Prijedor je Srebrenica na početku agresije

Od maja do augusta 1992. godine sva naselja i mjesta na području općine Prijedor u kojima su živjeli Bošnjaci su okupirana, u velikoj mjeri razorena, opljačkana, stanovništvo protjerano ili nezakonito zatočeno, a velik broj civila je ubijen.

Nakon Jevreja koji su u Drugom svjetskom ratu obilježavani od strane fašista, u Prijedoru su srpske vojne i policijske snage naredile Bošnjacima i Hrvatima da nose bijele trake kao znak raspoznavanja. Po obrascu “Obilježi i ubij“, srpske vojne i policijske snage ubile su 3.176 civila, muškaraca, žena  (263) i djece (102).

Ubijene Bošnjake bacali su u pojedinačne, zajedničke i masovne grobnice. Do sada su posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana pronađeni na 501 lokacija, pronađeni u 73 masovne grobnice (primarnih i sekundarnih), na području 10 opština (Banja Luka, Bosanski Brod, Beograd, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Hrvatska Kostajnica, Oštra Luka, Sarajevo, Sanski Most i Skender-Vakuf ) i tri države (Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Republika Srbija).

Na području općine Prijedor pronađena je najveća primarna masovne grobnice Tomašica, zatim Stari Kevljani, Jakarina Kosa, Korićanske stijene, jama Hrastova glavica, Redak I i II i druge.

Više od 32.000 Prijedorčana je nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora i drugih mjesta zatočenja.

Masovna i nezakonita zatočenja civila u prijedorskim logorima smrti bili su u funkciji ostvarenja genocidne namjere i dio su velikosrpskog plana da se bošnjačko stanovništvo uništi. Zatočeni su bili u koncentracionim logorima Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjača, Batković i drugim. U koncentracionim logorima su zatočenici podvrgavani okrutnom ili nečovječnom postupanju što je uključivalo mučenje, fizičko i psihičko zlostavljanje, silovanje, nehumane uvjete života, prisilni rad, katastrofalni uvjeti smještaja, nedostatak i loš kvalitet hrane, vode, medicinske pomoći ili higijensko-sanitarnih uvjeta.

Kod većine zatočenika ostale su trajne posljedice po zdravlje. U koncentracionim logorima bili su zatočeni i maloljetni, stari, bolesni, teški duševni bolesnici, ranjeni i povrijeđeni. Prema relevantnim podacima samo kroz koncentracioni logor Trnopolje prošlo je oko 23.000 nezakonito zatočenih Bošnjaka-civila. U prijedorskim logorima smrti (Trnopolje, Keraterm, Omarska) ubijeno je oko 1.000 nezakonito zatočenih ljudi.

U prijedorskim logorima i na drugim mjestima brojne Bošnjakinje su silovane i seksualno zlostavljane a zabilježeni su slučajevi seksualnog zlostavljanja muškaraca.

Poduzimajući vojne i policijske akcije u ljeto 1992. godine, srpske snage su nasilno protjerale više od 50.000 Bošnjaka i Hrvata sa područja općine Prijedor.

Srpske vlasti, vojne i policijske snage kao i srpsko stanovništvo vršili su oduzimanje, pljačku i bezobzirno uništavanje imovine za vrijeme i poslije preuzimanja vlasti, za vrijeme hapšenja i zatočenja, kao i za vrijeme deportacija ili prisilnih premještanja, ili poslije njih.

U Prijedoru je ubijena tromjesečna beba Velid Softić i devedesetpetogodišnja starica Zlata Krkić.

Na osnovu popisa stanovništva iz 1991. godine Prijedor je imao 112.543 stanovnika među kojima je bilo 43,85% muslimana (49.351), 42,27% srba (47.581), 5,61% Hrvata (6.316), 5,73% Jugoslovena (6.549) i 2,54% ostalih i neopredjeljenih (2,836).

Sada u Prijedoru živi oko 5.000 Bošnjaka i neznatan broj Hrvata.

Na području općine Prijedor uništene su 32 džamije. Ubijani su imami (pet imama) i odvođeni u koncentracione logore (većina ostalih). Jednom rječju Prijedor je Srebrenica na početku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

(Preporod.info)