Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (14. dio) - O završecima kur'anskih ajeta (ilmu l-fevāsil)

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

O završecima kur'anskih ajeta

(ilmu l-fevāsil)

Za posljednju riječ u nekom ajetu kaže da je fāsila (فاصلة ) jer razdvaja jedan ajet od drugoga. Ali b. Isa er-Rummani (u. 384/994) za fevasil kaže da su to ''isprepleteni harfovi na krajevima (riječi) koji razdvajaju ajet od ajeta i gdje se čini predah, tzv. meqāti (مقاطع )'''

Riječ رؤس je množina od riječi رأس koja, pored ostalih, ima i ova značenja: glava, osoba, poglavica, vrh, gornji dio i dr. Kada se kaže re’su l-aje, onda se misli na njegov posljednji dio, tj. završetak. Za posljednju riječ, odn. slovo u ajetu kaže se re‘su l-aje. Imam Ed-Dani (u. 1053): ''El-Fāsila je govor odvojen od onoga što mu slijedi. Takav odvojeni govor može da bude kraj ajeta (ru'ūs l-āje), ali i ne mora. Tako isto el-fevāsil mogu biti završeci ajeta, ali i ne moraju. Shodno tome, svaki završetak ajeta je fāsila, ni nije svaka fāsila i kraj ajeta''.

Definicija: Ilmu l-fevāsil - tefsirska disciplina koju interesira broj ajeta u svakoj kur'anskoj suri utemeljen na osnovu utvrđivanja završne forme (riječi) svakog ajeta.

Djela: Najpoznatija djela iz ove tefsirske discipline su sljedeća: Ebu 'Amr ed-Dani, El-Bejān fī 'addi āji l-Qur'ān; Ibrahim b. Umer el-Dža'beri, Risāletu l-meded fī l-'aded; 'Amr b. Muhammed b. 'Abdul-Baqi, Bejānu 'aded suveri l-Qur'āni l-kerim ve ājātih.

ZNAČAJ DISCIPLINE O ZAVRŠECIMA AJETA

Značaj ove tefsirske discipline ogleda se u nekoliko stvari. Prvo su ŠERIATSKO PRAVNE IMPLIKACIJE: Naime, onaj ko ne zna suru El-Fatihu napamet, obaveza mu je umjesto nje u namazu proučiti drugih sedam ajeta; za ispravnost hutbe obavezno je citiranje jednog potpunog ajeta, a nije dovoljno proučiti dio ajeta, osim ako se ne radi o dužem dijelu. 

Zatim, imamo TEDŽVIDSKE IMPLIKACIJE: Primjena pauzalnih formi (vaqf) prilikom učenja Kur'an iziskuje poznavanje riječi na kojima su pozicionirani završeci ajeta. Imam Bejheki kaže: ''Praviti stanke na mjestima gdje se završavaju ajeti, pa makar oni formalno i misaono bili vezani za prethodne ajete, sunnet je Poslanikov, a.s., koji treba slijediti''. 

Na koncu, značaj ove discipline pokazuje se u OSTVARIVANJE OBEĆANIH NAGRADA, tj. učenju Kur’ana na noćnom namazu: U hadisima se navodi: مَن قامَ بعشرِ آياتٍ لم يُكتَبْ منَ الغافلينَ ''Ko prouči deset ajeta, neće biti upisan u nemarne''; ''Ko prouči pedeset ajeta na noćnom namazu, bit će upisan u zaštićene ''; ومن قامَ بمائةِ آيةٍ كُتِبَ منَ القانتينَ ''Ko prouči stotinu ajeta, bit će upisan u pokorne''  (Hadise bilježe Ebu Davud, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, a prenose od Abdullaha b. Amra).

Prema tome, poznavanje broja ajeta ima ogromnu važnost u tom smislu.

METODE ODREĐIVANJA ZAVRŠNIH POZICIJA KUR'ANSKIH AJETA

O ukupnom broju ajeta ne postoji saglasnost među islamskim učenjacima. Ibn Durejs = Osman b. 'Ata‘ = Osmanov otac: Ibn 'Abbas rekao: ''Broj ajeta u Kur'anu iznosi 6600; broj slova u Kur'anu je 323 671''. Dani:  ''Islamski učenjaci su saglasni da u Kur'anu ima 6000 ajeta. Razilaze se u povećanju tog broja; neki taj broj povećavaju, dok neki kažu da je taj broj 6204. Neki kažu 6214; drugi 6219; treći 6225, četvrti 6236''. Prihvaćeno je sedam različitih računanja sveukupnog broj ajeta. Većina mushafa se štampa ili piše po kufskom broju, koga prenosi Dani od imama Hamze b. Habiba ez-Zejjata - 6236. 

DVA SU OSNOVNA METODA U ODREĐIVANJU ZAVRŠETAKA AJETA:  1) Tevqifi metod (et-tarīqu t-tevqīfijj): Poslanikova, a.s., praksa. Postoje ajeti na čijim je završecima Poslanik, a.s., konstantno pravio stanke, kao što postoje riječi na čijim završecima Poslanik, a.s., nikada nije pravio stanku, pa se zbog toga i ne uzimaju u obzir u određivanju cjelovitosti ajeta. Međutim, postoje riječi na kojima je Poslanik, a.s., katakada pravio stanku, ali ih je i ponekada spajao da drugim riječima, i upravo se tu otvara polje idžtihada i razilaženja među islamskim učenjacima.

2) Analogni metod (et-tarīqu l-qijāsijj): Ovaj metod je usmjeren na ajete čiji su završeci identični ili slični završecima susjednih ajeta, ali za njih ne postoji jasna identifikacija u Poslanikovoj, a.s., tradiciji učenja Kur'ana. Svrha ovog metoda je da se na osnovu određenih pokazatelja pokuša ustanoviti da li se na nekoj riječi formalno završava cjelovitost nekog ajeta ili ne.

Postoji četiri takva pokazatelja: 

1. Simetričnost dužine među ajetima iste sure (el-musāvāt bejne l-ājati fi t-tuli ve l-kasr) - Uzimaju se dva osnova: a) simetričnost u dužini ili kratkoći između ajeta i sure u kojoj se nalaze, odn. većine njezinih ajeta i b) simetričnost u dužini ili kratkoći između ajeta i susjednih ajeta iz iste sure. Znači, ako dugi ili kratki ajet ne odgovara dužini ili kratkoći ajeta iz iste sure, on se ne računa cjelovitim ajetom, npr. أَفَغَيْرَ دِينِ اللَّهِ يَبْغُونَ وَلَهُ أَسْلَمَ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ طَوْعًا وَكَرْهًا وَإِلَيْهِ يُرْجَعُونَ Efegajre dinillahi jebgun… - Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se pokoravaju oni na nebesima i oni na Zemlji, milom ili silom, i Njemu će se vratiti (Ali 'Imran, 83) - ne računa se cijelim ajetom jer njegova kratkoća odudara od dužina ostalih ajeta u toj suri. 

Ili, ajet iz sure El-Ma'ide (50) : أ فَحُكْمَ الْجَاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ ۚ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللَّهِ حُكْمًا لِّقَوْمٍ يُوقِنُونَ Efehukmu l-džāhilijjeti jebgūn... Zar oni sud paganski žele, a ko ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?! - ne posjeduje simetričnost u dužini sa drugim ajetima u istoj suri pa se ne ubraja među cijele ajete. Postoje i izuzeci od ovoga, npr. u suri El-Muddessir. 

2. Međusobna podudarnost ajeta iste sure u posljednjem konsonantu ili dužini ispred njega (el-mušākele): Npr. sure Nisa', Kehf i Isra‘ u kojima se ajeti završavaju elifom tenvina (kebirā, alimā, hakimā) ili sure Bekare, Ali Imran, Ma'ide i druge sure u kojima se ajeti završavaju dužinom ispred posljednjeg konsonanta, a najčešće su to nastavci za množinu (īn, ūn). 

3. Završeci ajeta sa istim riječima (nezā’iru l-fāsile) - Npr. drugi ajet u suri Ali Imran završava se na riječ el-qajjūm (اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ) i na osnovi toga neki učenjaci smatraju da Ajetu l-kursijj iz sure El-Bekare (255) čine dva ajeta od kojih se prvi završava na riječi el-qajjūm. (اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّومُ ۚ لَا تَأْخُذُهُ سِنَةٌ) 

4. Prekid misaonog toka u govoru (inqitā’u l-kelam) - Ako se neka riječ u kur'anskoj rečenicu ni na koji način ne može povezati sa sljedećom riječju, to je znak da je jedan ajet završen, a da misao drugog ajeta tek počinje, npr.: završetak ajeta iz sure Merjem (40) (وَإِلَيْنَا يُرْجَعُونَ Ve ilejnā jurdže'ūn – I nama će se oni vratiti) i početak sljedećeg ajeta: وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ إِبْرَاهِيمَ ۚ Vezkur fi l-Kitabi Ibrahim (41). 

BROJ RIJEČI U KUR’ANU - Jedni islamski učenjaci kažu da broj kur'anskih riječi iznosi 77 934, drugi 77 437, a prema trećima u Kur'anu ima 77 277 riječi. Razlog razilaženja u broju kur'anskih riječi je u tome što pojedina riječ ima leksičko i preneseno značenje, ima svoj izgovor i svoju ortografiju. Uzimanje u obzir navedenih elemenata je dozvoljeno, tako da pojedini učenjaci imaju različite kriterije (oko toga šta računaju kao jednu riječ). 

BROJ SLOVA U KUR’ANU – Prema računanju Ibn 'Abbasa (323 671). Postoje i drugačija mišljenja. Ovo pitanje opširno je tretirao Ibnul-Dževzi u djelu Funūnul-efnān, gdje je pobrojao polovine Kur'ana (u odnosu na njegove harfove, riječi, ajete i sure), njegove trećine, i sve tako do desetina... 

Npr. Harf nun iz riječi نُكْرًا ružno (El-Kehf, 74) predstavlja završetak prve polovine kur'anskih harfova, a od harf akaf započinje druga njihova polovina. 

Harf dal u riječi وَٱلْجُلُودُ kože u suri El-Hadždž (20) završetak je prve polovine kur'anskih riječi, dok riječima وَلَهُمْ مَقَامِعُ maljevima (bit će mlaćeni) (El-Hadždž, 21) započinje druga polovina njegovih riječi 

Završetak ajeta يَأْفِكُونَ ...onošto su oni lažno izveli...iz sure Eš-Šu'ara (45) završetakje prve polovine kur'anskih ajeta, dok početak ajeta فَألُقِيَ

ٱلسَّحَرَةُ Čarobnjaci se onda baciše…(Eš-Šu'ara, 46) predstavlja drugu polovinu njegovih ajeta.

Polovina u odnosu na broj kur'anskih sura je završetak sure El-Hadid, a sa surom El-Mudžadele započinje druga polovina njegovih sura–što predstavlja desetinu u odnosu na hizbove (petine Kur'ana).

Neko je rekao da se polovina Kur'ana u odnosu na harfove završava na harfu kaf u riječi نُكْرً ; ima i mišljenje da se radi o harfu fa u riječi وَلْيَتَلَطَّفْ ...i neka bude ljubazan... (El-Kehf, 19).

(Preporod.info)