Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (4. dio) - Mekanska i medinska objava

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

MEKKANSKA I MEDINSKA OBJAVA

Aspekti objavljivanja Kur'ana

Ebu l-Kasim en-Nejsaburi u svojoj knjizi Et-Tenbih 'ala fadli 'ulumi l-Kur'an (Podsjetnik na vrijednost kur'anskih nauka) navodi: ''Od značajnih kur'anskih nauka su: nauka objavljivanja ajeta i njihovih mjesta; raspored onoga što je objavljeno u Mekki i Medini; ono što je objavljeno u Mekki a propis je medinski i ono što je objavljeno u Medini a propis je mekkanski; ono što je objavljeno u Mekki o stanovnicima Medine i ono što je objavljeno u Medini o stanovnicima Mekke; dijelovi Kur'ana iz medinskih sura koji nalikuju mekkanskoj Objavi i dijelovi Kur'ana iz medinskih sura koji nalikuju medinskoj Objavi; ono što je objavljeno u Džuhfi; ono što je objavljeno u Bejtu l-Makdisu (Jerusalemu); ono što je objavljeno u Taifu; ono što je objavljeno na Hudejbiji; ono što je objavljeno ''noću'' i ono što je objavljeno ''danju''; ono što je objavljeno ''u društvu'' i ono što je objavljeno kada je Poslanik ''bio sam''; medinski ajeti u mekkanskim surama i mekkanski ajeti u medinskim surama; ono što je objavljeno ''na putu'' iz Mekke u Medinu i ono što je objavljeno ''na putu'' iz Medine u Mekku; ono što je objavljeno ''na putu'' iz Medine u Abesiniju; ono što je ''sažeto'' objavljeno i ono što je objavljeno kao ''pojašnjavajuće'' - učenjaci se razilaze o ovom pitanju, jedni kažu da su to medinski ajeti, a drugi da su to mekkanski ajeti. Ovo je ukupno dvadeset pet nauka; ko ih ne poznaje i ne razlikuje, nije mu dopušteno da govori o Allahovoj Knjizi!''

Ovaj nam pasus ukazuje na to koliku pažnju muslimanski učenjaci posvećuju Kur'anu, koliko su uložili truda i koliko su doprinijeli tom znanju. To je časna i divna slika koje izdvaja Kur'an u odnosu na druge objavljene Božije, i gdje nestaje sumnja u njezinu promjenu ili izmjenu, što se potvrđuje ajetom: إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ ‎ Mi smo, zaista, objavili Podsjetnik i Mi smo, zaista, njegovi čuvari (el-Hidžr, 9). Od Abdullaha b. Mes'uda se prenosi da je rekao: ''Tako mi Allaha, osim Kojeg nema drugog Boga, nema ni jedne sure iz Kur'ana a da ja ne znam gdje je objavljena, niti i jednog ajeta a da ja ne znam o kome je objavljen. Da znam bilo koga sa većim znanjem o Božijoj Knjizi od mene, otišao bih mu'' (prenosi Buhari).

Mekkanski i medinski ajeti

Metod spoznaje mekkanskih i medinskih ajeta jeste autentična predaja (en-naklu s-sahih), i tu nema mjesta za intelektualno promišljanje osim u davanju prednosti nekome mišljenju (terdžih) ili usklađivanju (džem') predaja.

Vremenska sekvenca u pogledu kur'anskih ajeta mnogo nam pomaže u razumijevanju Kur'ana. Poznavanje ambijenta, prvih recipijenata, okolnosti povezanih s objavljivanjem, predstavljaju ključeve ispravnog tumačenje Kur'ana. Također, u tome nam pomaže poznavanje derogirajućih i derogiranih ajeta, historije islamskog zakonodavstva i njegove postepenosti; značajno je i poznavanje onoga što je prvo i posljednje objavljeno te povoda Objave.

Podjela Kur’ana na mekkanske i medinske sure i ajete je ljudska, komentatorskaa, radi boljeg razumijevanja Kur’ana. Ona nije tevqifi naravi, tj. od nešto ustanovljeno Objavom ili Sunnetom Muhmmeda, a.s. Naravno, sve ljudske podjele Kur’ana jesu uvjetne jer su ljudske. Postoje i Božije podjele Kur’ana, na derogirane i derograjuće ajete مَا نَنسَخْ مِنْ آيَةٍ أَوْ نُنسِهَا نَأْتِ بِخَيْرٍ مِّنْهَا أَوْ مِثْلِهَا  Mi nijedan ajet ne dokinemo niti ga u zaborav potisnemo , a da ne donesemo bolji od njega ili sličan njemu (El-Beqare, 106), ili na  muhkem (jasne) i mutešabih (manje jasne) ajete (Ali ‘Imran, 7).

Tri definicije učenjaka mekkanskih i medinskih ajeta

Učenjaci daju tri definicije mekkanskih i medinskih ajeta. Definicija prva - Najpreciznija i najraširenija definicija koja kriterij uzima vrijeme (zemen): mekkanske sure i ajeti su oni koji su objavljeni prije Hidžre, a medinski oni koji su objavljeni poslije Hidžre. Hidžra se računa dolaskom Vjerovjesnika, a.s., u Medinu. Ono što je objavljeno u Mekki u vrijeme oslobađanja Mekke, ili u godini Oproštajnog hadža, ili na putu poslije Hidžre jeste medinska Objava.

Sa Hidžrom Muhammed, a.s., nastupa u novoj ulozi, formira zajednicu, istupa kao snaga sa kojom se mora računati. Kur’an se, dakle, shodno Hidžri može podijeliti na mekkanski i medinski dio, a nijedan se događaj, kako veli h. Omer, ne može mjeriti sa Hidžrom.

Definicija druga – kao kriterij uzima  mjesto (mekan): mekkanska Objave je sve ono što je objavljeno u Mekki makar i poslije Hidžre, u što spada u okolica Mekke kao što su Mina, Arefat i Hudejbija, kao što u Medinu spada u njezina okolica poput Bedra i Uhuda. Nedostatak ove definicije je u tome što ona ne obuhvata ono što je objavljeno na putu daleko od Mekke i Medine i njihovih okolnih mjesta i što se ne može nazvati ni mekkanskom ni medinskom Objavom.

Definicija treća – kao kriterij uzima stil (uslub) Kur'ana: mekkanska Objava je ona koja se obraća stanovnicima Mekke, a medinska ona koja se obraća stanovnicima Medine. Ova definicija ima još veći nedostatak jeri su brojni ajeti općeg značenja (el-ajatu l-'amme) koji se ne obraćaju samo stanovnicima, niti samo stanovnicima Medine.

A imamo i slučaj kada nemamo ništa od spomenutog kao kriterij, odn. imamo novi kriterij, četvrti: mevdu’u t-Tenzil (موضوع التنزيل) – tema. Na primjer, sura El-Mumtehane objavljena je u Medini, ali joj je propis mekkanski. Ili ajet: يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَى  (El-Hudžurat, 13), objavljen je u Mekki, a propis mu je medinski (njegova uvodna formulacija  يَا أَيُّهَا النَّاسُ O, ljudi  je mekkanska), odn. namijenjen je stanovnicima i Mekke i Medine.

Ima i u mekkanskim ajetima medinske Zapravo, ovdje imamo sljedeće situacije:

1. mekkanske ajete u medinskim surama, npr. sura El-Enfal je medinska, a njezin 30 ajet: وَإِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ I kad su spletkarili protiv tebe oni koji ne vjeruju da bi te u okove stavili ili te ubili ili protjerali - je, prema mnogima, objavljen u Mekki, kao i njezin 64. Ajet: يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللَّـهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ O, Vjerovjesniče, dovoljan ti je Allah i oni koji te slijede od vjernika, koji je objavljen kada je h. Omer primio islam.
2. medinske ajete u mekkanskim surama: npr. sura El-En’am je objavljena u Mekki odjedanput, u cijelosti, osim njezina tri ajeta koja su obavljena u Medini (ajeti 151-153), ili: sura El-Hadždž je mekkanska izuzev njezina tri ajeta koja su objavljena u Medini (ajeti 19-21);
3. ajete koji su objavljeni u Mekki a propis im je medinski: npr. ajet (Hudžurat, 13):

 يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَىٰ  وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا

O, ljudi, Mi smo vas stvorili od muškarca i žene i učinili vas narodima i plemenima da biste se upoznavali - objavljen je u Mekki za vrijeme oslobođenja Mekke, odn. medinski je jer je objavljen poslije Hidžre, tj. propis mu je općenit;

4. ajeti koji su objavljeni u Medini a propis im je mekkanski, npr. sura El-Mumtehane koja je objavljena u Medini, s obzirom na mjesto, ali je njezina tematika na kraju upućena mušricima Mekke, ili sura Et-Tevbe koja je objavljena u Medini, dok je njezina tematika usredsređena na mušrike Mekke (Qattan, Mebahis).

Ibnu n-Nekib u uvodu svoga tefsira kaže: ''Četiri su vrste kur'anskih sura: mekkanske, medinske, sure koji su objavljene u Mekki i u Medini i sure koji nisu objavljene ni u Mekki ni u Medini''.

Medinskih sura ima dvadeset (20), mekkanskih osamdeset dvije (82), dok o 12 sura postoji razilaženje među islamskim učenjacima, i to o ovim surama:  Fatiha, Ra’d, Rahman, Saff, Tegabun, Mutaffifin, Qadr, Bejjine, Zilzal, Ihlas, Feleq, Nas.

El-Fatiha - Većina smatra da je ona mekkanska sura, čak se navodi da je ona prvo što je objavljeno. Dokaz za tu tvrdnju je ajet: وَلَقَدْ آتَيْنَاكَ سَبْعًا مِنَ الْمَثَانِي  A tebi smo dali sedam ajeta koji se ponavljaju (el-Hidžr, 87). U vjerodostojnom hadisu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao da se to odnosi na El-Fatihu. Sura El-Hidžr je, prema konsenzusu učenjaka, također, mekkanska.

Er-Rahman - Većina učenjaka = mekkanska sura, što je ispravno mišljenje. Tirmizi i Hakim prenose od Džabira: - Pošto je Allahov Poslanik, a.s., pred ashabima proučio čitavu suru Rahman, upitao je: ‘’Šta vam je, zašto šutite? Džini su bolje od vas odgovorili. Nisam im nijedanput proučio:فَبِأَيِّ آلَاءِ رَبِّكُمَا تُكَذِّبَانِ - a da oni nisu rekli: Gospodaru naš, ni jednu tvoju blagodat mi ne pričemo, i Tebi neka je hvala!'' Hakim: ova predaja je vjerodostojna prema kriterijima Dvojice šejhova. Spomenuto kazivanje o džinima bilo je u Mekki.

El-Ihlas - Postoje dva mišljenja o ovoj suri, zbog dva kontradiktorna hadisa o njezinom povodu objave. Neki usaglašavaju hadise, pa kažu da je dva puta objavljena. ‘’Nakon postupka preferencije mišljenja (terdžih) ukazalo mi se – kaže Sujuti - da je ovo medinska sura, kao što sam to objasnio u djelu Esbabu n-nuzul.’’

El-Mu'avvizetani - Odabrano mišljenje je da su ove dvije sure medinske, jer su objavljenje u slučaju sihira koji je napravio Lebid b. el-E'asam.

Pravila za raspoznavanje mekkanskih i medinskih sura

Islamski učenjaci su pokušali da iznađu karakteristike mekkanske i medinske Objave postavljajući pravila za raspoznavanje mekkanskih i medinskih sura, kako bi onom ko se bavi kur'anskim naukama to pomoglo da ih međusobno razlikuje.

Dominantne karakteristike mekkanskih sura:

1. govore o Božijoj jednosti, poslanstvu, proživljenju i dodjeljivanju nagrada, odn. kazni; Džennetu i Džehennemu; moralnim vrijednostma:
2. kazuju vijesti o prijašnjim poslanicima i uznemiravanjima koja su ih pratila, o njihovim narodima i kaznama koje su ih snašle kao vid utjehe Vjerovjesniku, a.s., i prijetnje poricateljima Istine;
3. govore o lošim običajima idolopoklonika kao što su ubistvo, zakopavanje žive ženske djece, skrnavljenje časti i uzimanje imetka siročeta;
4. sadrže poziv: Ja ejjuhe n-nāsu/O, ljudi;
5. sadrže: kratke ajete, ritmične, upečatljive; spominju se prirodni fenomeni: Sunce, kiša, bilje;
6. ne sadrže vjerske propise.

Mekkanske sure, dakle, razbuđuju vjeru, jer nema namaza i ostalih propisa bez vjere. One obrađuju i tretiraju prvu istinu.

Karakteristike medinskih sura:

1. detaljno izlažu šeri'atske praktične poropise u ibadatu (obredoslovlju), mu'amelatu (poslovanju) i hududima (kaznama); one su po stilu zakonodavne;
2. sadrže izraze kutibe (كتب), ketebna (كتبنا), hurrimet (حرمت);
3. otkrivaju stanja licemjera (munafika) i njihove tajne te ih upozoravaju na žestoku kaznu, izuzev sure –’Ankebut);
4. raspravljaju sa Sljedbenicima Knjige (ehl-i kitabijama) - svaka sura u kojoj se raspravlja sa njima je medinska).
5. pozivaju na džihad i objašnjavaju njegove propise; govore o ratu i odbrani vjere (sura u kojoj se nalazi propis ili uspostavlja kazna je, dakle, medinska);
6. opširne su, dužih ajeta i sura.

Glavne odlike mekkanskih sura:

1. svaka sura u koj ima sedžda je mekkanska;
2. svaka sura koja sadrži riječ kella (كلا) je mekkanska; kella se spominje na 33 mjesta u Kur'anu i to u petnaest sura koje se sve nalaze u drugoj polovini Kur'ana. Neki kažu da se mudrost toga nalazi u činjenici da je druga polovina Kur'ana većinom objavljena u Mekki i većinom o prkosnicima, tako da se u njoj ponavljaju prijetnje, ukori i osude njima upućene, za razliku od prve polovine Kur'ana u kojoj je objavljeno o Jevrejima, gdje se o njima tako ne navodi jer se oni ponižavaju i drže slabim;
3. svaka sura u kojoj se na njezinom početku navedu ''slova koja se cjelovit izgovaraju'' (el-hurufu t-tehedždži) jeste mekkanska sura izuzev sure el-Bekare i Ali Imran jer su one, prema konsenzusu, medinske, dok o suri er-Ra'd postoji razilaženje;
4. svaka sura u kojoj se navodi kazivanje o vjerovjesnicima i prošlim narodima jeste mekkanska izuzev sure el-Bekare;
5. svaka sura u kojoj se navodi kazivanje o Ademu, a.s. i Iblisu.

‘’Trebaš tako učiti Kur’an da kada grmi - učiš ajete o grmljavini, kada gledate u Mjesec - ajete o Mjesecu, kada gledate vodu - ajete o vodama…’’ (Gazali)

(Preporod.info)