Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (12. dio) - Ono što je objavljeno "Jezikom nekih ashaba" i ono što se ponovo objavilo

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

ONO ŠTO JE OBJAVLJENO ''JEZIKOM NEKIH ASHABA'' I ONO ŠTO SE PONOVO OBJAVILO

Danas govorimo o dvije teme: 1. o onome što je objavljeno ‘’jezikom nekih ashaba’’ i 2. Ono što se ponovo objavilo. Pod onim što je objavljeno ‘’jezikom nekih ashaba’’ podrazumijevaju se tzv. ‘podudaranja’ Omerovih riječi (muvafekat Omer) sa riječima Svevišnjeg Allaha. Nekolicina autora je obradila ovu temu.

Tirmizi prenosi od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: إنَّ الله جعل الحقَّ على لسان عمر وقلبه ''Svevišnji Allah je doista Istinu stavio na jezik i srce Omera'' . Ibn Omer (sin Omerov) je rekao: ''Nikada pred ljude nije bila iznesena neka naredba a da oni o njoj nisu već nešto rekli, kao i sami Omer. Samo u slučaju objave Kur'ana objavljeno je onako kako je Omer rekao''.

Ibn Merdevejh prenosi da je Mudžahid rekao: ''Kada bi Omer o nečemu iznosio svoje mišljenje, o tome bi došla Objava'',

Buhari i drugi prenose od Enesa da je Omer rekao: - Moje riječi su se podudarile sa riječima moga Gospodara u tri slučaja. Naime, upitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ‘'Kako bi bilo da mekam-i Ibrahim (Ibrahimovo, a.s., stajalište) uzmemo za mjesto klanjanja! – pa je objavljeno:وَاتَّخِذُوا مِنْ مَقَامِ إِبْرَاهِيمَ مُصَلًّى  ‘Stajalište Ibrahimovo prostorom za namaz uzmite!’  (el-Bekare, 125). Također, rekao sam Allahovom Poslaniku s.a.v.s.: Poslaniče, tvojim ženama ulazi dobar i loš, kako bi bilo da im narediš da stave hidžab? – pa je objavljen ajet o hidžabu; u trećem slučaju, kod Allahovoga Poslanika, s.a.v.s, došle su njegove supruge u vezi sa pitanjem ljubomore, pa sam im rekao: عَسَىٰ رَبُّهُ إِنْ طَلَّقَكُنَّ أَن يُبْدِلَهُ أَزْوَاجًا خَيْرًا مِنْكُنَّ  I Gospodar njegov će mu, ako vas on pusti, žena boljih od vas dati… (et-Tahrim, 5) – i tako bi i objavljeno.’’

Muslim prenosi od Ibn Omera da je Omer rekao: ''Moje riječi su se podudarile sa riječima moga Gospodara u tri slučaja: u pitanju hidžaba, o zarobljenicima na Bedru i Ibrahimovom, a.s., stajalištu'' (‏وافقت ربّي في ثلاث‏:‏ في الحجاب، وفي أَسرى بدر، وفي مقام إبراهيم).

Ibn Ebi Hatim prenosi od Enesa da je Omer rekao: ''Moje riječi su se podudarile sa riječima moga Gospodara (ili je rekao: Riječi moga Gospodara podudarile su se sa mojim riječima) u četiri slučaja: kada je objavljen ajet:وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِنْ سُلَالَةٍ مِنْ طِينٍ  A Mi čovjeka od suštine zemlje stvaramo (el-Mu'minun, 12) – uzviknuo sam: Neka je blagoslovljen Allah, najljepši stvoritelj, pa je objavljeno: فَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ Pa nek' je slavljen Allah, stvoritelj najljepši!'' (el-Mu'minun, 14).

Od Abdurrahmana b. Ebi Lejlea prenosi se da je neki jevrej sreo Omera b. el-Hattaba i rekao mu: ''Džibril kojeg vaš prijatelj spominje naš je neprijatelj!'' Omer je nato odgovorio: مَنْ كَانَ عَدُوًّا لِلَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَرُسُلِهِ وَجِبْرِيلَ وَمِيكَالَ فَإِنَّ اللَّهَ عَدُوٌّ لِلْكَافِرِينَ A ko je neprijatelj Allahu, i melecima Njegovim, i poslanicima Njegovim, i Džibrilu, i Mikalu, i Allah je neprijatelj nevjernicima! (el-Bekare, 98) - pa je taj ajet objavljen ‘’jezikom Omera’’.

Sunejd u svome Tefsiru navodi od Se'ida b. Džubejra da je, kada je Sa'd b. Mu'az čuo šta se govori o Aiši, r.a., rekao:سُبْحَانَكَ هٰذَا بُهْتَانٌ عَظِيمٌ  Slavljen nek' si Ti! Ovo je potvora golema! (en-Nur, 16), pa je tako i objavljeno.

Se'id b. Musejjeb je rekao: ''Kada su neka dva ashaba čula šta se govori o tome (tj. o Aišinom, r.a., slučaju), rekli su:سُبْحَانَكَ هٰذَا بُهْتَانٌ عَظِيمٌ  Slavljen nek' si Ti! Ovo je potvora golema! (en-Nur, 16), pa je tako i objavljeno’’. Riječ je o Zejdu b. Harisu i Ebu Ejjubu.

Ibn Ebi Hatim prenosi od Ikrimea da je rekao: - Budući da su do žena sporo stizale vijesti sa Uhuda, one su se spremile i izišle na Uhud. Kada su naišle na dva ubijena čovjeka koji su ležali na zemlji ili pored nekakvog bunara, jedna žena (ensarijka) upitala je za ovu dvojicu ljudi. Odgovoreno joj je da su to ti i ti – a riječ je bilo o njezinom bratu i mužu ili njezinom mužu i sinu. Onda je ona upitala šta se dogodilo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i kada joj je rečeno da je on živ, ona je tada kazala: ''Eh, dobro je, a Allah uzima koga hoće za šehide od Svojih robova’’. Tada je od Kur'ana objavljeno ono što je ona kazala: وَمَا مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ قَدْ خَلَتْ مِنْ قَبْلِهِ الرُّسُلُ أَفَإِنْ مَاتَ أَوْ قُتِلَ انْقَلَبْتُمْ عَلَىٰ أَعْقَابِكُمْ  Muhammed je samo poslanik, i prije njega dosta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim pređašnjim stopama vratili? (Ali 'Imran, 144).

Ibn Sa'd u Tabekatu navodi da Vakidi prenosi da mu je Ibrahim b. Muhammed b. Šurahbil kazivao od svoga oca sljedeće: ''Mu'sab b. 'Umejr je u Bici na Uhudi nosio zastavu, i kada mu je odsječena desna ruka, zastavu je preuzeo u lijevu ruku izgovarajući: وَمَا مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ  Muhammed je samo poslanik (Ali 'Imran, 144). A kad mu je odsječena i lijeva ruka, presavio je zastavu i stavio je na svoja prsa govoreći: وَمَا مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ  Muhammed je samo poslanik – što je poslije i objavljeno’’.

Ono što se ponovo objavilo

Veliki broj starijih i kasnijih učenjaka jasno su izrekli stav da u Kur'anu postoje ajeti koji su ponovo objavljeni. Ibnu l-Hassar veli: ''Neki ajeti ponovo su objavljeni radi podsjećanja i opomene. Tu spadaju ajeti na kraju sure en-Nahl i ajeti na početku sure er-Rum''.

Ibn Kesir spominje da u tu vrstu ajeta spada i ajet o duši. Neki tu ubrajaju i el-Fatihu, dok drugi navode i ajet:

مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَنْ يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُواْ أُوْلِي قُرْبَى  مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ

Vjerovjesniku nije dopušteno, niti onima koji vjeruju, da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži nakon što im je jasno da će oni biti stanovnici Pakla! (et-Tevbe, 113).

Zerkeši u Burhanu veli: ''Neki ajet je objavljen dva puta iz počasti prema onome što se u njemu spominje i radi podsjećanja na njegov povod zbog straha da se on ne zaboravi. Tu spada ajet o duši, kao i ajet:

وَأَقِمِ الصَّلاَةَ طَرَفَيِ النَّهَارِ وَزُلَفًا مِّنَ اللَّيْلِ إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّـيِّئَاتِ ذَلِكَ ذِكْرَى لِلذَّاكِرِينَ I klanjaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Zaista dobra djela poništavaju hrđava. To je pouka onima koji pouku primaju. (Hud, 114).

Misli se na klanjanje pet obaveznih namaza: početkom dana je sabah-namaz, krajem dana su podne i ikindija-namaza, a u prvi časovima noći - akšam i jacija-namaz. إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّـيِّئَاتِ Zaista dobra djela poništavaju hrđava. – Ove riječi su općenite, a komentatori pojam dobrih djela ograničavaju na pet dnevnih namaza, i moguće je da je to samo primjer za dobra djela. Prenosi se da je neki čovjek poljubio jednu ženu i zbog toga se pokajao. Spomenuo je to Vjerovjesniku, s.a.v.s., s kojim je zajedno klanjao. I tada je objavljen ovaj ajet pa je Poslanik, s.a.v.s., upitao za tog čovjeka, i ovaj se obreo pred njime. Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: ''Oprošteno ti je!'' Čovjek priupita: ''Jeli samo meni ili svim muslimanima?'' ''Svim muslimanima'', odgovori Vjerovjesnik, s.a.v.s. Prema ovome, ovaj ajet je objavljen u Medini. No, veli se da je on objavljen prije navedenog slučaja tako da je on, poput ostatka sure, objavljen u Mekki. Prema većini učenjaka, dobra djela poništavaju samo manje grijehe, uz izbjegavanje većih grijeha. To je – aluzija na namaze ili na sve ono je navedeno od savjeta, obećanja i prijetnji; pouka onima koji pouku primaju.

Zerkeši dalje kaže: ''Sure el-Isra' i Hud su mekkanske, međutim, njihovi povodi objave ukazuju na činjenicu da su one objavljene u Medini. Zato se kod nekih u vezi s time pojavljuje dvojba. Ali nema razloga za dvojbu, jer su one objavljene dva puta. Također, spominje se da je sura el-Ihlas objavljena kao odgovor idolopoklonicima u Mekki, ali i kao odgovor sljedbenicima Knjige u Medini. Isti je slučaj i sa ajetom:

مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَنْ يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُواْ أُوْلِي قُرْبَى  مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ

Vjerovjesniku nije dopušteno, niti onima koji vjeruju, da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži nakon što im je jasno da će oni biti stanovnici Pakla! (et-Tevbe, 113). U svemu ovome nahodi se znamenje, naime, pitanje ili događaj koji su se postavili/dogodili zahtijevali su objavljivanje određenoga ajeta, iako je prije toga objavljen ajet koji je to pitanje već tretirao. Ipak, dotični ajet je ponovo objavljen Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se ljudi njime opomenu i podsjete na ono što taj ajet sadrži''.

U djelu Džemalu l-kurra' autora Sehavija, nakon što se kaže da je sura el-Fatiha objavljena dva puta, postavljeno je pitanje oko svrhe ili koristi da se ona objavi dva puta. Autor je odgovorio: ''Dozvoljeno je kazati da je prvi put el-Fatiha objavljena na jedan harf (način), a drugi puta, na druge načine (وجوه), npr.   مَلِكi مَالِك , السِّرَاط i الصَّرَاط, i tsl.''

S druge strane, postoje oni koji smatraju da u Kur'anu nema onoga što je ponovo objavljeno. Takvo mišljenje nalazi se u djelu El-Kefil bi me'ani t-Tenzil. Razlozi koji se tu navode su:

- nema koristi objavljivati ono što je već objavljeno; to je, onda, samo ponavljanje onoga što je već rečeno (بأَنَّ تحصيل ما هو حاصل لا فائدة فيه. وهو مردود بما تقدَّم من فوائده);

- u tom slučaju, bilo bi nužno da sve ono što je objavljeno u Mekki bude objavljeno po drugi put u Medini (وبأَنه يلزم منه أَن يكون كلّ ما نزل بمكة نزل بالمدينة مرة أُخرى). Poznato je da je Džibril svake godine recitirao / učio Kur'an i ponavljao ga tako da ta činjenica odagnava navedenu nužnost;

- pod pojmom objavljivanja podrazumijeva se Džibrilovo objavljivanje isključivo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., (…وسلم لا معنى للإِنزال إلاَّ أَن جبريل كان ينزل على رسول الله صلى الله عليه) od Kur'ana onoga što mu prije nije bilo objavljeno te Džibrilovo citiranje istoga. Prema tome, pojam objavljivanja uvjetovan je činjenicom objave onoga što prije nije bilo objavljeno.

Autor spomenutog djela zaključuje: ''Možda oni koji govore o onome što je ponovo objavljeno pod time podrazumijevaju ono što je objavljeno dva puta. Tako kažu da je Džibril, kada je dostavio Objavu o promjeni kible, obavijestio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je sura el-Fatiha sastavni dio (rukn) namaza, kao što je to, uostalom, bila i u Mekki. Iz ovoga oni zaključuju da je ona objavljena dva puta, ili, pak, da ju je Džibril citirao na jednom kiraetu u Mekki, a na drugom kiraetu u Medini. Pod time oni podrazumijevaju njezino objavljivanje''.

(Preporod.info)