Potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa: Zašto je grupa Židova došla oplakivati ​​žrtve genocida u Srebrenici?

Potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC) Menachem Z. Rosensaft objavio je autorski tekst pod nazivom "Zašto je grupa Jevreja došla da oplakuje žrtve genocida u Srebrenici". Tekst na engleskom jeziku danas je objavljen na američkom internetskom forumu Just Security koji je posvećen pitanjima sigurnosti, demokratije, vanjske politike i ljudskih prava. Osvrt u autorskom tekstu je bazirao na posjeti Srebrenici 11.jula ove godine, gdje je predvodio delegaciju WJC-a na obilježavanju 28. godišnjice genocida u Srebrenici.  

- Na ličnom planu ovo smatram duboko smislenim iz dva razloga. Prvi razlog, zato što se kao sin dvoje preživjelih nacističkog ubijanja i koncentracionih logora Auschwitz i Bergen-Belsen i kao neko ko je rođen u logoru za raseljene intuitivno identificiram sa žrtvama i onima koji su preživjeli genocid i zločin protiv čovječnosti. Drugi razlog, zato što je ovo bila moja posljednja suštinska inicijativa kao potpredsjednika WJC-a, prije nego što se u augustu povučem sa ove pozicije. Stravične činjenice genocida nisu upitne, osim uglavnom pojedinim ekstremnim i diskreditiranim bosanskim Srbima i srpskim krugovima – napisao je Menachem Z. Rosensaft. 

Naveo je kako su paravojne snage separatističke protodržave bosanskih Srba, poznate kao Republika Srpska, pod komandom generala Ratka Mladića su od 11. do 16. jula ubile više od 8.000 Bošnjaka, tj. bosanskih muslimana - muškaraca i dječaka Srebrenice koja je bila zaštićena zona. Ove snage su iz Srebrenice deportirale više od 25.000 bošnjačkih žena, djece i staraca.  

- Nizozemski bataljon Ujedinjenih nacija, poznat kao Dutchbat, s bazom u bivšoj tvornici akumulatora u obližnjim Potočarima, ne samo da je otjerao očajne Bošnjake, već je hiljade njih nemilosrdno izručio Mladićevim vojnicima. Nizom presuda sudskih i žalbenih vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i Međunarodnog suda pravde, ubistva u Srebrenici su proglašena genocidom. To je prva takva UN-ova presuda u Evropi. Mladić i predsjednik RS-a Radovan Karadžić su među osuđenim bosanskim Srbima – piše Menachem Z. Rosensaft, dodavši da je Generalna skupština UN-a je 1948. usvojila Konvenciju u genocidu.  

Podsjetio je i kako je prema odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995., čiji je cilj uspostavljanje privida mira u Bosni i Hercegovini poslije četiri godine brutalnog rata, država podijeljena na Federaciju Bosne i Hercegovine i spomenuti RS.

- Dok genocid u Srebrenici i nebrojeni zločini protiv čovječnosti ultranacionalističkih snaga bosanskih Srba pod Mladićevom komandom za bosanske muslimane predstavljaju veliki ožiljak, među vladajućima u RS-u prevladava negiranje genocida, pa čak i veličanje Mladića i njihove srpske supremacijske ideologije – ukazao je Menachem Z. Rosensaft. 

Menachem Z. Rosensaft ističe da je osnovni cilj delegacije WJC-a od 9. do 11. jula bio da se, kako pojedinačno, tako kao i organizacija koja predstavlja više od 100 jevrejskih zajednica širom svijeta, identificira s ogromnim bolom i mukama bošnjačkog naroda.

- Pojedini jevrejski lideri i aktivisti su prethodnih godina bili u Bosni i Hercegovini tokom julske godišnjice. Prošle godine sam imao privilegiju da se obratim na komemoraciji u Potočarima. Ovaj put željeli smo da bude izraženije kolektivno prisustvo Jevreja, a delegacija je zaista u cjelini bila međunarodna – istakao je Menachem Z. Rosensaft, navodeći i da su značajan dio delegacije činili djeca i unuci preživjelih u holokaustu, dodavši da ovo nije prvo WJC-ovo obilježavanje genocida.  

Sastav delegacije je, napominje, proistekao iz sastanka od prije nekoliko mjeseci između bivšeg ambasadora Bosne i Hercegovine u UN-u Svena Alkalaja, Daniela Radomskog i mene. Nakon toga je uslijedio Zoom razgovor s direktorom Memorijalnog centra u Potočarima Emirom Suljagićem.

- Naša delegacija je imala veliku čast što je 9. jula prisustvovala dovoženju 30 tabuta u kojima su bili posmrtni ostaci 27 odraslih muškarca i tri tinejdžera koji su sahranjeni na mezarju u Potočarima. Birkenau ima svoje jezero pepela. Bergen-Belsen ima svoje masovne grobnice. Srebrenica ima svoje groblje na kojem je više od 6.600 grobnica žrtava genocida. Svake godine se sahranjuju novi posmrtni ostaci osoba identificiranih mukotrpnim forenzičkim radom. To je posljedica toga što su dijelovi tijela žrtava često bili na nekoliko lokacija, a nakon što su uklonjeni iz primarnih grobnica – piše Menachem Z. Rosensaft.  

Osnivačica i direktorica Centra za holokaust i genocid u Durbanu Mary Kluk, podsjeća, navela je: “Bilo je nemoguće u potpunosti shvatiti kombinaciju teške srčane boli i možda određenog olakšanja za stotine rođaka koji su bili oko tabuta u zelenoj tkanini, očekujući da njihovi najbliži počivaju u miru". 

Osvrnuo se i na to da je Visoki predstavnik Christian Schmidt je sljedeći dan otvorio konferenciju s pozivom da se pravno reagira na one koji negiraju genocid. Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović pozvala je da se 11. juli proglasi zvaničnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

- Svrha boravka naše delegacije u Potočarima je bila da uvjeri naše bošnjačke kolege da smo tu samo da tugujemo i svjedočimo s njima. Nismo došli da bilo šta pitamo. Nismo imali nikakav plan, skrivenu ili nešto drugo, osim da se bezuslovno povežemo s njihovom tugom, s njihovom bolom.  Našim porukama spojili smo intelektualnu i emotivnu dimenziju komemoracije. Efrat Sopher je podsjetio da samo sjećanje, memorijali i muzeji po sebi nisu dovoljni za sprečavanje genocida i drugih zločina. Intenzivna edukacija o holokaustu i genocidu ključna je komponenta u stvaranju "zajednice kritičkih mislilaca sposobnih da preispitaju dezinformacije, stereotipe i teorije zavjere koje pokreću današnju rasističku mržnju". Iskreno se nadam da se konferencijom stvorila povezanost i osjećaj razumijevanja između delegacije WJC-a i naših prijatelja Bošnjaka, jer su mnogi zaista postali prijatelji. Možda smo uspjeli – piše između ostalog u svom autorskom tekstu Menachem Z. Rosensaft. 

Osvrnuo se i na izjave glavnog srebreničog imama Damir ef. Pestalić, navodeći da je na konferenciji govorio o značaju saradnje i partnerstva s WJC-om.  

- Za Mary Kluk ovo je bila simbolična potvrda da postoji nada zajedničke budućnosti Jevreja i muslimana – napisao je Menachem Z. Rosensaft. 

Na kraju autorskog teksta iznio je i “posljednja misao”, kazavši:  

- Komemoriramo žrtve holokausta, jer su to naše porodice, naše zajednice, naš narod, ali i zato što su bile žrtve genocida, užasnih zločina protiv čovječnosti. Moramo jednakom snagom odati priznanje i obilježavati genocid i zločine protiv čovječnosti nad bošnjačkim narodom u Srebrenici i drugdje. Naš moralni imperativ jeste da sve žrtve genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih sličnih zločina zaslužuju dostojanstvo i poštovanje kako bi se prepoznala i upamtila njihova agonija i patnja. Preživjeli iz Auschwitza i dobitnik Nobelove nagrade za mir Elie Wiesel poučavao je da je holokaust bio jedinstvena jevrejska tragedija s univerzalnim implikacijama. Smatram da je genocid u Srebrenici bio bošnjačka tragedija s univerzalnim implikacijama, kao što je genocid u Ruandi bio jedinstvena tragedija Tucija, ali s univerzalnim implikacijama – piše Menachem Z. Rosensaft. 

Dodao je da se svaki genocid i svaki zločin protiv čovječnosti moraju posmatrati kao jedinstvena tragedija iz perspektive njegovih žrtava, ali uvijek s univerzalnim implikacijama. 

- Čvrsto vjerujem da ako se pobrinemo da svi bivši i sadašnji užasi - Auschwitz, Srebrenica, Bergen-Belsen, Kigali, Buča - budu neumoljivo integrirani u svjetsku svijest, imamo šanse da pobijedimo sile tame, netrpeljivosti, antisemitizma, rasizma, islamofobije, sveopće homofobije. "Nikad više" ne znači i ne može se dozvoliti da se odnosi samo na Jevreje. To znači nikad više nikome, nijednom narodu, nijednoj manjini. Nećemo stajati po strani, ne možemo stajati po strani kada bilo koja grupa, bilo koja manjina, bude žrtva - proganjana, ugnjetavana ili ubijena. Zbog toga je naša delegacija otputovala u Potočare i zbog toga smo se 10. i 11. jula pridružili bošnjačkom narodu u žalu na žrtve genocida u Srebrenici – stoji na kraju teksta kojeg potpisuje Menachem Z. Rosensaft, potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa. 

(Preporod.info)