Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (13. dio) - Raspored ajeta i sura u Kur'anu

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

RASPORED AJETA I SURA U KUR’ANU

Kada se Božija Riječ javi na Zemlji, ona poprima formu ili oblik (sūra, sīga). Prvi njezin oblik jeste jezik, tj. da je napisana, da je u Knjizi, u Mushafu. Kur'an se sastoji od ajeta i sura.

Izvorno značenje riječi ajet je علامة znak, oznaka, znamenje i kao takvo nalazi se u predislamskoj poeziji. Ajetun – znak, oznaka, čudo, stavak Kur'ana (Karić, Tefsir, 81).

Dža’beri kaže: ‘’Ajet je granica kur’anskog ajeta sastoji se od rečenice, makar i misaone, koja ima svoj početak i kraj u okviru jedne sure. Osnova riječi ajet je ‘alāmet, npr. إِنَّ آيَةَ مُلْكِهِ...zaista znak njegove (Talutove) vlasti… (el-Bekare, 248), jer ajet predstavlja znak vrijednosti i istinitosti (لأَنها علامة للفضل والصدق), ili جماعة (zbir, skup) jer je ajet zbir/skup riječi’’. Drugi kažu da ajet predstavlja jedan dio Kur’ana (الآية طائفة من القرآن) rastavljen od onoga što je ispred i poslije njega.

Treći vele da je ajet jedna cjelina između nekoliko cjelina u surama, a nazvan je tim imenom jer je on znak istinitosti onoga ko ga donosi i nemoći onoga ko je njime izazvan (da donese njemu nešto slično). Neko je rekao da je ajet nazvan ajetom jer je on znak koji prekida misaoni tok govora koji je prije i poslije njega.

Ebu ‘Amr ed-Dani (u. 1053) kaže da ne zna ni za jednu riječ koja predstavlja jedan ajet osim riječi: مُدْهَامَّتَانِ (Rahman, 64). Drugi smatraju da postoji još takvih ajeta, kao što su: Ve n-Nedžmi, Ve d-Duha, Ve l-Asr, kao i počeci sura (فوَاتح السور), prema onima koji ih ubrajaju u ajete (Itqān, 1/282-283).

El-Qattan ajet definira na sljedeći način: Ajet je rečenica Allahova Govora sadržana u kur'anskoj suri (Mebāhis, 140)

Značenje riječi ājetun u Kur'anu

Riječ ajet ima sljedeća kontekstualna značenja u Kur'anu:

1) ājet = znak (el-’alāme): وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَكُمْ مِنْ تُرَابٍ  (er-Rūm, 20);آيَاتِهِ أَنْ تَقُومَ السَّمَاءُ وَالْأَرْضُ بِأَمْرِهِ  وَمِنْ  (er-Rūm, 25); وَآيَةٌ لَهُمْ أَنَّا حَمَلْنَا ذُرِّيَّتَهُمْ فِي الْفُلْكِ الْمَشْحُونِ (Jā Sīn, 41); وَمِنْ آيَاتِهِ تَرَى الْأَرْضَ خَاشِعَةً فَإِذَا أَنْزَلْنَا  أَنَّكَ (Fussilet, 39);

2) ājet  = (nadnaravno) čudo (el-mu'džize): فَلَمَّا جَاءَهُمْ مُوسَى بِآيَاتِنَا بَيِّنَاتٍ  (el-Qasas, 36); وَإِنْ يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا (el-Qamer, 2);

3) ājet = Knjiga (el-kitāb): قَدْ كَانَتْ آيَاتِي تُتْلَى عَلَيْكُمْ (el-Mu’minūn, 66);

4) ājet = naredba i zabrana (el-emr ve n-nehj): كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمُ الآيَاتِ  (el-Baqare, 266);

5) ājet = pouka (el-‘ibre): إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ  (en-Nahl, 79);

 وَجَعَلْنَا ابْنَ مَرْيَمَ وَأُمَّهُ آيَةً (el-Mu’minūn, 50); جَعَلْنَاهُمْ لِلنَّاس ِآيَة (el-Furqān, 37);

وَلَقَدْ تَرَكْنَاهَا آيَةً  (el-Qamer, 15);

6) ājet = ajet Kur'ana (el-džuz'u l-mahdūd mine l-Kur'ān el-musemmā āje): مَا نَنْسَخْ مِنْ آيَةٍ أَوْ نُنْسِهَا (el-Bekare, 107) تِلْكَ آيَاتُ الْكِتَابِ الْمُبِينِ  (Yūsuf, 1); وَإِذَا بَدَّلْنَا آيَةً مَكَانَ آيَةٍ  (en-Nahl, 101). (Više v: Ibnu l-Dževzi, Nuzha, 49-50; Fatić, Kur’anski semantički kontekst, FIN, 2014.)

Sa sintaksičkog stanovišta, većina ajeta su rečenice, nezavisne ili zavisne, ali svaki ajet nije rečenica. Mnogi od njih nisu ''najmanji dijelovi diskursa'' i ne posjeduju predikatsko-subjekatsku vezi mada svaki ajet ima završeni intonaciju. Tako imamo:

1. Ajet – (prosta proširena) rečenica: وَأَنْزَلْنَا مِنَ الْمُعْصِرَاتِ مَاءً ثَجَّاجًا (en-Nebe', 14) 2. ajet – izreka: عَنِ النَّبَإِ الْعَظِيمِ (en-Nebe', 2) 3. ajet – sigla: يس (Ja Sin, 1) 4. ajet – više rečenica: اللَّـهُ نُورُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ  مَثَلُ نُورِهِ كَمِشْكَاةٍ فِيهَا مِصْبَاحٌ الْمِصْبَاحُ فِي زُجَاجَةٍ (Nur, 35) (Latić, Stil kur'anskoga izraza, 235-236).

Učenjaci su pokušali svesti univerzalnost Kur'ana, pa su podijelili ajete. Pored mekkanskih i medinskih ajeta imaju ajeti koji su objavljeni u Jerusalemu, Taifu, Džuhfi...  – i sve je to prijevod vječnosti.  To su ljudske podjele da bi se prevela univerzalnost Kur'ana (prijevod vječnosti.

Tako se postupilo i sa ajetima u sljedećoj podjeli (orijentaliste) Alforda T. Welcha:[1]

1. Ajeti–zakletve U Kur’anu imamo niz zakletvi. Uglavnom u surama kraćeg sadržaja.One pobuđuju pažnju i pripremaju čovjeka da bolje vidi ajete u Kur’anu i prirodi. Predmet zaklinjanja je mnogo šta: biljke, vrijeme, prirodni fenomeni…[Zašto ti ajeti? Kur’an računa na čitaoca koji zna šta je to sveto! Zakletva ne vrijedi za onoga ko nema uporište. Sama zakletva podrazumijeva ono sveto.
2. Reci-ajeti To su oni ajeti u kojima se nekada kaže قلْ qul (reci), a nekada قولواqūlū (recite). I sam čitalac to izgovara. Čitaocu se kaže ‘’reci’’ i, onda, slijedi sadržaj. Takvih je ajeta mnogo. To nije pitanje na koje se traži odgovor; to je retoričko pitanje; ne traži se od čitaoca odgovor, već odgovornost u onom što slijedi.
3. Znak-ajeti Prema Welchu, ‘’to su ajeti koji govore o nekim fenomenima prirode i ljudskog života ‘kao znacima’ (ajat) Božije svemoći i milosti prema čovjeku, koji pozivaju ljude da se zahvaljuje Bogu, dž.š., i Bogom priznaje samo On jedini. Najčešće su spominjaniji: stvaranje nebesa i zemlje, stvaranje i rađanje čovjeka, sijanje Sunca, Mjeseca i zvijezda, smjena dana i noći, slanje kiše… Spominju se, također, grmljavina, sijevanje, vatra i drugi prirodni fenomeni’’.
4. Kazivanja (qasas) To su kur’anski pasaži koji nalikuju na jedno kazivanje. Najbliže je ostvareno u suri Jusuf, pa i u suri Nuh, tj. u kazivanjima o poslanicima. Kazivanja o poslanicima su najistaknutiji tip kazivanja u Kur’anu uopće.
5. Ajatu l-ahkam (propisi i odredbe) - Kur’an nije pravo – on je izvor prava. Ovdje spadaju ajeti u kojima se kaže: hurrimet, kutibe, eqimu s-salah… Imamo različitih mišljenja o tome koliko Kur’an sadrži ovakvih ajeta. Sabuni kaže da ih je 700; Abduhu kaže da ih je manje. Ovdje se ubrajaju ajeti o bračnom životu, nasljednom pravu, o selamu itd.
6. Ostalo – koje ne možemo ubrojiti u navedene kategorije, npr.: završeci ajeta, počeci ajeta, dove, Bismillu, ajet Fe bi ejji ala’i rabbikuma… Kur’an nikada ne izvještava o nekim detaljima. Kur’an izostavlja imena sicionima, toponima, ličnosti; ne navodi ere, datume i sl. Glavna osobina kur’anskih kazivanja jeste njihova isprepletenost sa sa ‘’glavnom temom’’ Kur’ana – govorom o jednom Bogu, dž.š. (v. Karić, Tefsir, 84-91).

Ovo ostalo nam kazuje da se Kur’an ne da svesti u sistem. U Kur’anu stalno imamo ono ostalo. Ovo je unutrašnja podjela, nije eksterna, i ona izvire iz samoga Kur’ana.

Tertību l-ājāt – Raspored ajeta

Konsenzusom islamskih učenjaka i hadisima identičnog sadržaja utvrđeno je da je raspored ajeta u Kur'anu, bez ikakve sumnje, tevqifi  naravi (التوقيفي ), tj. Objavom određen. Tevkifi – Božanski diktat (obuhvata ono što je uspostavljeno Objavom ili Sunnetom).

Konsenzus o ovome pitanju prenosi veći broj autora, među njima i Zerkeši u Burhanu. Ebu Dža'fer b. ez-Zubejr kaže:  ''Raspored ajeta u surama dat je od strane Allahovoga Poslanika, s.a.v.s. i njegove naredbe u tom smislu. Među muslimanima o ovome pitanju ne postoje razilaženja'‘.  Što se tiče hadisa o tom pitanju, ima ih više, koje ćemo ovdje spomenuti.

Argumentacija

1. A) Hadisi koji direktno govore o tevkifi rasporedu ajeta

 Ahmed, sa dobrim senedom, prenosi da je Osman b. el-'As rekao: ’ Sjedio sam kod Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., kad on obori pogled i klimnu glavom u znak potvrđivanja te reče: 'Dođe mi Džibril i naredi mi da ovaj ajet stavim na ovo mjesto u ovoj suri: إِنَّ اللَّـهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالْإِحْسَانِ'‘’ (en-Nahl, 90) – pa do kraja ajeta.

1. B) Hadisi koji ukazuju na vrijednost ajeta iz pojednih sura

Hadisi koji govore o završetku sure el-Bekare kao i hadisi o suri el-Kehf:

Muslim prenosi od Ebu Mes’uda da je          Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘’Ko prouči noću dva posljednja ajeta iz sure el-Bekare, bit će mu zaštita’’ (Muslimova zbirka        hadisa - izbor, 3/552). Muslim na merfu' način od Derda'a prenosi hadis:''Ko nauči napamet deset prvih ajeta sure el-Kehf bit će sačuvan od Dedždžala. Ili: ''Ko prouči posljednjih deset ajeta sure El-Kehf...''

1. C) Hadisi koji govore da je Allahov Poslanik, a.s., učio određene sure

Na primjer: suru el-E'araf, kako stoji u Buharijevom Sahihu, učio je na akšam-namazu (Sahihu l-Buhari, 1/ 592); suru Iqterebet zajedno sa surom Kaf učio je na bajram-namazu (Muslimova zbrika hadisa (izbor),1/ 379);sure el-Džumu'a i el-Munafikun učio je na džuma-namazu (Muslimova zbrika hadisa (izbor), 1/357). U Mustedreku se prenosi od Abdullaha b. Selama da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio pred ljudima u cijelosti suru es-Saff kad se objavljivala.

Kadi Ebu Bekr u Intisāru veli: ''Raspored ajeta je stvar stroge naredbe  i obvezujućeg propisa. Džibril bi govorio: ‘Stavite taj i taj ajet na to i to mjesto!'' (فقد كان جبريل يقول‏:‏ ضعوا آية كذا في موضع كذا)'' (Sujuti, Itqan, 1/260-267; Qattan, Mebahis, 140-141).

Tertību s-suver – Raspored sura

Etimologija riječi es-sūretu (سورة ج سور )

1. Iz glagola es’ere (أَسأَر), tj. glagola efdale (أَفضل), odn. riječi su’r (السؤر) kojom se označava ostatak pića u zdjeli (ما بقي من الشراب في الإِناء), što će reći da je jedna sura ‘ostatak’ ili dio Kur’ana.
2. Iz riječi sūr (سُور), a to je zid koji opasuje grad i kuće drži na okupu kao što i sura obuhvaća svoje ajete i drži ih na okupu; odatle se kaže za narukvicu sivar (السِّوار) jer ona obujmljuje ruku.
3. Iz riječi et-tesevvur (التسوّر) u značenju uspona, penjanja i povezanosti (التصاعد والتركيب). Odatle se u Kur’anu kaže: إِذْ تَسَوَّرُوا الْمِحْرَابَ …kad su prešli preko zida Hrama (Sad, 21).
4. Neki riječ es-suretu uspoređuju s dijelovima/katovima zgrade (سورة البناء) koji su postavljeni jedni iznad drugih (Itqān, 1/229).

Mišljenja učenjaka o tertību sura

1. Jedni kažu da je njihov poredak tevqifi, tj. stvar Božije naredbe preko meleka Džibrila Poslaniku, a.s., tako da su sure bile raspoređene u vrijeme Božijega Poslanika, i to je tertib Osmanovog mushafa. Ono što dokazuje ovo jeste činjenica da je Božiji Poslanik učio sure u namazu prema njihovom rasporedu.

- Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sastavljao mufessal sure na jednom rekjatu. - Buhari prenosi da je Ibn Mes'ud o surama Benu Isra'il, Kehf, Merjem, Ta Ha i el-Enbija' rekao da su one među prvim objavljenim surama, te je spomenuo njihov poredak onako kako je ustanovljen njhovim rasporedom. - Ibn Ešteh u svome Mesāhifu predajnim nizom od Vehba b. Munebbeha prenosi da je Sulejman b. Bilal rekao: Čuo sam kako je Rebi' upitao: ''Zašto su sure el-Bekare i Ali 'Imran stavljene kao prve dvije sure kad je prije njih objavljeno osamdeset i nekoliko sura u Mekki, a njih dvije su objavljene u Medini?!'' Neko mu je odgovorio: ''Da, one su stavljene kao prve dvije sure jer je Kur'an zapisan na temelju znanja onih koji su ga tako zapisivali i onih koji su bili sa njima, a koji su bili jednoglasni u znanju u vezi sa time. Ovo je tako i o tome nema potrebe pitati!'''

Ebu Dža'fer en-Nehhas  tvrdi da je odabrano mišljenje ono koje kaže da je ustroj sura prema sadašnjem rasporedu od Allahovoga Poslanika, a.s., zbog hadisa: ''Sedam dugih sura date su mi umjesto Tevrata...'' (...أُعْطِيت مكان التوراة السبع الطِّوَال).

On kaže: ''Ovaj hadis ukazuje na činjenicu da je ustroj Kur'ana uzet od Vjerovjesnika, a.s., da on datira od tog vremena te da je sakupljen u Mushaf na jedno mjesto. Ovaj hadis riječima Allahovoga Poslanika, a.s., govori o ustroju Kur'ana'‘.

2. Drugi kažu da je raspored sura rezultat idžtihada ashaba, a dokaz im je različitost njihovog rasporeda sura u njihovim mushafima. Mushaf Alije, r.a., raspoređen je prema vremenskom slijedu Objave: Iqre', Muddessir, Nun, Kalem, Muzzemmil... Na početku Ibn Mes'udovog Mushafa imamo ovaj raspored: el-Bekare, en-Nisa', Ali Imran;         kod Ubejja b. Ka'ba: el-Fatiha, el-Bekare, en-Nisa', Ali Imran.
3. Treći vele da su neke sure raspoređene tevqifi putem, a neke su raspoređenu na temelju idžtihada ashaba.

Najpretežnije mišljenje je prvo. Kad je u pitanju drugo mišljenje, nemamo jasnog dokaza koji bi služio kao argument ovom mišljenju. Pojedini ashabi imali su svoje privatne zbirke mushafa, ali do Osmanove recenzije, na kojoj se Ummet složio. Osman je izdao fetvu da se spale pravatne zbirke.Trećem mišljenju nedostaje argumentacija za tvrdnju da su neke sure raspoređenu na temelju idžtihada ashaba.

Ebu Bekr el-Enbari veli: '‘Svevišnji Allah objavio je čitav Kur'an na dunjalučko nebo, a zatim ga postepeno objavljivao u dvadeset i nekoliko godina. Neka sura je objavljena zbog jedne stvari koja se dogodila, dok je neki ajet objavljen kao odgovor na neko pitanje. Melek Džibril naredio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., da rasporedi ajete i sure. Raspored sura je isti kao i raspored ajeta i harfova, sve je to od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onaj ko bi jednu suru pomjerio naprijed ili nazad, oskrnavio bi ustrojstvo Kur'ana'‘.

Kirmani u Burhanu kaže: ''Ovakav raspored sura je i onaj kod Uzvišenog Allaha u Levh-i mahfuzu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je obavezu da pred Džibrilom svake godine prouči ono što mu je do tada objavljeno, a u godini svoje smrti Poslanik je pred Džibrilom proučio dva puta cijeli Kur'an. Posljednji objavljeni ajet bio je: I bojte se Dana u kome ćete se Allahu vratiti... (el-Bekare, 281), kada je Džibril naredio Poslaniku da ga stavi između ajeta o kamati i ajeta o dugu''.

Četiri vrste kur’anskih sura

1. Sedam dugih sura (السبْع الطِّوَال), prema mišljenju većine, jesu od sure el-Bekare po do sure Bera'etun (el-Bekare, Ali ‘Imran, en-Nisa’, el-Ma’ide, el-En’am, el-E’araf i el-Enfal).
2. Sure koje imaju približno stotinu ajeta (المئون) nazvane su el-mi'un jer te sure imaju više od stotinu ajeta ili približno tome.
3. Ponavljajuće sure (المثاني) su sure koje slijede iza el-mi'un sura, i zato što dolaze poslije njih, one su drugotne (ponavljajuće), dok su sure el-mi'un prvotne (eva'il). Neko je rekao da su one tako nazvane jer se u njima ponavljaju primjeri pouka i vijesti. U djelu Džemalu l-kurra' stoji da su to sure u kojim se ponavljaju kazivanja, ali tim imenom se naziva čitav Kur'an, a posebno sura el-Fatiha.
4. Kratke sure (المفصل) su kraće sure koje slijede iza ponavljajućih sura; nazvane su tim imenom zato što među njima ima puno Bismilla koje ih razdvajaju. Neko je rekao zato što u njima ima malo derogiranih ajeta, stoga se, također, nazivaju i muhkem (jasne) sure, kao što prenosi Buhari od Se'ida b. Džubejra koji je rekao: ''One sure koje vi nazivate imenom mufessal jesu i muhkem sure''. Posljednja mufessal sura je sura en-Nas. Međutim, u pogledu prve mufessal sure postoji dvanaest mišljenja (sura Kaf, El-Hudžurat, Es-Saff; Tebareke, Ed-Duha – učač Kur'ana od te sure uči tekbir pri kraju ostalih sura. Ragib u svome Mufredatu kaže da su mufessal sure sedam posljednjih kur'anskih sura.

[1] Alford T. Welch - profesor religijskih studija na Univerzitetu Michigan State. Welch je doktorirao iz oblasti arapskh i islamskih studija na Univerzitetu u Edinburgu 1970. godine. Magistrirao je iz oblasti biblijskog jezika, književnosti i bliskoistočne historije. Welchova istraživačka područja uključuju historiju religija, te arapske i islamske studije.

(Preporod.info)