Džamija Husein-paše Boljanića u Pljevljima: Arhitektonski biser Sandžaka
Autor teksta: Prof. dr. Aida Abadžić-Hodžić
U svojim opisima "krasne varoši Taslidže" turski putopisac Evlija Čelebija, koji je u tom gradu boravio 1664. godine, zabilježio je izuzetnu ljepotu arhitekture i unutrašnje dekoracije džamije Husein-paše Boljanića koja je, prema njemu, mogla izazvati zavist i najboljih perzijskih slikara minijature:
Najimpozantnija i najljepša je džamija Husein-paše Boljanića. Ona je kao kakva carska džamija. (...) Ima divan, umjetnički izrađen minaret i plavu i visoku kupolu. To je okrugla, visoka kupola, a (izgleda) tako kao da je istom izašla ispod tokareva točka. Oko ove kupole ima još šest polukupola, a izvan jugoistočne kapije stoje, opet, tri kupole sa po četiri mramorna stupa. U sva četiri ugla džamije nalaze se također četiri ukrasne kupole. (...) Ova džamija ima minber, koji je također umjetnički izrađen. Majstor je mramor tako isklesao da mu se može čestitati na vještini. Iznad mihraba nalazi se slika Kabe na crnoj kadifi izvezena i ukrašena zlatom, tako da izaziva zavist Manija i Behzada.
Džamija Husein-paše Boljanića u Pljevljima jedna je od najljepših i najreprezentativnijih jednoprostornih potkupolnih džamija na Balkanu koja se ljepotom proporcija i unutrašnjom dekoracijom veže uz Aladža-džamiju u Foči, Ferhadiju u Banjoj Luci, Karađoz-begovu džamiju u Mostaru i Ali-pašinu džamiju u Sarajevu.
Husein-paša Boljanić utemeljio je u Pljevljima bogat i značajan vakuf unutar kojeg je dao sagraditi i ovu džamiju koja svojim graditeljskim karakteristikama i načinom dekoracije potvrđuje utjecaj i moć Husein-paše, ali i značaj koji je u to vrijeme imala Taslidža kao urbani, privredni i administrativni centar. Upravo u vrijeme administrativnog uspona Husein-paše, Taslidža je od nekadašnjeg srednjovjekovnog trga izrasla i dobila status kasabe (1570), a od 1576. godine postala je i sjedište hercegovačkog sandžak-bega.
Husein-paša jedna je od najznačajnijih ličnosti za razvoj Pljevalja. Rođen je u selu Boljanići, dvadesetak kilometara udaljenom od Pljevalja i obnašao je visoke i odgovorne dužnosti pri Porti, a što, pored vlastitih sposobnosti, nesumnjivo može zahvaliti podršci i pomoći velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, čiju je sestru Šemsu oženio Huseinov stariji brat Sinan. Vrijeme vezirovanja Mehmed-paše Sokolovića i sultanata Selima II bio je period osmanske graditeljske renesanse i vrhunskih ostvarenja mimara Sinana, čiji se utjecaj, kao glavnog arhitekte carstva pune četiri decenije, osjetio na reprezentativnim objektima na Balkanu, gdje se tada bilježi najdinamičnija graditeljska aktivnost.
Iako ime projektanta Husein-pašine džamije nije poznato i nema pisanog traga, pretpostavlja se da je, zbog izuzetne vrijednosti projekta, nacrt napravio mimar Hajrudin, projektant Starog mosta u Mostaru, koji je ranije radio i na tvrđavi u Makarskoj. Vrlo je vjerovatno da su s njim sarađivali i dubrovački majstori s obzirom na to da je Husein-paša održavao iznimno dobre veze sa Dubrovačkom republikom. Ovu pretpostavku iznio je i Andrej Andrejević, koji je istaknuo i element visokog tambura kupole izvana ojačane pilastrima, koji se javlja kod reprezentativnih džamija na ovim prostorima. Činjenica je i da su braća Boljanići od 1560-ih do 1590-ih u više navrata bili bosanski i hercegovački namjesnici te su stoga bili u prilici angažirati mimara Hajrudina za nacrt središnjeg objekta njihove zadužbine. Džamiju u Pljevljima, oko čije datacije postoje određeni prijepori, pretpostavlja se da je Husein-paša dao sagraditi istovremeno sa džamijom koju je njegov brat Sinan-beg dao sagraditi u Čajniču (1570). Izrazito bogata dekoracija (stalaktitni ukrasi portala, mihraba, kapitela) i raskošna oslikanost površina svih elemenata interijera, kao i specifičan, jedinstven element dekorativnih kupolica tornjića nad uglovima kubusa centralne kupole povezuju, prema Andrejeviću, Husein-pašinu džamiju u Pljevljima s reprezentativnim rješenjima Sinanove arhitekture u carskoj prijestolnici.
U Husein-pašinoj džamiji sačuvan je i vrlo vrijedan prijepis Kur’ana iz 1571. godine. Ljepotom pisma i ukrasa taj se prijepis nepoznatog kaligrafa ubraja među najvrednije primjere islamske kaligrafije na južnoslavenskim prostorima. Raskošna unutrašnja dekoracija džamije, sa složenim prepletima geometrijskih i stiliziranih biljnih motiva, ukazuje na uzore u monumentalnim džamijama Sinanovog vremena i svrstava ovu džamiju u bisere arhitekture Sandžaka.
