Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (3. dio) - Kur’an kao Božija Objava
Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.
Kur’an kao Božija Objava
Kur'an snažno poriče da je on govor ili ideje Poslanika ili, zapravo, bilo kojeg drugog čovjeka.[1] Također se tvrdi da je Objava došla direktno od Boga i na arapskom jeziku kako bi mogla biti bez ljudskih grešaka ili netačnosti. Nekoliko ajeta objašnjava ovo:
وَمَا كَانَ هَٰذَا الْقُرْآنُ أَن يُفْتَرَىٰ مِن دُونِ اللَّهِ وَلَٰكِن تَصْدِيقَ الَّذِي بَيْنَ يَدَيْهِ وَتَفْصِيلَ الْكِتَابِ لَا رَيْبَ فِيهِ مِن رَّبِّ الْعَالَمِينَ ﴿٣٧﴾ أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ ۖ قُلْ فَأْتُوا بِسُورَةٍ مِّثْلِهِ وَادْعُوا مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللَّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِين
Nije ovaj Kur’an izmišljen, od Allaha je – on potvrđuje ono što je prije njega objavljeno i objašnjava propise; nema sumnje u njega, od Gospodara svjetova je! / 38. Štaviše, oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi jednu suru sličnu njegovoj, i pozovite koga god možete, osim Allaha, ako istinu govorite!" (Junus, 37-38)
Ovo se ponavlja u drugom ajetu:
أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ ۖ قُلْ فَأْتُوا بِعَشْرِ سُوَرٍ مِّثْلِهِ مُفْتَرَيَاتٍ وَادْعُوا مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللَّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ
Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga god možete, osim Allaha, ako ste iskreni!" (Hud, 13)
Opet, el-Bekare, 23, Kur'an izaziva one koji vjeruju da su to samo Muhamedove riječi da načine knjigu sličnu njoj ili čak samo jedno takvu suru).
Kur'an tvrdi da, da je iz bilo kojeg drugog izvora osim od Boga, bilo bi mnogo nedosljednosti i netačnosti u tekstu: أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ ۚ وَلَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ اللَّهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلَافًا كَثِيرًا 'Zar oni ne razmatraju Kur'an [sa pažnjom]? Da nije od Allaha, sigurno bi u njemu pronašli mnogo neslaganja.’ (en-Nisa, 82). Meleku je povjerena direktna poruka na arapskom, a ne samo značenja i ideje. Trebalo je da bude odmah razumljiva običnim ljudima.[2]
Nadalje, svaka promjena objavljenog Teksta se također pripisuje samo Bogu: وَإِذَا بَدَّلْنَا آيَةً مَّكَانَ آيَةٍ ۙ وَاللَّهُ أَعْلَمُ بِمَا يُنَزِّلُ قَالُوا إِنَّمَا أَنتَ مُفْتَرٍ ۚ بَلْ أَكْثَرُهُمْ لَا يَعْلَمُونَ
I kada Mi zamijenimo jedan ajet drugim - a Allah najbolje zna šta objavljuje - oni govore: "Ti samo izmišljaš!" A nije tako, nego većina njih ne zna (en-Nahl, 101).
Postepenost Objave (tendžimu l-Kur’an)
Za razliku od prethodnih Objava koje su, prema islamskom učenju, objavljene odjedanput, Kur'an je objavljen postepeno, u periodu od 23 godine. Islamski učenjaci ovo pitanje razmatraju veoma ozbiljno. Kur'an je postepeno objavljivan shodno situacijama, događajima i onim što su iziskivale različite situacije. Dio Kur'ana koji je odjedanput objavljen učenjaci nazivaju nedžmom (zvijezdom). Time kao da žele Kur'an lišiti djeljivosti i odvojenosti te njegove dijelove porede sa zvijezdama (nudžum) budući da je svaka zvijezda zasebna i ima svoju svjetlost u vrijeme kada je dio sazviježđa.
Sujuti kaže: ''Ono što se da uočiti iz vjerodostojnih hadisa i drugih predaja jeste da je Kur'an objavljivan shodno potrebama: po pet, deset ajeta, više ili manje to toga. Vjerodostojno je potvrđeno da je odjedanput objavljeno deset ajeta o ''kazivanju o potvori'' (قصَّة الإِفْك), kao što je vjerodostojno potvrđeno da su riječ: غَيْرُ أُوْلِي الضَّرَرِ osim onih koji su za borbu nesposobni (en-Nisa', 95) objavljene samostalno, a one su dio ajeta''.
Postepeno objavljivanje je karakteristika Kur'ana koja ga razlikuje od drugih Božijih Knjiga. Sujuti kaže: ''Skoro da imamo potpuni konsenzus o tom pitanju'' i navodi dokaze za to, među njima i ono što se prenosi od Ibn Abbasa: ''Jevreji su upitali: ‘'O, Ebu Kasime, zašto se ovaj Kur'an ne objavljuje odjedanput kao što je Tevrat objavljen Musau?''' – pa je onda objavljen ajet: وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا لَوْلَا نُزِّلَ عَلَيْهِ الْقُرْآنُ جُمْلَةً وَاحِدَةً Oni koji ne vjeruju govore: 'Zašto mu Kur'an nije odjedanput cijeli objavljen?' (el-Furkan, 32). Umjesto odgovora njima Svevišnji im objašnjava mudrost postepenog objavljivanja Kur'ana. Naime, da su prethodne Božije Knjige objavljivane postepeno, onda bi bilo dovoljno da im se odgovori riječima: To je Allahov zakon u pogledu Knjiga koje je on objavljivao prethodnim Božijim poslanicima.
U čemu se, formalno gledano, sastoji postepeno objavljivanje Kur'ana?
- Kur'an donosi principijelna učenja o Jednom Bogu, dž.š., Božijim poslanicima, eshatologiji, moralu itd., ali i detaljnija rješenja za datu životnu sredinu u vrijeme u kojem se objavljivao. Dakle, Objava, katkada, prati taj konkretni život i daje rješenja (npr. slučaj potvore ''majke vjernika'' Aiše, Muhammedova, a.s., ženidba sa Zejnebom i sl.) Znači, postepenim objavljivanjem Kur'ana pratio se ovaj konkretni život rane muslimanske zajednice i u tome je velika mudrost Božije nakane. No svako konkretno rješenje ima i svoj općenit karakter, odn. proteže se na sve slične situacije i sva buduća vremena.
- Kur'an je objavljivan najviše od pet do deset ajeta. Kraće sure su obično odjedanput objavljivane. Tako je bilo olakšano pamćenje Kur'ana prvoj generaciji muslimana, a također i primjena istih u životu (وَقُرْآنًا فَرَقْنَاهُ لِتَقْرَأَهُ عَلَى النَّاسِ عَلَىٰ مُكْثٍ وَنَزَّلْنَاهُ تَنزِيلًا I Kur’an - sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima kazivao polahko, i Mi ga postepeno objavljujem - el-Isra', 106). Poznato je da Arabljani nisu znali čitati ni pisati; bili su zauzeti stjecanjm sredstava i borbom za život, pa im je postepeno objavljivanje Kur'ana olakšavalo njegovo pamćenje, razumijevanje, dostavljanje i širenje.
- Postepeno objavljivanje Kur'ana smirivalo je Muhammeda, a.s., i tješilo ga (تسلية النبي ):كَذَٰلِكَ لِنُثَبِّتَ بِهِ فُؤَادَكَ Tako (ga objavljujemo) da time učvrstimo srce tvoje (el-Furqan, 32). Kur'anska kazivanja koja su mu objavljivana (u suri Jusuf, Hud, el-Kasas...) bodrila su ga, tj. donosila vijesti o progonima i surovom odnosu prema bivšim Božijim poslanicimam koji su, unatoč tome, pozivali ka Istini. Ponovno objavljivanje i novi dolazak Džibrila od Svevišnjeg značilo je radost Poslaniku, a.s., smirivanje njegova srca, otklanjanje idolopokloničkih uznemiravanja i napada na njega te buđenja osjećaja da je pod Allahovom zaštitom, Njegovom pažnjom i zadovoljstvom. Kad god su se uznemiravanja pojačavala, njegov Gospodar ga je tješio nekada kazivanjima o prethodnim vjerovjesnicima i poslanicima, kao u: وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ A sve što ti Mi kazujemo kao vijesti o poslanicima zato su da njima učvrstimo srce tvoje. I došla ti je u ovome prava istina, i pouka, i opomena vjernicima (Hud, 120), nekada zahtjevom za strpljenje i Svojim obećanjem da će ga pomoći, kao u: (et-Tur, 48), a nekada Svojom prijetnjom i upozorenjem njegovim neprijateljima, kao u: (el-Kamer, 45), kao i drugim načinima tješenja i davanja podrške;
- Postepenost objavljivanja ima značaj i zbog samih pitanja koju su bila postavljena o Kur'anu ili nečem drugom iz vjere. Ajeti koji počinju sa Pitaju te... objašnjavaju ove situacije, i bilo bi apsurdno da se Kur'an odjedanput objavio, a da se ova pitanja nisu ni postavila. I tu postepenost Objave ima svoj značaj.
- Vjerski propisi koji su postepeno ulazili u život bili su pogodniji od propisa koji bi se odjedanput uvodili. U mekkanskom periodu Objave naglašava se vjerovanje, potiče na razmišljanje, promatranje stvorenog svijeta, tj. ne govori se o decidiranim propisima. U mekkanskom periodu razbuđuje se vjera u Boga, dž.š., i Onaj svijet... Da su im se odjedanput naredile sve stroge dužnosti i zabranile sve negativnosti, to bi im teško palo i oslabila bi njihova mala odlučnost da u cijelosti pozitivno odgovore i prilagode se. Ovo je poput ljekara koji pacijentu daje lijek u dozama, jer da mu da ga odjedanput, desila bi se jedna od dvije stvari: ili bi pacijent odbio lijek ili bi ga on usmrtio.
- Ukazivanje na Izvor Kur'ana i da je on Allahov Govor. Naime, Kur'an je, uprkos tome što je objavljivan u dijelovima, maksimalno međusobno povezan, kao da ste ga precizno i savršeno organizirali na načini koji nadmašuje ljudske sposobnosti. Vremenska odvojenost nije ostavila ni najmanjeg traga u stilu i značenju, kao što je to u slučaju ljudskog govora.
I na koncu (7) problem derogacije (stavljanja van snage jednoga propisa drugim propisom) razumljiv je samo u kontekstu postepenog objavljivanja Kur'ana. Na temelju vremena objavljivanja nekog ajeta mi znamo da li je potonji ajet derogirao prethodni. Na taj način se mogu razumjeti ajeti koji govore o zabrani alkohola, koja je došla postepeno...Važno je napomenuti da nisu svi propisi došli postepeno, zabrana bluda, ubojstva, krađe – ta zla je Kur'an odjedanput zabranio.
Izgovorena riječ i pisana riječ
Mnogi ajeti upućuju na Objavu kao na qawl, što se može prevesti kao 'govorenje', 'riječ' ili 'riječi' koje se ‘rečene', 'saopštene', a zatim se 'čuju'. Oni se ponekad nazivaju hadis,[3] što znači 'naracije' ili 'priče'. U nekim slučajevima, Kur'an se spominje kao kalimetun[4] ili kalimat,[5] što znači "riječ" ili "riječi" Boga. Korijen qwl i njegovi derivati, kao što je qale, također se mnogo puta koriste u Kur'anu za označavanje Božijega ‘govora'.[6] Ovi i slični ajeti ukazuju na to da je Kur'an prvenstveno izgovorena riječ koja dolazi od Boga. Ovi pojmovi spadaju u široku kategorija 'govora'. Prema Izutsuu:
Nije ni čudo, dakle, da je islam od samog početka bio izrazito jezično svjestan. Islam je nastao kada je Bog progovorio. Čitava islamska kultura započela je historijskom činjenicom da se Bog obraćao čovjeku jezikom kojim je on sam govorio. Nije bila jednostavna stvar da je Bog 'poslao' Svetu knjigu. To je prvenstveno značilo da je Bog 'progovorio'. A to je upravo ono što 'Objava' znači. Objava je u suštini lingvistički koncept.[7]
Iako u Kur'anu postoji mnogo toga što sugerira da je to prvenstveno izgovorena riječ, on također sadrži mnoge ajete koji ukazuju na to da je to također i 'pisana' riječ. S kur'anskog gledišta, izgleda da su izgovorena i pisana riječ dvije strane istog novčića. Iako se termini povezani s govorom češće koriste za upućivanje na Kur'an, korištenje termina vezanih za pisanje također je uobičajeno. Zapravo, čak i u prvim ajetima koji će biti objavljeni Vjerovjesniku, uspostavlja se veza Objave s 'perom'.
Pozivajući se na prethodne Svete spise, Kur'an koristi nekoliko termina koji sugeriraju da su barem neki od njih napisani. Kur'an koristi termine suhuf (Sveto pismo, stranice)[8] i elvāh (table),[9] koji se odnose na Svete spise objavljene od Boga. Takođe koristi izraz esfar[10] da ukaže na pisani spis. Štaviše, u mnogim slučajevima, Kur'an upućuje na Tevrat (Toru) i Indžil (Evanđelje) kao 'Božije Knjige' (kitabullah) ili samo Kitab (pisani tekst), ili na ranije Svete spise kao što su objavljeni pisani dokumenti Musau,[11] Isau[12] i Ibrahimovim potomcima.[13] Ove napisane Svete spise čitaju njihovi sljedbenici.[14]
Postoji nekoliko ajeta koji ukazuju na to da se, za vrijeme Poslanika, Kur'an počeo shvatati kao ‘Knjiga’, a ne samo izgovorena reč. Tako je on postao Knjiga ili Sveto pismo slično prethodnim spisima poslanicima prije Muhameda, a.s.[15] Kao što Kur'an kaže: وَأَنزَلَ اللَّهُ عَلَيْكَ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَعَلَّمَكَ مَا لَمْ تَكُن تَعْلَمُ ۚ Allah je poslao tebi Knjigu i mudrost i naučio te onome što prije nisi znao.’ (en-Nisa', 113)[16] Kur'an je svakako sebe smatrao Knjigom: وَاتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِن كِتَابِ رَبِّكَ ۖ لَا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِهِ وَلَن تَجِدَ مِن دُونِهِ مُلْتَحَدً I kazuj ono što ti se objavljuje iz Knjige Gospodara tvoga! Niko ne može izmijeniti riječi Njegove, i ti nećeš naći mimo Njega nikakva utočišta (Kehf, 27). Ovo je ponovljeno u ajetu: لَقَدْ أَنزَلْنَا إِلَيْكُمْ كِتَابًا فِيهِ ذِكْرُكُمْ ۖ أَفَلَا تَعْقِلُونَ Mi smo vam objavili Knjigu u kojoj je podsjećanje za vas.’ (el-Enbija, 10). Ustvari, Kur'an koristi Kitāb za upućivanje na sebe više od 70 puta u različitim kontekstima, što ukazuje da je koncept Kur'ana kao 'Knjige' ili Spisa bio dobro utvrđen prije Poslanikovog preseljenja 11/632.[17]
([1] Tabataba’i, The Qur’an in Islam, London: Zahra Publications, 1987, str. 65., [2] Q.26:192-195., [3] Q.4:87; 20:9; 39:23; 51:4., [4] Q.3:64; 6:115., [5] Q.7:158; 18:27; 18:109., [6] Q.2:243; 3:41., [7] Izutsu, God and Man in the Koran, str. 152., [8] Q.20:133; 53:36; 87:18; 87:19., [9] Q.7:145; 7:150; 7:154., [10] Q.62:5., [11] Q.37:117., [12] Q.19:30., [13] Q.57:26.,[14] Q.2:113., [15] Q.98:1-3., [16] Q.2:231; 4:105; 4:113.,[17] Q.2:176; 3:7; 4:105; 6:154-157; 16:64; 29:47.
