Koga će izabrati Turci

Ovomjesečni izbori u Turskoj najveći su politički izazov do sada za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji je na vlasti dvije decenije. Dešavaju se u godini u kojoj Republika Turska slavi 100. godišnjicu od svog osnivanja. Međunarodni mediji su ove izbore nazvali najvažnijim izborima u svijetu u 2023. godini.

Na izborima koji su održani u nedjelju, 14. maja, ove godine, aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdogan je ostvario bolji rezultat od očekivanog i ima značajnu prednost nad svojim suparnikom Kemalom Kilicdarogluom. Ipak, nijedan kandidat (do zaključenja ovog broja) nije prešao prag od 50 posto, tako da ćemo pobjednika utrke za predsjednika Republike Turske, vjerovatno saznati u drugom krugu koji će biti održan 28. maja.

Izlaznost na izborima u Republici Turskoj je bila veoma visoka, a ove godine je, prema zvaničnim podacima iznosila 87,21 posto, što je u brojkama oko 55,4 miliona glasača. Na osnovu 99,38 posto prebrojanih glasova Recep Tayyip Erdogan je osvojio 49,42 posto glasova, Kemal Kilicdaroglu 44,95 posto, a Sinan Ogan 5,20 posto glasova. Kandidat Muharem Ince, koji se nekoliko dana prije izbora povukao iz uturke dobio je 0,43 posto glasova.

Vjerovatnije je da će se izborna utrka dva glavna rivala Erdogana i Kilicaroglua nastaviti u drugom krugu 28. maja, a na rezultate će bitno utjecati kompaktnost podrške sljedbenika, a posebno onih glasača koji su u prvom krugu glasali za nacionalističkog kandidata Ogana. Međutim, s obzirom na probleme oko prebrojavanja kako u Turskoj, tako i u slučaju glasova iz turske dijaspore, još uvijek postoji mogućnost da pobjednik bude odlučen u prvom krugu, ukoliko aktualni predsjednik Erdogan pređe prag od 50 posto. On se u nedjelju navečer obratio svojim pristalicama u Ankari i tom prilikom kazao kako i dalje postoji šansa za pobjedu u prvom krugu, ali i kako će poštovati odluku nacije ukoliko izborna utrka ode u drugi krug za dvije sedmice. Predsjednik Erdogan je izjavio kako treba prebrojati još i glasove turskih državljana koji žive van domovine. On je 2018. osvojio 60 posto glasova iz dijaspore, ali prema nekim projekcijama sada bi se taj omjer mogao smanjiti na štetu Erdogana.

Rezultati za Veliku narodnu skupštinu Turske

Kada su u pitanju rezultati za Veliku narodnu skupštinu Turske (Türkiye Büyük Millet Meclisi), nakon prebrojanih 93 posto glasova, "Narodni savez" koji čini Erdoganova stranka AKP, nacionalistički MHP i drugi ostvario je bolji rezultat od očekivanog i na dobrom je putu da ima većinu. Očekuje se da će imati 324 od 600 mandata. S druge strane, Kilicdarogluova "Nacionalna alijansa" od šest opozicionih stranaka, uključujući sekularnu Republikansku narodnu stranku (CHP) osvojila je 211 mandata. Treća grupacija "Radnički i slobodarski savez", predvođen prokurdskom Zeleno-lijevom strankom, imat će 65 mjesta u parlamentu, prema posljednjim objavljenim podacima.

Izbori u Republici Turskoj su izazvali globalnu pažnju, kako zbog njenog geopolitičkog značaja, tako i zbog strateške važnosti u kojem smjeru će se u budućnosti kretati ova važna većinska muslimanska država. Ključno pitanje koje je tretirano u zapadnim medijima bilo je oko toga da li će Turska ostati u okvirima zapadnih savezništava i integracija, ili će se okrenuti Rusiji i Kini, što bi uveliko narušilo ravnotežu moći, imajući u vidu agresiju Rusije na Ukrajinu, te sve izraženiji ekonomski prodor Kine ka zapadnim tržištima. Također, jedna od glavnih tema na ovim izborima bila je teška ekonomska situacija, oličena u vrtoglavoj inflaciji i padu nacionalne valute, ali je očigledno da su druga pitanja bila važnija za podršku glasača.

Upravo su to bili razlozi što se u glavnim zapadnim medijima vodila jedna prilično pristrasna kampanja isticanja Erdogana kao populističkog autokrate koji sanja o obnovi imperijalnih dimenzija Turske, pri čemu se u samoj Turskoj sve više ističe kulturološka podjela na one koji su simpatizeri njegovog proislamističkog kursa naspram opozicije predvođene Kilicdarogluom, koja je okupila jedan šarolik splet političkih snaga s ciljem poraza Erdogana i povratka temeljnim postavkama sekularističke Turske. Dakako, demokratija u Turskoj nije idealna i činjenica je da se Erdogan u posljednjoj deceniji svoje vladavine okrenuo jednoj prilično oštroj retorici obračuna s unutrašnjim i vanjskim neprijateljima. Ova politika je općenito koštala Tursku i na međunarodnoj sceni, ali je znatnu štetu nanijela i njenoj ekonomiji. Međutim, u nekim regionalnim odnosima Turska je ipak uspjela zadržati status nezaobilaznog brokera i važnog saveznika, što će biti vidljivije u godinama koje dolaze.

Ovi posljednji vibranti izbora s veoma velikim postotkom izlaznosti Turaka zapravo su pokazali da je demokratija u ovoj zemlji napredovala u odnosu na raniji period, ali se također mora priznati da se u tom napretku javio niz unutrašnjih izazova, sukoba i problema, koji je smanjio indekse sloboda kao indikatore kvalitete demokratije u mnogim segmentima, prvenstveno u domenu medijskih sloboda. Ali, kao i na Zapadu, kontrola medijskih sloboda je uvijek i dominantno u rukama dominirajuće ideologije, bila ona liberalna ili neliberalna. To je, zapravo, ona "četvrta" poluga u "trodijelnoj" podjeli vlasti u savremenim demokratijima, što se jednako može vidjeti na primjeru Republike Turske, ali i mnogih "naprednijih" demokratija današnjice.

Favoriziranje kandidata

Primjetno je bilo kako su u ovoj kampanji zapadni mediji otvoreno favorizirali Erdoganovog glavnog suparnika, opozicionog kandidata Kilicdaroglua, koji je prikazivan kao miroljubiv, skroman i odgovoran, a koji bi trebao obnoviti demokratiju i popraviti odnose sa Zapadom. Već decenijama Zapad odbija shvatiti da ovakav patronizirajući pristup u većinskim muslimanskim društvima uglavnom na vlasti ostavlja one koji su napadnuti oštricama ovog narativa.

Kakogod, izgleda da je ovakva crno-bijela percepcija Republike Turske nerealna. Ona je podjednako "pseudo" i kada je riječ o sekularizmu, ali i kada je u pitanju tzv. "islamizam", odnosno prisustvo i korištenje islama u politici. To se najbolje moglo vidjeti u dvije slike, u završnici ove predsjedničke utrke. Dvojica predsjedničkih kandidata svoje kampanje za izbore u Turskoj su okončali simbolično. Kilicdaroglu je posjetio Ataturkov mauzolej u Ankari i položio cvijeće, a Erdogan je svoju kampanju okončao zajedno s hiljadama svojih pristalica na akšam-namazu u Aja Sofiji. Enigma savremene Republike Turske jeste što su oba ova simbola važna i Erdoganovim i Kilicdarogluovim simpatizerima, možda ne podjednako, ali su njihova isticanja nekada odgovor na mnoge iskrivljene percepcije o ovoj zemlji.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, Turska je njen izuzetno važan i blizak saveznik. To je jedna veoma vibrantna i nepredvidiva demokratija, u što smo se osvjedočili i na ovim izborima, koja ima svoje probleme i izazove. Ostaje iskrena nada će Turci iz ovog procesa izaći kao pobjednici u svojoj zemlji i za svoju budućnost. Jer, ako se pogleda iz šire perspektive zemalja muslimanskog svijeta, većina njihovih naroda bi poželjela da ima kakav-takav nivo učešća u izborima i drugim blagodatima pa makar i nesavršene demokratije. I na kraju, u diktaturama nema drugog kruga u izbornom procesu.

(IIN Preporod)