Zbirka pjesama “Pritoke srca” - Iskrenost koja nas vraća nama samima

Uvremenu u kojem živimo biti iskren gotovo pa da predstavlja hendikep za onoga ko tu iskrenost ispoljava i nesebično nudi. Naime, uslijed egzistencijalnih prilika i sitnih interesa koje nam se nameću kao nužnost, čovjek se kao jedinka sve više otuđuje, udaljuje i osamljuje.

Rekli bismo, čovjek na taj način gubi na svom identitetu i onim vrijednostima koje su mu ‘darovane od Boga.’ Radi se o istinskim ljudskim vrijednostima i slobodama koje, moramo priznati, s vremenom polahko iščezavaju. Pišući pjesme još od malih nogu, te potom po odlasku u Njemačku poput mnogih koji su tamo otišli ‘trbuhom za kruhom’, Samed Mehović je otuda osjetio potrebu da se kroz stihove odupre zaboravu i time skrene pažnja na potrebu vraćanja onim vrijednostima koje čovjeka čine čovjekom.

Njegova zbirka naslovljena “Pritoke srca”, nadasve, donosi nam pregršt iskrenosti koje nas vraćaju nama samima, našim emocijama koje tajimo i duboko čuvamo u sebi. A to je, uostalom, i svrha poezije. Povratak izgubljenim osjećanjima mogla bi time biti jedna od poruka ovih Mehovićevih stihova.

Pjesnik i recezent ove knjige Hadžem Hajdarević navodi: “Poezija nije samo ključ za jedan posebni, pa i svečani dijalog sa svim što se vidi, osjeti, misli,voli, te, uz sve to, funkcionira kao dijalog s onostranim, poezija je najdirektnija pjesnikova zahvala Bogu na daru maternjeg jezika i darovanoj inspiracijskoj mogućnosti ‘transponiranja’ vlastitih osjećaja u vrtove svog maternjeg jezika.”

Čuvajući time i svoj maternji jezik, Mehović gradi i izgrađuje svoj osobeni pjesnički svijet satkan od stihova namijenjinih majci, ljudima koji su obilježili njegovo djetinjstvo i odrastanje, zavičaja iz kojega je krenuo u svijet. U tom i takvom svijetu on je svjestan da je “Život više hajka, nego bajka,” te da je život “hodanje po tankoj žici.”

Na tom putu na kojemu se javljaju mnoge nedaće i oluje čuje riječi majke i oca: “Ne daj se, sine, jer ti si jak,/ Uz tebe je Stvoritelj i dova naša!”Međutim, i pored svih scila i haribdi, pjesnik uočava da svaki život “bez ljubavi ništa ne vrijedi.” Njegovi stihovi, zapravo, nastoje da sreću podijele s drugima pa stihuje: “Neka srca svima budu čedno čista/ pa da svima smijeh na licu zablista!”Njegova želja je otići tamo “gdje postoje samo dobri, plemeniti ljudi” i gdje će “duša brzo da shvati/da ide prema Božijoj palači.”Svoju želju upućuje cijelom čocvječanstvu: “I da nas Bog čuva od svega što šteti/ našem životu- i zimi i ljeti.”

(Selman Selhanović/IIN Preporod)