Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (5. dio) - Koristi poznavanja mekkanskih i medinskih sura i ajeta

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

Koristi poznavanja mekkanskih i medinskih sura i ajeta

Mekkanski i medinski ajeti jesu, kako smo rekli, ljudska podjela Kur’ana. O tome nemamo ništa u hadisu. Ali kakav odnos danas imati prema tom pitanju? To je, zapravo, jedna metodologija tumačenja Kur’ana u smislu da se mufessiri ili ulu l-emr (predvodnici) obavezuju na stalno proučavanje šta je to prioritetno a šta sekundarno u određenom vremenu (S. Salih). U tom smislu, Mekka nije daleko, ona je prisutna u svakom vremenu, i danas. Zato su komentatori načinili ovu podjelu zbog toga da se vidi kako dinamično pristupiti društvu i stoga predlažu šta je to Mekka i Medina danas, u porodici, u džema’atu, u društvu…

Na primjer:

(I) ajeti o alkoholu i njegovoj zabrani. No, to se svugdje događa, i onaj prvi ajet o alkoholu je aktuelan jer ne bi bio ajet. Ako je Kur’an objavljen radi prve generacije muslimana, onda je i Kur’an umro! Ali – nije tako.

(II) Kur’an savjetuje zatvor od godine dana za bludnika i bludnicu – što je prva mjera; druga je – bičevanje od stotinu udaraca; i treća – kamenovanje. Ni danas nije otpala nijedan ova mjera i mogućnost. Ulu l-emr će procijeniti koja je najprimjerenija.

(III) Kategorije korisnika zekata.

• Svaki mufessir unosi svoj koncept vremena u svoj tefsir. Svaki tefsir je i učitavanje vremena u Kur’an. I svaka generacija mora pronaći svoje vrijeme u Kur’anu. M. Ikbalu je otac govorio: "Čitaj Kur’an kao da se tebi objavljuje".

Značaj ‘ilmu l-mekki ve l-medeni možemo sumirati u tri tačke:

• pomaže u tumačenju Kur’ana, jer poznavanje konteksta objavljivanja pomaže razumijevanu ajeta na ispravan način;
• upoznavanje stilova Kur’ana i njihove primjene u stilovima pozivanja Svevišnjem Allahu;
• upoznavanje života i prakse Božijega Poslanika, a.s., kroz kur’anska ajete (Qattan, Mebāhis). 

PRVO ŠTO JE OBJAVLJENO

U pogledu onoga što je prvo objavljeno od Kur’ana postoje sljedeća mišljenja.

1. اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ Čitaj, s imenom Gospodara tvoga, Koji stvara // ili: ono što stvara. Buhari, Muslim i drugi prenose od ‘Aiše: - Prvo čime je počela Objava Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., bili su istiniti snovi koje je sanjao. Kakav god bi san vidio, on bi se obistinio poput svitanja zore. Nakon toga, on je zavolio osamljivanje. Noćima bi ostajao u pećini Hira u ibadetu, prije nego što bi se vratio Hatidži, a prije toga bi uzimao opskrbu. Nakon što bi potrošio opskrbu, vratio bi se Hatidži, iznova opskrbio i ponovo vraćao u pećinu. Tako je radio sve dok mu se jednom, dok je bio u pećini Hira, nije iznenada pojavila Istina. Došao mu je melek i rekao: "Čitaj!" Odgovorio je: "Ja čitati ne znam!" Poslanik je rekao: "Melek me uzeo i pritisnuo toliko da sam osjetio bol, zatim me pustio i rekao: Čitaj!" Rekao sam: "Ja čitati ne znam!" Ponovo me uzeo i stisnuo da sam osjetio bol, a zatim me pustio i rekao: "Čitaj!" Rekao sam: "Ja čitati ne znam!" Zatim me ponovo uzeo i stisnuo po treći put da sam osjetio bol, potom me pustio i rekao: اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ Čitaj, s imenom Gospodara tvoga, Koji stvara, i sve do: عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ …podučava onome što ne zna (el-‘Alek, 1-5). S tim govorom se Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  vratio uznemiren, tresući se od straha… Hadis u cijelosti v. u: Sahihu l-Buhari, Knjiga prva, 23-24.

Se’id b. Mensur u svom Sunenu prenosi da je ‘Ubejd b. ‘Umejr rekao: Jednom dođe Džibril Vjerovjesniku, s.a.v.s., i reče mu: "Čitaj!" "A šta da čitam? Tako mi Allaha, ja ne znam čitati!" - odgovori Vjerovjesnik, s.a.v.s. Džibril reče: اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ Čitaj, s imenom Gospodara tvohga, Koji stvara (el-‘Alek, 1). Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaza: "Ovo je prvo što je objavljeno (هو أَوَّل ما أُنزل)."

Ebu ‘Ubejd u svom djelu Feda’ilu prenosi  od Mudžahida: ‘’Prvo što je objavljeno od Kur’ana je:اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ Čitaj, s imenom Gospodara tvoga … i: ن وَالْقَلَمِ  Nun. Tako Mi pera’’ (el-Kalem, 1).

Prenosi se od Zuhejra da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio u pećini Hira, kad mu je iznenada došao Džibril sa uzorkom brokata na kojem je bilo napisano: اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ Čitaj, s imenom Gospodara tvoga, Koji stvara…  عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ …podučava čovjeka onome što ne zna (el-‘Alek, 1-5).

2. يَا أَيُّهَا الْمُدَّثِّرُ O, ti pokriveni! (el-Muddessir, 1). Buhari i Muslim prenose od Ebu Selemea b. ‘Abdurrahmana: - Upitao sam Džabira b. ‘Abdullaha: "Šta je prvo objavljeno od Kur’ana?" Odgovorio je: يَا أَيُّهَا الْمُدَّثِّرُ O, ti, pokriveni! Rekoh: "Zar nije: اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ Čitaj, s imenom ime tvoga Gospodara…!" Džabir reče: - Ispričat ću vam ono što nam je ispričao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On je rekao: "Proveo sam neko vrijeme u pećini Hira. Kada sam ispunio taj rok, krenuo sam nizbrdo i spustio se u dolinu. Pogledao sam ispred i iza sebe, desno i lijevo. Zatim sam pogledao prema nebu i vidio ga, tj. Džibrila. Od tog prizora sam se veoma uplašio. Došao sam Hatidži i naredio ukućanima da me pokriju. Tada je Svevišnji Allah objavio: قُمْ فَأَنذِرْ يَا أَيُّهَا الْمُدَّثِّرُ  O, ti, pokriveni! / Ustani i opominji!" (el-Muddessir, 1-2).

Odgovori u vezi sa navedenim hadisom

1. a) Pitanje se odnosi na objavljivanje prve cjelovite sure. Jasno je da je sura el-Muddessir prva cjelovito objavljena sura, prije nego što je u potpunosti objavljena sura Ikre', čiji je početak prvi objavljen.

Ovaj stav potvrđuje ono što se prenosi u Dva Sahiha, također od Ebu Selemea, koji prenosi od Džabira: - Čuo sam kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio o prekidu Objave (عن فترة الوحي), pa je rekao: ''Kada sam krenuo, čuo sam glas s neba. Podigao sam glavu, kad ono – melek koji mi je došao u pećini Hira – sjedi na prijestolju između nebesa i Zemlje. Vratio sam se govoreći: Umotajte me, umotajte me! – pa su me umotali. Tada je Uzvišeni Allah objavio: يَا أَيُّهَا الْمُدَّثِّرُ  O, ti, pokriveni!''

Dakle, Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ''...melek koji mi je došao u pećini Hira'' ukazuju da se  to dogodilo poslije događaja u pećini Hira, gdje je objavljeno: اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ Čitaj, u ime tvoga Gospodara.

1. c) Pod pojmom prva Objava specifično se misli na ono što je prvo objavljeno kao zapovijed opominjanja. Neki to iskazuju na način da kažu: Prvo što je objavljeno za vjerovjesništvo je: اقْرَأْ Čitaj..., a prvo što je objavljeno za poslanstvo je: يَا أَيُّهَا الْمُدَّثِّرُ O, ti, pokriveni!
2. e) Džabirovo zaključivanje je na osnovu slobodnog promišljanja, a ne putem predaje. Prednost ima ono što prenosi Aiša, r.a. Ovo je mišljenje Kirmanija.
3. Sura el-Fatiha. U Keššafu Zamahšeri kaže: ''Ibn 'Abbas i Mudžahid smatraju da je prva objavljena sura Ikre', dok većina mufessira misli da je prva objavljena sura el-Fatiha''.

Bejheki u Dela'ilu prenosi od 'Amra b. Šurahbila: - Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao Hatidži: ''Kada sam se osamio, čuo sam poziv. Tako mi Allaha, pobojao sam se da mi nije nešto''. Hatidža reče: ''Allah ti to ne bi učinio! Jer, tako mi Allaha, ti ispunjavaš povjerene stvari, čuvaš rodbinske veze i govoriš istinu!'' Kada dođe Ebu Bekr, ona mu ispriča šta se dogodilo Poslaniku. Zatim reče: ''Idi sa Muhammedom Vereki!'' I njih dvojica odoše. Poslanik reče: ''Kada sam se osamio, čuo sam iza sebe glas: O, Muhammede, o, Muhammede! A potom se izgubi na horizontu''. Vereka reče: ''Smiri se! Kad ti dođe drugi put, razaberi šta će reći''. I kada se Poslanik, a.s., opet osamio, čuo je poziv: ''O, Muhammede, reci: بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ S Imenom Allah, Svemilosni, Samilosni... pa do kraja el-Fatihe...'' Bejheki veli: ''Ukoliko je ovo sačuvana predaja (محفوظ), moguće je da se time misli na najavu objavljivanja el-Fatihe (خبراً عن نزولها), nakon što su objavljene sure Ikre' i el-Muddessir.

4. بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ S Imenom Allah, Svemilosni, Samilosni! Ovo mišljenje dodaje Ibnu n-Nekib u uvodu svoga tefsira.

Vahidi prenosi predajnim nizom od 'Ikrimea i Hasana da su oni rekli: ''Prvo što je objavljeno od Kur'ana je Bismilla, a prva objavljena sura je Ikre'''. Ibn Džerir i drugi prenose od Dahhaka da je Ibn 'Abbas rekao: - Prvo što je Džibril objavio Vjerovjesniku, s.a.v.s., bilo je: ''O, Muhammede, zatraži utočište kod Boga, a zatim reci: بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ S imenom Allah, Svemilosni, Samilosni!''

Ovo mišljenje se, prema Sujutiju, ne može tretirati kao meritorno, jer je nužno da se objavljivanjem sure s njom objavljuje i Bismilla. Bismilla je prvi ajet uopće objavljen.

Navedeno pitanje - o prvoj Objavi - spada u domen tradicionalnog znanja, znanja utemeljenog na predaji (nakl), i ona ne ostavljaju prostora ljudskom razumu ('akl) u smislu deriviranja i dosezanja do racionalnih zaključaka i konačnih sudova. Ljudskom razumu, zapravo, ovdje su date dvije intelektualne mogućnosti: prva je preferencija (terdžīh) među ponuđenim autentičnim predajama i, na temelju njih, izvedenih dokaza i, druga, usklađivanje ili usaglašavanje (džem') eventualnih ili naizgled kontradiktornih predaja.

Između četiri tradicionalno ustanovljena mišljenja o tome šta je prvo objavljeno od Kur'ana prednost daje mišljenju koje kaže da je to prvih pet ajeta sure Alek (Ikre'). Ovo mišljenje je, s tradicionalne tačke gledišta, najvjerodostojnije i kao takvo ono se argumentirano preferira u odnosu na druga mišljenja.

Drugi dio sure El-Alek ili Ikre' - koja ima 19 ajeta - objavljen je kasnije, onda kada je Božiji Poslanik, a.s., počeo klanjati u blizini Kjabe pa ga Ebū Džehl u tome spriječio.

Što se tiče prvog dijela sure, odn. prvih objavljenih ajeta općenito, iz njih, a na osnovu hadisa od hazreti Aiše, možemo derivirati dva važna zaključka. Prvi zaključak je da Muhammed, a.s., nije očekivao da će biti izabran ili odabran za poslanika; ni slutio nije da će se sresti s tim iskustvom i s melekom Džibrilom. I zato je njegova reakcija bila onakva kakva bi bila reakcija svakog čovjeka kada se susretne s njemu velikim i neobičnim iskustvom. Kada je, kasnije, javno obznanio svoj poziv, niko nije mogao reći da je on na tome radio, da je iščekivao i želio poslanstvo. Istina, kako nas obavještava hazreti Aiša, on je prije susreta s Džibrilom imao snove koji su se u stvarnosti obistinjavali. Također, zavolio je samoću i mnoge noći bi provodio u pećini Hira, kao da je želio da se distancira od mekkanskog društva i svega onoga što se u njemu dešava. O čemu je Muhammed, a.s., tada razmišljao? Obično se kaže - o smislu života.

Drugi zaključak: O tome koliko je bio čist i plemenit život i karakter poslanika Muhammeda, a.s., prije poslanstva otkrivaju riječi hazreti Hatidže, njegove supruge, koja tada ima 55 godina i s kojom je živio već 15 godina. Naime, kad joj je Poslanik ispričao šta mu se desilo u pećini Hira, ona je bez imalo sumnje povjerovala da je on doista Božiji poslanik: ''Allah te nikada neće poniziti i osramotiti, jer ti održavaš rodbinske veze, udjeljuješ siromasima, gostoljubiv si i pomažeš istinu u svim prilikama'', bile su njezine znamenite riječi utjehe i podrške. Iz perspektive našeg vremena, a na temelju navedenih riječi, mogli bismo reći da je Muhammed, a.s., bio veliki borac za ljudska prava i veliki humanista. I još jedna osoba povjerovala je istoga dana u poslanstvo Muhammeda, a.s. - Vereka ibn Nevfel, Hatidžin amidžić, već oronuli starac i slijep čovjek. Poznajući Muhammeda, a.s., kao karakternu osobu, kad mu je ispričano šta se desilo, odmah je prepoznao da je to isti melek Džibril kojeg je Allah slao Musau, a.s. Vereka je ubrzo nakon toga umro; Muhammed, a.s., vidio ga je u snu, obučenog u bijelu odjeću.

Što se tiče drugog dijela sure i povoda njegova objavljivanja, u komentarima Kur'ana se navodi da, kada je Poslanik počeo klanjati kod Kjabe, Ebū Džehl mu je prijetio i pokušao ga spriječiti u tome. I prije nego što je otvoreno počeo pozivati u islam, Poslanik je počeo klanjati pored Kjabe. Na osnovu toga Kurejšije su osjetile i vidjele da on propagira novu vjeru. Ostale Mekkelije su to znatiželjno promatrale, ali je jedino Ebū Džehl u svojoj aroganciji i ponosu zaprijetio Muhammedu, a.s., i zabranio mu da klanja pored Kjabe.

Ima više autentičnih predanja koja o ovome govore. Evo, tri koja navodi Sujūtī u Lubābu n-nukūlu: 1. Ibnu l-Munzir prenosi od Ebū Hurejrea da je rekao: ''Ebū Džehl je upitao Kurejšije: 'Da li Muhammed stavlja svoje lice na zemlju pored vas?' Kad su odgovorili potvrdno, onda je on rekao: 'Tako mi Lāta i Uza'ā, ako ga vidim da to čini, stavit ću mu nogu na vrat i njegovo lice protrljati po prašini!'''; 2. Ibn Džerīr prenosi da je Ibn Abbās rekao: ''Allahov Poslanik jedanput je klanjao pa mu je prišao Ebū Džehl i to mu zabranio''; 3. Tirmizi i drugi prenosi da je Ibn Abbās rekao: ''Vjerovjesnik, a.s., je klanjao pa mu priđe Ebū Džehl i reče: 'Zar ti to nisam zabranio?!' Vjerovjesnik, a.s. ga ukori, a on kaza: 'Ti dobro znaš da tvoje društvo [u Mekki] nije brojnije od moga!'''[Al-Suyūṭī, Lubāb al-nuqūl, 214 Ove predaje u svojim zbirkama navode, također, i mnogi drugi tradicionalni autori kao što su: Buhārī, Muslim, Ahmed, Tirmizī, Nesā'ī, Ibn Džerīr, Abdurrezzāk, Ibnu l-Munzir, Ibn Mirdevejh, Bejhekī, Ebū Nu'ajm.

Dakle, više od polovine sure El-'Alek posvećen je osobi koja je tako tretirala Božijeg poslanika. Zanimljivo je da nakon prvog dijela sure, koji govori o vrijednosti čitanja i podučavanja, tj. o znanju kao vrijednosti i daru od Stvoritelja, slijedi dio o Ebū Džehlu, najistaknutijem neprijatelju Poslanika i islama u Mekki, kojeg su sunarodnjaci prozvali Ebu l-Hakem (Otac mudrosti), ali zbog odbijanja islama, tj. pravog znanja, on je prozvan Ebū Džehl (Otac neznanja). I ovdje uočavamo taj kontrast znanje = neznanje u sadržaju ove sure. A pred njezin završetak ukazat će se na posljedice tog neznanja.

Dok istinsko znanje vodi poniznosti (poput drveta čije se grane pune plodova spuštaju naniže), odbacivanje znanja ili neznanje vode ka aroganciji i oholosti, a što za posljedicu ima nesretan završetak. I ovome nas, između ostalog, podučava ova sura.

(Preporod.info)