SPC u 2014. godini: Pokušaj “pokrštavanja“ Tešnja
Tu velikodušnost su prepoznali brojni građani srpske nacionalnosti, koji su u ovome vidjeli mogućnost saradnje pa i prijateljstva nakon rata među građanima različitih nacionalnosti. Međutim, Srpska pravoslavna crkva nije se složila s ovim. Naime, u svoju tešanjsku crkvu poslala je mladog jereja Mihaila Gavrilovića, paroha tešanjskog, koji se treba pobrinuti da vjernici ne osjete suviše naklonosti prema Tešnjacima Bošnjacima, iako su Tešnjaci Srbi mnogo prije rođenja samog jereja imali i zadržali naklonost prema svojim sugrađanima, zapravo niko nikada ne govori o posebnoj naklonosti u Tešnju: svi su Tešnjaci i nadasve građani ovog predivnog mjesta. U toku agresije na BiH sačuvana je i katolička i pravoslavna crkva, a nakon agresije građani su učinili sve da se one i obnove. Posljednje obnavljanje izvršila je poznata porodica Ahmetlić iz Tešnja. Zapravo to je Tešanj: ova(e) porodica(e) je veliki vakif u Islamskoj zajednici, a s druge strane obnavlja crkvu, a u toku poplava mediji su izvještavali o nesebičnosti ove porodice u akciji pomoći Doboju.
Kada je SPC poslala mladog jereja u Tešanj, Tešnjaci su poklonima izrazili dobrodošlicu. Međutim, mladi jerej će 2014. godine, da li instruiran ili sumnjičav u višestoljetnu mogućnost ne koegzistencije, već prijateljstva različitih nacionalnosti u Tešnju, otići u komšijski Teslić naseljen pretežno srpskim stanovništvom, odnosno “daleko“ od tešanjskih ušiju i očiju, te uvjereno govoriti o teškom stanju Srba u Tešnju te srpskoj povijesti Tešnja. Drugim riječima, u svom govoru na jednoj slavi nastojao je pokrstiti povijest Tešnja i u stilu beogradskih retoričara devedesetih godina govoriti o isključivosti tešanjskih muslimana.
Govor mladog jereja na internetu je pronašao Amir Brka, tešanjski intelektualac i književnik, koji je također bio jedan od onih koji su učinili sve da se mladi jerej po dolasku u Tešanj osjeća kao u svome domu, jer Tešanj i jest njegov dom, kao i svih drugih koji se dosele: i Jevreja koji su se doseljavali prije nekoliko stoljeća, o čemu su pisali potomci i rođaci Davida Albaharija; i brojnih izbjeglica u Drugom svjetskom ratu kao i onih iz posljednje agresije.
Amir Brka je napisao knjigu Jerej kao odgovor na tvrdnje jereja, koja je, kako to piše Ferid Muhić, naučno ostvarenje od “prvorazredne književne, kulturne i, posebno, društvene važnosti“. Knjiga je dostupna u široj prodaji, a njen drugi naslov “Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju“ može zainteresirati svakoga koji želi vidjeti kako se danas, kao i devedesetih, promoviraju nacionalistička štiva te kako odgovoriti, činjenicama i historijskim izvorima, na njih.
