Hafiz Mašić: Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro

Hafiz Mašić: Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro

Bajrami nas uče da vrijeme prolazi, teče u krug. Mi stalno čekamo nešto: čekamo ramazan, pa Ramazanski bajram, pa Kurban-bajram, pa čekamo ljeto, pa zimu, sve to što čekamo, dočekamo, to dođe. Ustvari, sve to nam govori da će doći i smrt, koju, isto tako čekamo i trebamo se pripremiti za nju - poručio je hafiz Elmir Mašić, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi.

Hafiz Mašić je govorio o Kurban-bajramu i porukama koje iz njega možemo čitati, ali i porukama koje Gospodar šalje kroz obrede hadždža.

- Kurban je, kao čin ibadeta, prošao nekoliko historijskih etapa. Praizvedba kurbana je imala za cilj, pomirenje i rješenje nastalog spora i problema između braće Habila i Kabila, sinova Adema, a.s. Tada je činom kurbana manifestovano da Bog prima dobra djela samo od bogobojaznih. Kroz kazivanje o kurbanu sinova Ademovih, a.s., spoznajemo da je svakom djelu nijjet najvažniji. Allahu, dž.š., ne treba ono što mi žrtvujemo. Ono što žrtvujemo treba nama. A ono što žrtvujemo ima smisla samo ako bude djelovalo na onog ko žrtvu prinosi, ako nas bude mijenjalo - navodi Mašić.

Na drugu etapu pojave kurbana Kur'an nas podsjeća i navodi vrijeme Ibrahima, a.s.

- U ličnosti Ibrahima, a.s., i sina mu Ismaila, a.s., prepoznajemo odlazeću i dolazeću generaciju koje su povezane vjerom u Boga i činjenju dobra. Na tom putu oni se razumiju, pomažu i uvažavaju, ne isključujući jedna drugu, već se nadopunjuju. Iskušan je da pokaže kako je Allah iznad svega, kako je sve drugo dar od Allaha i da zbog tog dara ne smijemo zaboraviti Allaha. Treća povijesna etapa kurbana kao ibadeta je pojašnjena kroz riječi i praksu Muhameda a.s. Tako poznajemo neke od hadisa: "Ko ne kolje kurban neka se ne približava našoj musalli" (Ahmed i Ibn Madže). Učeći dovu prilikom klanja kurbana Muhamed a.s., govorio je: „Bože, ovo je od mog ummeta, za svakog ko svjedoči da si Ti samo Jedan Allah i ko svjedoči da sam ja Poslanik", a prilikom klanja drugog kurbana izgovarao bi: "Ovo je od Muhammeda i porodice Muhammeda." (Buhari, Muslim) - podsjeća on.

Govorio je o porukama koje možemo crpiti iz života Ibrahima, a.s.

- Kada govorimo o Kurʼanu i kurʼanskim kazivanjima, imam dojam da mi najviše konkretnih životnih, svakodnevnih, poruka imamo upravo u životu Ibrahima, a.s. Uzmite njegov odnos prema djetetu, Ismailu, a.s. On zajedno sa svojim ocem čisti Božiji hram i pomaže mu pri izgradnji Kabe. Stoga je to univerzalna poruka da djecu treba učiti i navikavati na rad i aktivnost, kako bi život shvatili odgovorno i ozbiljno, Ismail, a.s., je univerzalni primjer moralnog dječaka, koji je poslušan svojim roditeljima, ozbiljan, aktivan, radin i požrtvovan - kazao je Mašić.

Naglasio je da nam Kur’an  kazuje da je Ibrahim, a.s. bio izuzetno blag i pažljiv prema svome ocu, prema ocu mnogobošcu koji je pravio kipove od kamena i zemlje i obožavao ih.

- Ibrahim, a.s. blagim riječima se obraćao ocu mnogobošcu. Dakle, poenta je da čovjek mora biti dobar i ljubazan prema roditeljima, makar oni i ne bili muslimani. Ja pitam sve nas ovdje: ako je Ibrahim, a.s., imao ovako lijep odnos prema ocu idolokopkloniku, kakav odnos zaslužuju naši roditelji koji su čitav svoj život vjerovali u Jednog i Jedinog, koji klanjaju, poste, daju zekat, idu na hadždž?

Da uzmemo samo ove dvije poruke iz Ibrahimovog, a.s., života, bile bi dovoljne: voditi brigu o svojoj porodici i biti pažljiv i milostiv prema njima - smatra Mašić.

Kurban nas uči da budemo spremni žrtvovati nešto u životu.

- Kurban je došao kao zamjena za Ibrahimovog, a.s., sina Ismaila, a.s. Imao je sina jedinca kojeg je čekao, prema predajama, 86 godina, odrastao je da može raditi s njim. Od Ibrahima a.s. traži se ono što se nikad niodkog nije tražilo. Gospodar putem objave traži da žrtvuje vlastito dijete. Ovo je bio vrhunac iskušenja za njega, gdje je stvarno, praktično pokazao da mu je preči Gospodar od vlastitog djeteta. Preči i draži mu je Onaj koji mu je dao poklon od samog poklona. Šta je nama, danas i ovdje, poruka iz ovog događaja. Mislim da je nama ovdje poruka i pitanje: Koliko mi možemo žrvtovati od sebe za Stvoritelja, vjeru, Poslanika, opće dobro? Kao Ibrahim, a.s., ne možemo i nećemo nikada i takvo nešto se ne traži od nas. Ali možemo li žrtvovati sahat dnevno da klanjamo pet obaveznih namaza? Možemo li sedmično žrtvovati pola sahata za džumu namaz? Možemo li sedmično žtrvovati sahat vremena da pomognemo nešto nekom starcu ili bolesniku? - pita se sagovornik.

Sama podjela kurbanskog mesa na tri cjeline uči nas da je važno brinuti o porodici, rodbini i siromasima.

- Obaveza je svakom brinuti za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvu trećinu odvajamo za porodicu, tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo se porodici posvećujemo. Nju nikad ne smijemo zapostaviti, ona je naš prioritet. Obavezni smo pomagati robinu. Ako i nakon zaklanih kurbana, odnosi među nama budu opet hladni, i budemo opet jedni od drugih udaljeni, kurban naš nikakav smisao nema, jer Bogu ne treba meso već naša promjena, bogobojaznost naša. U kurbanskoj cjelini jedna se trećina, siromašnima izdvaja. Ebu Zerr r.a., Poslanika moli: "Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno". Poslanik reče: "Voli siromaha i druži se s njim". Poslanik kaže: "Allah dž.š., je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu".

Želiš pomoć Božiju? Ima put, pomozi brata! Kada prođu dani žrtve, ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja, žrtvovanja za opće dobro - poručio je Mašić.

Muškarci hadždž obavljaju u dva bijela ihrama, dva bijela čaršava, a žena onako kako se standarno oblače prema islamskim propisima.

- Ovo simbolizira prvo čistoću, bijela boja. Potom jednostavnost, jer je veličina i vrijednost u jednostavnim stvarima. I svi su ljudi jednaki tu: poznati, nepoznati, vladari, ministri, radnici, bogataši, siromasi, samo je mjerilo koliko ti je srce čisto i koliko se Allaha, dž.š., bojiš. Tako je i u svakodnevnom životu. Allah gleda u naša srca i naša djela, a ostalo je sve nebitno. To je poruka ihrama - navodi hafiz Mašić.

Oko Kabe se tavafi, obilazi sedam puta, sa desna na lijevo.

- Obilaženje oko Kabe simbolizira stalno kretanje svega što postoji: nebeskih tijela, krvi u našim venama i nas samih. Dan uoči Bajrama, hadžije borave da visoravni Arefat. Prenosi se da su se baš na Arefatu našli Adem i Hava kad su se prvi put susreli. Šta mislite tog osjećaja, vraćate se na početak povijesti, tamo odakle ste potekli. Tu se cijeli dan provede u ibadetu. To stajanje simbolizira stajanje svih ljudi pred Allahom dž.š. na jednom mjestu, kad se bude polagao račun na Sudnjem danu - zaključuje hafiz Elmir Mašić.

(Merima Uzunalić/Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti