uvidio samo jedan učenjak koji se zadubio u suru El-Beqare pa je Svevišnji i nama otvorio ova vrata. Inače, nismo našli nekog drugog ko se bavio ovom teškom naukom mada smo se upoznali sa velikanima tefsira. Ta nauka stoji između nas I Svevišnjeg Allaha, a mi se uvijek vraćamo ovom našem učenjaku!'‘(Sirādžul-murīdīn).

Zerkešī također navodi da je jedan od njegovih šejhova rekao sljedeće:

''Prije nego se počne istraživati bilo koji ajet u njegovoj cjelovitosti, potrebno je najprije vidjeti šta se nalazi ispred njega pa onda, posmatrajući ga odvojeno, tražiti vezu između njega i onoga što stoji ispred njega. To je jedna široka naučna oblast, jer se na ovaj način trebaju tražiti veze između svih sura i način kako su one raspoređene u svom unutarnjem tkivu'‘ (Burhān, 1/36-37).

Ovdje se uočava da je tefsirska disciplina 'ilmu  l-munāsebāt  vrlo bliska jednoj drugoj tefsirskoj disciplini pod naslovom 'ilmu’l -vudžūhi ve n-nezā'ir, koja se bavi izučavanjem riječi u kur'anskome kontekstu.

Djela o munāsebātu

Neki poznavaoci ove ''plemenite discipline'' (Sujutī) napisali su posebna djela o međusobnoj povezanosti kur'anskoga teksta kao cjeline, među kojima se posebno ističu:

1. Ebu Dža’fer ibnu z-Zubejr (u. 1308), El-Burhān fi tenāsubi suveri l-Kur’an.
2. Burhānuddin el-Biqā'ī (u. 1480), Nazmu d-dureri fī tenāsubi l-āyāt ve s-suver.
3. Sujūtī, Tenāsuqu d-durer fī tanāsubi s-suver (ili Esrāru tertibil-Kur’an)

Hermeneutička pravila ove discipline

Ova disciplina ima svoja posebna hermeneutička pravila, među kojima su najznačajnija sljedeća:

1. الحاق النظير باالنظير / ilhaqu n-nezir bi n-nezir - suočavanje ili spajanja sličnog sa sličnim – riječi ili ajeti Kur'ana saznaju se bolje na temelju njima srodnih ili bliskih riječi.

2.تقابل الأضداد  / teqabulu l-addad: sučeljavanje suprotnosti - Princip semantičke opozitnosti, kontrastiranja ili značenjske suprotstavljenosti (el-mudādda) figurira kao važno pravilo tefsirske discipline 'ilmu l-munāsebāt u slučajevima kada je značenjska povezanost sura i ajeta skrivene naravi. Primjeri za: teqabulu l-addad

- nakon kazne (azaba) redovno se spominje milost (rahmet); nakon straha – radost; šeri'atski propisi = obećenje i prijetnja = tevhid (npr. u surama el-Beqare, en-Nisa' i el-Ma'ida);  Knjiga koja sadrži ljudska djela = knjiga koja sadrži vjerske propise za život na dunjaluku, tj. Kur'an; (v. npr. ajete u suri el-Kehf, 49-54, ili u suri el-Isra', 71-89 (Sujūtī, al-Itqān, 2/218, 222).

Ovim se najbolje potvrđuje i dokazuje drevno pravilo da se 'stvari najbolje raspoznaju putem svojih suprotnosti' (وَبِضِدَّهَا تَتَبَيَّنُ الْأشْياُْ).

3. استطراد / istitrad - namjerno, prividno, stilsko udaljavanje od predmeta, što je način da se istakne udaljena poenta, npr.

 يَا بَنِي آدَمَ قَدْ أَنزَلْنَا عَلَيْكُمْ لِبَاسًا يُوَارِي سَوْءَاتِكُمْ وَرِيشًا وَلِبَاسُ التَّقْوَىَ ذَلِكَ خَيْرٌ   O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, a odjeća bogobojaznosti - to je ono najbolje! (el-E’araf, 26) - Glagol enzelna ovdje je u značenju gl. halekna (stvorili smo, dali smo); veli se da se glagolom enzelna (dosl. spustili smo) misli na ono od čega nastaje odjeća, tj. na kišu; neki šeri'atski pravnici ovaj ajet uzimaju kao argument za obavezu pokrivanja stidnog mjesta; riječ rīšen je upotrijebljena metaforički (isti'ara), jer se njome označava ptičije perje; ovdje: ukrasna odjeća.

4. للأوّلّية نوعا من الأولويّة / lil evvelijje nev‘an mine l-evlevijje - u onome što je prvo spomenuti nalazi se jedna vrsta prioriteta, npr. sura el-Bekare kojom započinje tzv. sedam dugih sura.

- Ova disciplina je racionalna tefsirska disciplina, doznaje se umnim naporom i racionalnim deriviranjem.

Vrste međusobnih veza u Kur'anu

Više je vrsta međusobnih veza u Kur’anu. Postoji veza između sastavnih jedinica jednoga ajeta. Vezu koju određuje redoslijed riječi bilo kojeg kur’anskog ajeta možemo podijeliti na formalnu i semantičku.

Pod formalnom vezom misli se na glasovnu harmoniju jednog ajeta koju čini sklad pojedinačnih fonetskih struktura njegovih riječi. Npr.:

 قَالُواْ تَالله تَفْتَأُ تَذْكُرُ يُوسُفَ حَتَّى تَكُونَ حَرَضًا أَوْ تَكُونَ مِنَ الْهَالِكِينَ Rekoše: "Allaha nam, ti neprestano spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!" (Jusuf, 85):

- zakletva tellāhi je rijetka; -  تَفْتَأُ(tefte’u) pom. gl. koji glavnom ajetu daje kontinuitet, vrlo rijetko se upotrebljava u odnosu na slične pomoćne glagole iz  porodice kāne;

- izraz حَرَضًا  (haredean) rijedak je u značenju propadanja, propasti, nestajanja i sl.

Semantička veza – odnosi se na kontekst ili smisao koji diktira redoslijed riječi u nekom ajetu, npr.:

 وَلاَ تَقْتُلُواْ أَوْلاَدَكُم مِّنْ إمْلاَقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُكُمْ وَإِيَّاهُمْ I ne ubijajte djecu svoju zbog neimaštine – Mi opskrbljujemo i vas i njih (El-En'am, 151)

وَلاَ تَقْتُلُواْ أَوْلادَكُمْ خَشْيَةَ إِمْلاقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُهُمْ وَإِيَّاكُم I ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, Mi opskrbljujemo i njih i vas! (El-Isra', 31)

Prvi ajet je upućen siromasima, onima koji ne strahuju od siromaštva već ga stvarno proživljavaju, za razliku od drugog ajeta koji nije upućen siromašnima nego onima koji se boje da će njihova djeca zapasti u siromaštvo.

VEZA IZMEĐU AJETA

Može se, također, podijeliti u dvije vrste: a) očiglednu i b) formalnu.

1. a) Očiglednom vezom smatra se vidljiva povezanost dvaju ajeta, kada je drugi posljedica prvog, njegova potvrda, objašnjenje, apozicija i sl. Ovu vezu je, uz elementarno poznavanje arapske gramatike, lahko uočiti, npr.

 وَإِنَّكَ لَتَهْدِي إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيم

صِرَاطِ اللَّهِ الَّذِي لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ A zaista ti upućuješ (tj. objašnjavaš i pozivaš) na Pravi Put. Na Put Allahov, Kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji (eš-Šura, 52-53)

Riječ sirat na početku drugog ajeta je bedel (apozicija) istoj riječi na kraju prvog ajeta.

1. b) Skrivena veza – Dva ajeta mogu biti povezana nekim veznikom, dijeleći opći sud (hukm), stoga je neminovno da postoji zajednička veza koju je sa stilističkog aspekta moguće otkriti. Takva je veza, npr., veza suprotnosti – antiteza (tibāq) i opozicija (muqābele) kao u:

فَلَا صَدَّقَ وَلَا صَلَّى وَلَكِن كَذَّبَ وَتَوَلَّى Nije čvrsto vjerovao i nije namaz obavljao, / nego je svjesno poricao i leđa okretao (el-Kijame, 31-32). Ovdje spada i istidrad (Ve libasu t-taqva...)

VEZA IZMEĐU SURA

Prema tefsirskoj literaturi postoje tri vrste odnosa među kur'anskim surama:

Veza početka i kraja iste sure, npr. prvi ajet sure El-Mu'minun (Kad efleha l-mu'minun – Vjernici su već uspjeli) i njezin pretposljednji ajet: Innehu la juflihu l-kafirun – Zaista, Poricatelji Istine ne uspijevaju, što jeste kontrast.

Veza početka jedne sure sa krajem prethodne sure, npr. početak sure En-Nedžm (Ve n-nedžmi iza heva – Tako mi zvijezde kad zalazi) i posljednji ajet prethodne sure, tj. sure Et-Tur: Ve min l-lejli fe sebbih hu ve idbare n-nudžum – I noću ga veličaj i kad se zvijezde gube;

 - sura El-Hadid počinje tesbihom, i taj početak je povezan sa krajem sure El-Vaki'a u kome se nalazi ista zapovijest (Fe sebbhih bismi Rabbike l-'azim – I slavi / hvali ime Gospodara svoga veličanstvenog).

Veza početka sura sa njihovim intencijama, npr. početak ure El-Isra' (Subhane llezi esra... Slavljen neka je Onaj koji je preveo roba Svoga u jednom dijelu noći) kojim se želi potvrditi njezina intencija – istinitost Poslanikovog, a.s., Miradža; ili početak sure El-Kehf: El-Hamdulillahi llezi enzele 'ala abdihi l-Kitabe... – Hvala Allahu Koji objavljuje Svome robu Knjigu, i nije jē dao iskrivljenu.

Semantička opozitnost sura El-Mā'ūn i El-Kewther

El-Mā'ūn

                                                                                El-Kevser

karakterstike licemjera                                     karakteristike vjernika

1. škrtost (فَذَٰلِكَ الَّذِي يَدُعُّ الْيَتِيمَ وَلَا يَحُضُّ عَلَىٰ طَعَامِ الْمِسْكِينِ) 1. udjeljivanje (إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَر) 
2. izostavljanje namaza (فَوَيْلٌ لِلْمُصَلِّينَ الَّذِينَ هُمْ عَنْ صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ) 2. ustrajnost u namazu (فَصَلِّ)

    3. pretvaranje u namazu (الَّذِينَ هُمْ يُرَ‌اءُونَ)   3. iskrenost u namazu i drugim ibadetima ibadetima (لِرَبِّكَ)

4. oni koji sprečavaju davanje zekjata 4. oni koji daju zekjat... (وَانْحَرْ) materijalna davanja (وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ)

^Literatura

^{Karić, Enes, Dželaluddin es-Sujuti – život i komentatorsko djelo, El-Kalem, Sarajevo, 288-299.}

^{Šošić, Dževad, ‘’Uzajamna povezanost kur’anskih dijelova i cjelina’’ (Tenasubu l-Qur’an), Zbornik radova FIN-a, str. 71-86.}

^{Ez-Zerkeši, Bedruddin ''Međusobna povezanost ajeta (El-Munasebat bejne l-ajat)'', u: priredio: prof. dr. Džemaludin Latić, Terminologija tefsira, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2005, str. 205-209.}

^{Fatić, Almir, ''Dimenzije značenja kur'anske sure El-Kevser'', Takvim za 2009., El-Kalem, 2008, str. 31-43.}

(Preporod.info)