Kulturna diplomatija - šta je to?

Piše: Dželaludin Hodžić

Proteklih nešto više od mjesec dana (11. 10 - 18. 11) u sarajevskoj galeriji Collegium Artisticum ovdašnjoj javnosti je predstavljena izložba "Pod nebom vedre vjere - islam i Evropa u iskustvu Bosne".

Riječ je o naučnoistraživačkom, edukativnom, multimedijalnom izložbenom projektu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na čijem je ostvarenju u protekle dvije godine sudjelovalo stotinjak ljudi. Važno je napomenuti da je projekat realizovan u saradnji sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine, Historijskim arhivom Sarajeva, Muzejom Sarajeva, Bošnjačkim institutom - Fondacijom Adila Zulfikarpašića, Državnim arhivom u Dubrovniku, Državnim arhivom u Zadru i drugim partnerskim ustanovama iz Bosne i Hercegovine i regije. Izložba, koju je prema preliminarnim podacima posjetilo tridesetak hiljada ljudi, po svim parametrima predstavlja najznačajniji kulturni događaj godine u našoj zemlji.

To, pored ostalog, znači da će se impresije mnogih posjetilaca tek sumirati te da će odjeci o samoj izložbi, u vremenu pred nama, potvrditi značaj ovog kulturnog poduhvata, odnosno do kraja potvrditi perspektive projekta.

Radi se upravo o činjenici da s izložbom, odnosno njenim zatvaranjem, nije riječ o kraju.

Zatvoreno je tek jedno poglavlje da bi se otvorili novi horizonti i otkrivale nove prilike. Osim što se materijali s izložbe (u najvećoj mjeri) mogu pogledati, čitati i pratiti na web platformi (www.iskustvobosne.ba), izložbu prati i luksuzno opremljena monografija, na bosanskom i engleskom jeziku, na preko 800 stranica. Konačno, istraživanje u cjelini i sama izložba ključni su preduslovi za otvaranje i početak rada Muzeja islamske kulture i umjetnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Izložba kroz dvadeset i tri sekcije (Evropa u ogledalu Bosne, Od Kulina bana do našijeh dana, Istočno pitanje, Islam u vremenu, Raznolikosti, Institucije, Sevdah, Milosrđe, Prostori intime, Žena, Žive vode, Zeleni islam...) svjedoči “formiranje autohtone, otvorene i dinamične duhovnosti i kulture na evropskom tlu, u susretu univerzalnih vrijednosti islama i kulturno-historijskih posebnosti Bosne i Hercegovine”.

Izložba je, ustvari, povod da se još jednom aktuelizira pitanje o statusu kulture u našem društvu.

Drugim riječima, ovo je prilika da se još jednom pitamo o našem odnosu prema kulturi kao jednom od temeljnih, nenadoknadivih i dugoročno najizvjesnijih puteva za izgradnju slike o sebi, za vlastito predstavljanje Drugome i pozicioniranje u regionalnim i globalnim mrežama i odnosima. To dalje traži da postavimo pitanje o kulturnoj diplomatiji Bosne i Hercegovine u svim poslijeratnim godinama.

Nisu potrebna posebna saznanja ni uvidi kao ni naročite analitičke sposobnosti da se zaključi kako nemamo nikakve strategije kulturne diplomatije niti smo izbliza ostvarili potencijale koje smo, uglavnom, naslijedili. Svi rezultati i uspjesi koje smo u tom polju postigli rezultat su, presudno, entuzijazma i skoro nadljudskih napora pojedinaca. Kulturna diplomatija jedan je od ključnih stubova vanjske politike velikih i razvijenih država. S obzirom na naše specifičnosti, teško je očekivati da će se na vladama i parlamentima u dogledno vrijeme usvojiti jedna takva strategija.

I tu bi, naime, sve moralo biti izraženo i predstavljeno u čuvenoj formuli etničke zastupljenosti, pa u isti koš staviti, recimo, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku ili Zemaljski muzej s nekim udruženjem kosaca.

Tim prije postavlja se pitanje zašto je, u borbi za narativ, takva strategija izostala na strani koja se označava kao probosanski politički blok? Posebno imajući na umu da je kultura borba za simboličku vlast, odnosno “moć utjecaja na svijet putem djelovanja na predstave o njemu”.

Umjesto da se kulturom bori protiv predrasuda koje nerijetko određuju pogled evropskih centara moći prema ovom dijelu svijeta, mi smo kulturu na sve moguće načine gurnuli na marginu. O tome zorno svjedoči činjenica da bošnjački politički prvaci u međustranačkim podjelama već tri ili četiri ciklusa bježe od resora kulture kao đavo od krsta. Ako i kada ih taj resor, silom prilika, negdje i dopadne, kadrovskim rješenjima, imenovanjem opskurnih stranačkih vojnika pokazuju svoj stvarni odnos i razumijevanje kulture.

Izložba o kojoj je riječ paradigmatski je izraz kulturne diplomatije i kao takva prilika - ne samo nama da učimo o sebi - već i da jednu od temeljnih komponenti bosanskih raznolikosti vjerodostojno predstavimo najznačajnijim evropskim centrima odlučivanja, odnosno evropskoj javnosti.

Izložba je naša lična karta i legitimacija kao autohtonog evropskog naroda, bogato svjedočanstvo naše institucionalne kulture, ukorijenjenosti, raznolikosti, preplitanja i naših brojnih "zvijezda istočnog i zapadnog neba". Pripremiti sveobuhvatnu strategiju kulturne diplomatije težak je, odgovoran i trajan zadatak s mnogim koracima i preduslovima. On se pokazuje posebno teškim u aktuelnom trenutku, nametnutim vrijednostima i konceptima i narušenim osnovama političke kulture. U polju u kojem se ništa ozbiljno niti planski nije radilo skoro trideset godina nemoguće je ozbiljne rezultate postići u roku od nekoliko mjeseci.

Tako se ova izložba i njeno predstavljanje nameće kao svojevrsni test i generacijska prilika da se i u polju kulturne diplomatije učini presudan iskorak i praktično postave temelji strateškog djelovanja.

Svaki drugi koncept osuđen je na uske stranačke margine, trenutne kalkulacije i ne ostavlja prostor državničkom horizontu koji gleda u generacije koje dolaze i kojima bosansku zemlju treba predati u naslijeđe.

(Oslobođenje/Preporod.info)