Hadži Sidik Gunić - Meta ili slučajna žrtva

Piše: Nermin Babić

U središnjem dijelu Kraljevine Danske, prvo u Svendborgu, a zatim u Odensi nastanila se porodica Gunić. Dva brata, Muhamedalija i Sidik sa svojim porodicama prognani iz Banja Luke, uz ceker odjeće donijeli su i posijali sjeme islama. Naravno da nisu bili jedini, ali jesu bili među rijetkima čije sjeme je imalo svoju genetsku snagu.

Oni su bili unuci kurra hafiza Fehima Gušića, rođenog 1880. godine u Karahisaru. Roditelji rahmetli hafiza su nakon okupacije Austro-Ugarske izbjegli iz Bosne u Tursku 1878. godine, da bi se hafiz početkom dvadesetog stoljeća vratio u Bosnu i zasnovao porodicu i ostavio veliki trag na polju širenja islama na širem području banjalučke regije. Pored djeda u porodičnom stablu Muhamedalije i Sidika vrijedno je istaći i njihovog oca Mustafu, koji je bio jedan od 75 uglednika Banje Luke koji su potpisnici banjalučke rezolucije. Rezolucija je tada štitila prava Srba i Jevreja, a ti isti Srbi su 1992. godine protjerali Mustafine sinove i unučad.

Tako su Muhamedalija i Sidik poput svojih pradjedova, koji su morali napustiti Bosnu i seliti za Tursku, protjerani od srpskog agresora i nastanili se u centralnom dijelu Kraljevine Danske.

Sidik je kao golobradi mladić uz svog djeda čuvao vrijednosti islama i svog identiteta, pa je u nekoliko navrata bio pod lupom tadašnje UDBE. Gradio je džamije i podržavao imame i hrabrio ih u njihovim poslovima. Tako je nastavio i u Danskoj.

Sidika pamtim iz dana kada sam obavljao dužnost glavnog imama u Danskoj. Od prvog dana kada sam imenovan do zadnjeg dana obavljanja dužnosti Sidik je bio neizostavni dio Islamske Zajednice. Dešavalo se da bih nekada sa njegovim sinom Mirzom došao u kasnim satima njihovoj kući, uglavnom sa nekih programa i predavanja u organizaciji Islamske zajednice u Danskoj, koji su bili organizovani po nekoliko stotina kilometara daleko, a Sidik bi ustajao bez obzira koje doba dana i noći da nas lijepo ugosti, da pokaže dobrodošlicu i da iskaže interes za stanje u Zajednici. Uvijek bi me nasamo savjetovao, kritikovao, a Boga mi znao je i pohvaliti. Volio je Zajednicu i imame i želio je da Zajednica blista i da ima velike rezultate.

Bio je ponosan na svoj džemat i kupljenu bošnjačku džamiju (vakuf) u Odensi, u kojoj je na kraju svoju dušu ispustio u brutalnom zvjerskom divljačkom napadu.

Na prvi dan Kurban-bajrama, po povratku iz zijareta svojoj Banjoj Luci, zaputio se u džamiju na podne-namaz, gdje je brutalno izboden. Dušu je ispustio uoči petka, četvrtak tačno u akšamsko vrijeme. Kada smo ga gasulili bio je nasmijan, ubijen je pod abdestom, u Allahovoj kući, nadamo se da kod Allaha bude primljen kao šehid.

Ono što je suđeno, mi ne možemo predvidjeti niti promijeniti. Možemo postaviti mnogo pitanja, koja nam neće pomoći, niti otkloniti bol porodice. Ali ono što se moramo zapitati jeste šta možemo uraditi da se to nigdje više ne desi?

Ubica je kao u najgorim horor filmovima, napravio preko 40 uboda i krvlju šarao po zidovima džamije, narušio mubarek prostor i ubio mubarek insana, kao da je bio pun nekih ludih demona koje smo samo u filmovima mogli gledati, ali nažalost u ovom slučaju to je bila surova istina.

Da li je ubica ciljao isključivo na Sidika, čije ime kaže da je bio iskreni Allahov rob, čistog, Allahu pokornog insana, kao što kurban treba da bude bez mahane, tako i ovog dobrog Allahovog roba baš na prvi dan Kurban-bajrama, ili je u naletu bjesnila pod utjecajem prokletog šejtana samo ušao da bilo koga ubije to će ostati pitanje do Sudnjeg dana.

Ono što mi možemo uzeti kao pouku iz ovoga, da ne smijemo zanemariti ni najmanju vatru jer može veliki požar da plane, da vodimo računa da naše riječi ne budu benzin na vatru nego voda koja će je gasiti, da naša djela budu korisna, koja će jačati džemat a nikako da budemo neodgovorni u našim djelima pa da budemo uzrok podjele među džematlijama. Ne smijemo se bojati suprotstavljanja i najmanjim anomalijama koje primijetimo u našim džematima koje bi mogle dovesti do problema u džematu. Kasno je kada se zlo dogodi.

Neka se Allah Uzvišeni smiluje našem hadžiji Sidiku Guniću, a njegovoj porodici da podari snagu sabura, da ih sačuva novih prognanstava i da ih ojača da nastave i dalje generacijama čuvati žišku islama.

(Preporod.info)