Razgovor s imamom - Hamdija ef. Kovačević: Najučestaliji porok je alkohol

Hamdija ef. Kovačević, rođen 1972. godine u Bužimu, od augusta 2013. godine radi u džematu Todorovo, Medžlis Velika Kladuša, a prije toga radio je 15 godina u džematu Vrhovska, Medžlis Bužim.

Ukratko o džematu Todorovo.

Todorovo broji 540 domaćinstava i spada u veće džemate na području Medžlisa Velike Kladuše. Mektebska pouka se odvija redovno i upis djece je u porastu svake godine, do sad smo imali redovne hatma-dove svake godine i u tim generacijama jednu grupu odraslih džematlija koji su uspješno naučili kur’ansko pismo. U rekonstrukciju i uređenje džamije, vakufske kuće i harema džamije uložili smo oko 130 hiljada KM. Ovo su samo neki podaci koji govore o aktivnostima u džematu Todorovo i njegovih džematlija.

Koji porok je najviše prisutan kod stanovništva BiH?

U ovom poslijeratnom vremenu u Bosni i Hercegovini su primjetne mnoge pošasti i poroci kao što su alkohol, kocka, nemoral itd. U mnogim selima ili, uvjetno kazano, džematima može se naći nekoliko većih ili manjih trgovina gdje se sasvim normalno prodaju mnoge vrste alkoholnih pića, a, nažalost, ima i dosta onih koji to konzumiraju iz naših džemata. Širenju ovog poroka doprinose i javni medij koji reklamiraju alkohol kao prehrambeni artikl, što su neki sa slabim imanom i prihvatili pa ga nažalost konzumiraju često. Stoga je prisutna upotreba i konzumiranje alkohola na određenim javnim skupovima, manifestacijama, svadbama itd. Ono što radimo i u čemu ćemo ustrajati jeste odgoj mladih generacija u okvirima Kur’ana i Sunneta kroz mektebsku pouku, što je najbolji način da preventivno djelujemo na omladinu koja, ako Bog da, treba i mora da bude daleko od ovih poroka kao što su alkohol, kocka, razgolićenost, nemoral itd. Da ova metoda rada može biti itekako uspješna govori činjenica da u džematu Todorovo ima dosta omladine koji mogu biti uzor kada su u pitanju ovi poroci, jer su oni daleko od njih u njihovom životu.

Je li iščezla tradicija obilaska džematlija po kućama?

Džemat Todorovo spada u starije džemate na području medžlisa Velike Kladuša, tj. datira iz Osmanskog perioda i po onome što sam čuo od starijih kolega, koji su radili u ovom džematu a i od džematlija, običaj i tradicija obilaska džematlija u tim davnim vremenima je bila prisutna i nije prestala do dan-danas. Tako i ja imam običaj zijaretiti džematlije raznim prilikama i povodima, kao što je u pitanju smrtni slučaj u porodici, ženidba, udaja, rođenje djeteta, obilazak bolesnika itd. Svakako da bude i neobaveznih druženja, sijela, posebno u zimskom periodu gdje su noći duže i ima više vremena za druženje sa džematlijama uz koristan razgovor.