Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (8. dio) - Sakupljanje i sabiranje Kur’ana učenjem napamet i pisanjem

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

SAKUPLJANJE I SABIRANJE KUR’ANA

UČENJEM NAPAMET I PISANJEM

Kur’an nema povijesti/historiju jer je vječan, ali u svom materijalnom obliku on ima historiju kao i druge stvar u vremenu. Ni sa jednom drugom knjigom nije slučaj kao sa Kur’anom. Kad je u pitanju skupljanje ili sabiranje Kur'ana (pamćenjem napamet i zapisivanjem) možemo govoriti o onome što se desilo u vrijeme Poslanika, a.s., u vrijeme Ebu Bekra, r.a.u vrijeme Osmana, r.a. zatim rad Ebu l-Esveda ed-Du’elija (u. 69/688), rad Ebu Nasra Asima el-Lejsija (u. 89/707) I rad Halila b. Ahmeda (u. 175 /791).

Rana muslimanska zajednica na čelu sa Omerom i Osmanom, r.a., poduzela je niz idžtihadskih poteza u vezi sa: nastajanjem Mushafa; prepisivanjem i umnožavanjem Kur’ana; reformom kur’anskog pisma

Pisanje Kur’ana u vrijeme Muhammeda, a.s.

Muhammed, a.s., bio je najveći znalac Kur'an napamet; on je Kur'an učio napamet, posebno noću, do te mjere da bi na jednom rekjatu učio nekoliko dugih sura. A radi povećanja čvrstine u tome Džibril bi ga preslušavao. Ibn Abbās veli: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji bio je u mjesecu ramazanu. Džibril se susretao s njim svake noć u ramazanu sve do kraja mjeseca, pa bi mu tada Poslanik, a.s., učio Kur'an. I kad god bi ga Džibril pohodio, on bi bio darežljiviji od vjetra poslanog" (bilježi Buhari). Ebu Hurejre kaže: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je preslušavan u Kur'anu jedanput svake godine, a dva puta one godine u kojoj će preseliti. U itikafu je svake godine provodio godinu dana, a u godini u kojoj će preseliti činio je to dvadaeset dana" (bilježi Buhari)

Muhammed, a.s., je imao pisare (kuttabu l-vahj كتاب الوحي – kojih je bilo četrdeset) koji su po tevqifi rasporedu zapisivali Objavu: prva četverica halifa, Zejd b. Sabit, Muavija, Sabit b. Kajs i dr. Kad god bio mu bio objavljen dio Kur’ana, pozvao bi pisare (kuttāb) i izdiktirao im. Uporedo s tim, i još u većoj mjeri, bilo je pamćenje Kur’ana.

Dakle, Kur’an je bio pamćen (ma fi s-sudur), što vidimo npr. u slučaju kada Dža’fer ibn Ebi Talib pred Negusom u Abesiniji napamet citira odlomke iz Kur’ana, i bio je zapisivan (ma fi s-sutur). Nikada nije bila zabrana pisanja Kur’ana, kao što se u vjerodostojnom hadisu kaže: لا تكتبوا عني شيئا إلا القرآن، فمن كتب عني شيئا غير القرآن فليمحه "Ne pišite ništa od mene osim Kur’ana! Ko nešto zapiše od mene osim Kur’ana neka to izbriše!" (bilježi Muslim).

Haris el-Muhasibi u knjizi Fehmu s-sunen kaže: "Zapisivanje Kur'ana nije bilo nešto novo jer je Poslanik, a.s., naređivao njegovo zapisivanje. Međutim, u njegovo vrijeme Kur'an je bio zapisan na različitim materijalima: na koži, plećkama deva, palminim listovima. Ebu Bekr je samo naredio da se on prepiše sa različitih materijala na jedno mjesto. Isti je bio slučaj i sa listovima pohranjenim u kući Vjerovjesnika, s.a.v.s., na kojima je Kur'an bio razasut. Onda je on sakupljen i povezan tako da se ništa od njega nije zagubilo".

Od Zejda se prenosi da je on Kur'an zapisivao na palminom lišću i kamenim plohama;  u drugoj predaji: i na koži (Buhari i Muslim): "Pisasmo Kur'an kod Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., na kožu..." (...كنَّا عند رسول الله صلى اله عليه وسلم نؤلِّف القرآن من الرِّقاع); - Intencija ovog hadisa, kako smatra savremni učenjak Nuruddin Itr, jeste raspoređivanje različitih ajeta u jednoj suri i njihovo skupljanje po instrukciji Vjerovjesnika, s.a.v.s.

U trećoj predaji: na komadima uštavljene kože, u četvrtoj: na plećkama deva ili sitne stoke; u petoj: na rebrima stoke; šestoj: na drvenim plohama.

Riječ العُسُب  el-'usub ( jed. عسيب ‘asib) označava plamino lišće; pisari bi otklonili granje i zapisivali na širim listovima; اللخاف  el-lihaf  (jed.لُخْفة  lukhfe) su tanke kamene ploče (الحجارة الدقاق); el-Hattabi veli: kamene plohe (صفائح الحجارة);الرقاع er-riqa' (jed. رقعة  ruq'atun) može označavati kožu, pergament ili papir (جمعُ رقعة، وقد تكون من جلْد أَو رَق أَو كاغَد);الاكتاف el-ektaf(jed. كَتِف  ketifun) su kosti deve ili ovce kada se osuše, na njima bi se zapisivalo; الاقتاب el-aqtab (pl. قتَب  qatebun) su drvene plohe koje se stavljaju na leđa deva da bi se mogle jahati.

U Muvetti Ibn Vehba stoji da je  Salim b. 'Abdullah b. Omer rekao:

"Ebu Bekr je sakupljao Kur'an na pergamentima, papirusu (قراطيس); upitao je o tome Zejda b. Sabita pa je ovaj to odbio da čini sve dok mu Omer nije pomogao te je onda pristao".

To su, dakle, bili predmeti za zapisivanje Kur'ana. Oni su bili pohranjeni kod Zejda b. Sabita. Neki, poput Zerkanija, kažu da su bili pohranjivani u Poslanikovoj, a.s., kući. Treća mogućnost je najvjerovatnija: bili su pohranjivani kod ashaba. Otuda imamo المصاحف الشخصيةel-mesahifu š-šahsijje (lične zbirke mushafa ashaba) npr. hazreti Alije, Abdullaha b. Mes'uda i Ubejja b. Ka'ba i dr.

Jedan od dokaz zapisivanja Kur'an u vrijeme Muhammeda, a.s., jest Omerovo čitanje dijelova sure Ta Ha kod svoje sestre, kada je primio islam. Postoje i drugi tekstovi koji dokazuju mnoštvo zapisivanja Kur'ana i njegova širenja u pisanoj formi. Npor, Poslanik, a.s., zabranio je putovanje s Kur'anom na neprijateljsku teritoriju (muttefekun alejh).[3] Kod Muslima stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ''Ne putujte s Kur'anom, jer nisam siguran da ga neće dohvatiti neprijatelj!'' Ovim je očigledno postojanje pisanih mushafa kod njih u to vrijeme, kao što je to naveo Buhārī u svome Sahīhu. Isto tako, poznato je pismo Poslanika, a.s., Amru b. Hazmu u kojem stoji ''da ga smije dotaknuti samo onaj ko je čist'' (bilježe Mālik, Nesā'ī i Ibn Hibbān).[4]

Ed-Dejr 'Akuli u djelu Feva'id navodi da je Zejd b. Sabit rekao: "Vjerovjesnik, a.s., preselio je na Ahiret, a Kur'an nije bio sakupljen (u zbirku)." Hattabi veli: "Poslanik nije sabrao Kur'an u mushaf jer je očekivao da će možda doći do derogacija nekih njegovih propisa ili učenja. A kada je Objava sa Poslanikovom smrću prestala dolaziti, Allah jenadahnuo halife da ga saberu ispunjavajuću tako Svoje iskreno obećanje da će Kur'an pamćenjem biti zaštićen u ovome ummetu..."

Najvažnija oblježja pisanja Kur'ana u vrijeme Poslanika, a.s.:

Cijeli Kur'an je evidentiran na način da pisana forma sadrži sedam harfova; Ustanovljen je redoslijed ajeta putem Objave, Kur'an je ispisan na različitim predmetima, ali nije spremljen u jedinstvenu zbirku.

Sabiranje Kur'an u vrijeme Ebu Bekra

Sa halifom Ebu Bekrom nastaje Mushaf. Nabavljen je papirus, Zejd je dobio fetvu od halife i on ga je zapisao samo na 14 harfova.

Buhari u Sahihu prenosi da je Zejd b. Sabit rekao: - U vrijeme bitke na Jemami Ebu Bekr je poslao po mene, i kada sam došao, kod njega je bio Omer b. el-Hattab. Ebu Bekr reče: Došao mi je Omer i rekao: "Bitka na Jemami  - Bitka na Jemami protiv odmetnika od islama pod zastavom Musejlime Kezzaba odigrala se 12. god. po Hidžri u kojoj je poginulo 70 hafiza Kur'ana - bijaše žestoka po učače Kur'ana i ja se bojim da se ona rasplamsa po učače po pokrajinama pa će se izgubiti mnogo Kur'ana. Držim da treba da narediš sabiranje Kur'ana." ... ..." Pitao sam Omera:"Kako da uradim nešto što nije uradio Božiji Poslanik, a.s.?" Omer odgovori: "Tako mi Allaha, to je hajr!" Omer nije prestao da traži to od mene dok mi Allah nije raširio grudi za to i dok o tome nisam imao Omerov stav". Zejd reče: Ebu Bekr kaza: "Ti (Zejde) mlad si i pametan čovjek, i mi u tebe ne sumnjamo. Pisao si Objavu Allahovome Poslaniku,a.s., rasporedi Kur'an i sakupi ga!"

"Tako  mi Allaha - reče Zejd - da me je zadužio da ponesem jedno od brda, ne bi mi bilo teže od sakupljanja Kur'ana što mi ga je naredio?" Pitah (Ebu Bekra):"'Kako da učinite nešto što nije učinio Božiji Poslanik, s.a.v.s.?" Ebu Bekr odgovori: "Tako mi Allaha, to je hajr!"

Ebu Bekr nije prestajao to od mene tražiti sve dok Allah nije raširio moje grudi za ono za što je raširio grudi Ebu Bekru i Omeru. Redom sam Kur'an rasporedio i sakupljao sa palminih grana, kamenih pločica i iz pamćenja ljudi dok nisam našao kraj sure Et-Tevbe kod Ebu Huzejmea el-Ensarija, a ne nađoh ga i kod drugih –جَآءَكُمْ رَسُولٌ  لَقَد Došao vam je Poslanik, jedan od vas... - pa do kraja sure. Listovi su bili kod Ebu Bekra sve dok mu Allah nije dao smrt, pa potom kod Omera za njegovog života, zatim kod Hafse, Omerove kćerke".

Ibn Ebi Davud prenosi da je Jahja b. Abdu r-Rahman b. Hatim rekao: "Došao je Omer, r.a., i rekao: Ko je šta zapisao od Kur'ana od Allahovoga Poslanika, neka to donese!" Ashabi su zapisivali Kur'an na listove, ploče i palmino lišće i ni od jednoga nije se ništa prihvaćalo bez svjedočenja dvojice svjedoka.

Zejdu nije bilo dovoljno samo ono što je on zapisao sve dok to ne posvjedoče dvojica svjedoka koji su to usmenim putem čuli, premda je i sam bio hafiz Kur'ana. On je to činio radi dodatnog opreza. Ibn Ebi Davud također prenosi od Hišama b. Urvea da je Ebu Bekr rekao Omeru i Zejdu: "Sjedite kraj vrata džamije i ko vam dođe sa dvojicom svjedoka za nešto napisano iz Kur'ana, to zapišite!" Prenosioci -pouzdani, sened - prekinut.

Ibn Hadžer veli da se pod dva svjedoka izgleda razumijeva hifz i materijalni dokument (kitab). Sehavi u djelu Džemalu l-qurra‘: riječ je o dvojici svjedoka koji treba da posvjedoče da je pisani trag nastao u prisustvu Poslanika ili da posvjedoče da je to jedan od načina (vedžhova) na koji je Kur'an objavljen.

Ebu Šame veli da dva svjedoka, pored hifza, treba da posvjedoče da je pisani materijal nastao na osnovu pisanog traga koji je nastao u prisustvu Poslanika, s.a.v.s. Zato je, smatra on, neko rekao da kraj sure Et-Tevbe nije našao kod drugog svjedoka, tj. nije našao zapisanim taj dio kod drugoga svjedoka, jer se nije zadovoljio samo hifzom bez pisanog traga.

Imam Sujuti  smatram da se se ovdje radi o dvojici svjedoka koji treba da posvjedoče da su pisani fragmenti ono što je Poslaniku, s.a.v.s., proučio melek Džibril u posljednjoj godini njegova života.

To sakupljanje to je trajalo oko godinu dana, što je period između Bitke na Jemāmi i smrti Ebū Bekra es-Siddīka. Taj primjerak Mushafa pohranjena je kod Halife kako bi bio Imam (Vodič) koji će Ummet voditi u pogledu onoga što bi se moglo desiti u budućnosti, a ne samo da bude nešto povjereno prepisivanju pisarima Objave ili samo onima koji je znaju napamet.

U vrijeme Ebu Bekra ne postoji potreba da se Kur'an prepisuje jer su ga mnogi znali napamet. Dostupni su nam autentični i vjerodostojni dokumenti s primjerima mnogih hafiza među ashabima. Takav je slučaj s ratom protiv otpadnika (harbul-mureteddīn) na Jemāmi na kojoj je ubijeno sedamdeset učača Kur’ana (el-kurrā’). Također, s najvišim pouzdanim dokazima dokazano je da je Poslanik, a.s., poslao u jednoj delegaciji sedamdeset učača da podučavaju neka plemena, a koje su idolopoklonici tokom puta izdali i poubijali, kako se to navodi u Dva Sahiha.

Osnovne značajke sakupljanja Kur'ana u prvu zbirku za vrijeme Ebu Bekra

• Prihvaćeni su najpouzdaniji znanstveni i iskusni kriteriji;
• Uklonjeni su ajeti čije je citiranje derogirano;
• Mushafski pravopis i dalje je sadržavao sedam harfova;
• Kur'anske sure kompletirane su prema utvrđenom redoslijedu i broju ajeta.

Kako je sakupljeni Kur’an nazvan Mushaf

Kada je Ebu Bekr sakupio Kur’an, rekao je ashabima da toj zbirci daju ime. Neko je rekao da je nazovu imenom indžil (إِنجيل), pa je taj prijedlog odbijen.  Drugi je predložio da je nazovu imenom sifr (knjiga), pa je i taj prijedlog odbačen zbog jevreja.  Onda je Ibn Mesud rekao: ‘Vidio sam u Abesiniji jednu knjigu koju zovu Mushafom!’ - pa su sakupljeni Kur’an tako nazvali".

Svi ashabi su odobrili su postupak sanbiranja Kur'ana i Mushaf kojeg  je sakupio Ebū Bekr. I sve ispravno vođene halife i muslimani poslije njih slijedili su ga u tome, i zabilježili su to Ebū Bekru kao vrlinu i veliku zaslugu, i hvalili ga, jer je prvi sakupio Kur'an, tj. dovoljno nam je o tome ono što se pouzdano prenosi od hazreti Alije: أعظم الناس في المصاحف أجرا أبو بكر، رحمة الله على أبي بكر، هو أول من جمع كتاب الله ''Najveću nagradu od ljudi za mushafe ima Ebu Bekr - neka je Allahov rahmet na Ebu Bekra – on je prvi sakupio Allahovu Knjigu".

(Preporod.info)