Naši pjesnici: Fahrudin Sinanović
Priroda na sedždi
To ne grmi
to nebesa ezan uče
sad će kiša
na zemlju
na sedždu
da padne.
To vjetar ne huči
to lišće dovu dovi.
Sve živo i neživo Allaha slavi.
A Bosne ima
Bilo nekad Rimsko carstvo i bili Rimljani u Bosni.
Danas nema Rimskog carstva, a ima Bosne.
Bilo nekad Osmansko carstvo i bili Osmanlije u Bosni.
Danas nema Osmanskog carstva, a ima Bosne.
Bila nekad Austro-Ugarska monarhija i bili Austro-Ugari u Bosni.
Danas nema Austro-Ugarskog carstva, a ima Bosne.
Bila nekad Jugoslavija i bili Jugosloveni u Bosni.
Danas nema Jugoslavije, a ima Bosne.
Hoće li još neko da okupira Bosnu?
Bujrum, samo neka zna, poslije ima da ga nema.
Milostivi i silnici
Neko je pojeo jabuku žutu
I ostavio ogrizak na putu
Sagnuh se
Ogrizak uzeh
Sjemenku jednu izvadih
Samo nju tad imao sam
Ništa više:
Ni projekta, ni lokacije, ni fizibiliti studije, ni rješenja,
Ni odobrenje, ni fabrike, ni kredit uzeo nisam.
Samo, u bašči, zemlje malo razgrnuh
Bismillu proučih i sjemenku spustih
…
Zaboravio ja za to
Prošlo jasam četiri-pet godina:
Iz sjemenke drvo naraslo
Na drvetu stotinu jabuka
U svakoj jabuci po desetak sjemenki
Hiljadu je to sjemenki
(Digitron tako kaže)
Opet hiljadu puta zemlju razgrnuh
Hiljadu puta Bismillu proučih i hiljadu sjemenki u zemlju spustih
Naraste hiljadu stabala
Na svakom stablu opet po stotinu jabuka
U svakoj jabuci po desetak sjemenki
(Samo malo digitron da uzmem)
Čitav milion to je sjemenki
Sad mi treba pomoć
Zemlju malo da razgrnemo, Bismillu da učimo i sjemenke da spustimo
I ništa više
Imat ćemo milione jabuka
Bit će jabuka dosta za svako dijete na svijetu
A od jedne sjemenke počeli smo
…
Bog daje jabuke
A ljudi prave metke
Ima i metaka dosta za svako dijete na svijetu
Prokleti neka su silnici
Aneks 7
Gledao sam neko veče
Prilog Saliha Brkića
Jedan povratnik u kameru reče:
Evo, ovo je moja kuća.
Pa, kako se sad osjećaš,
upita Salih njega.
Evo, baš malo prije
Sa moje strehe
Za moj vrat
Jedna kap kiše kanula mi je
Niko sad od mene srećniji nije.
Stećak
Kam: Unatrag je Mak.
Mak: Unatrag je kam.
U Maku kam
U kamu Mak.
Mak + kam = Kameni spavač.
Nedovršena pjesma
Ne znam
I znam da ne znam
A volio bih da znam
Volio bih pjesmu da ispjevam
Ne znam kako
Al' o Bosni bih pjev'o
U prvoj bih strofi spomeno Allaha,
Poslanika i časne mu ashabe
Potom džamije i mihrabe.
Čekam...
Čekam...
Čekam duša da se svikne
I pjesma da nikne.
Naslov iz novina
Sklopi oči
Pa uoči
Kako Allah rahmet toči
Na svakoga ko svjedoči:
LA ILAHE ILLELLAH!
(Ne)smijem
Nešto mnijem
Šta činiti smijem:
Smijem samo dobro činiti
Na dobro i dobru pozivati
Od zla odbijati.
A šta činiti ne smijem:
Ne smijem pred tužnim da se smijem
Ne smijem ni međ ljude smrknut doć
Pred gluhim pjevati
Vidi molim te ovo - slijepcu kazati
Mravu na put stati
Pčelu na cvijetu zgazati
Vjetru prepreku činiti
Ne smijem ponašati se drsko
Čineć drugom što je meni mrsko
Koliko godina imam?
Ne znam koliko godina imam.
Ne zna to ni bilo ko drugi
osim Svevišnjeg.
Znam koliko godina nemam.
Ako sam rođen 1964, a jesam,
i ako je danas 2016., a jeste,
to znači da nemam 52 godine.
Te godine su prošle, njih više nemam.
Imam samo one godine koje slijede,
Koje ću da odživim na dunjaluku ovom,
dok Azrail ne dođe, i kaže:
"Idemo, vakat je."
Koliko tih godina imam, ne znam.
Otkad pjesmu nisam napisao
Ima mjesec dana
Ma i više
Možda dva, tri ili četiri mjeseca
Kako papir pod mojim riječima vrištao nije
Lingvistička laž
I Amreikanac,
I Makedonac,
I Rus,
I Srbin,
I Bošnjak,
I Hrvat,
Na isti način plaču.
I Kinez,
I Englez,
I Arap,
I Japanac,
I Španac,
I Hrvat,
I Srbin,
I Bošnjak,
Na isti način se smiju.
Svi na isti način kašlju,
I šmrcaju,
I štucaju,
I zvižde,
I podriguju čak.
Ali, gle čuda i apsurda,
Samo kad progovore,
Tad problemi se stvore!
Trilogija
Mislio sam da mi je brat
Onda je došao rat
Pa me brat– ščepao za vrat
Da me udavi
A ja sprva mislio da se šali.
Zijad
(Kalesijskom šehidu)
Bio je prav
Vrijedan kao mrav
Onako plav
Ko janje blag
Ko vjetar hitar
Ko potok bistar
Nikad
i
Nikom
i
Ni za šta kriv
Osim što je živ
I što je Zijad.
