Kako ćemo sačuvati obnovljeno

871a45d523d04a968ee09631105d6ae7_XL.jpg - Kako ćemo sačuvati obnovljeno

Autor: Mirnes Kovač

Obilježavajući tri decenije od stravičnog kulturocida u središtu Banje Luke, rušenja njene ljepotice Ferhadije, vrijeme je da se zapitamo kako ćemo očuvati obnovljene džamije, odnosno, ko će ih održavati s obzirom na sve izraženije trendove iseljavanja koji su veoma izraženi u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

U proteklim godinama svjedočili smo obnovi i svečanim otvorenjima mnogih historijski značajnih džamija u Bosni i Hercegovini. One su bile sistematski rušene u agresiji koja je osim genocida imala i karakter kulturocida, odnosno konkretnije urbicida koji je značio destrukciju svih kulturno-historijskih spomenika koji su podsjećali na stoljeća tradicije i kulture islama na ovim prostorima. U Banjoj Luci je obnovljena Ferhadija, a Arnaudija je skoro završena. U Foči je obnovljena Aladža, u Mrkonjić-Gradu je završena obnova Kizlar-agine džamije, u Čajniču je dobro odmakla obnova Sinan-begove džamije, a u planu je obnova i restauracija još mnogih džamija koje imaju neprocjenjivu historijsku, vrijednost za našu domovinu. Sada je pitanje kako će se te obnovljene džamije održavati, odnosno, ko će ih održavati, s obzirom na sve izraženije trendove iseljavanja koji su veoma izraženi u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

Hronologija barbarstva

Džamija Ferhadija bila je centralna građevina banjalučke čaršije i jedno od najuspješnijih ostvarenja islamske arhitekture 16. vijeka na našem tlu. Izgrađena je 987. godine po Hidžri, odnosno, 1597. godine, o čemu je svjedočio tarih na kamenoj ploči postavljenoj iznad ulaza, u vrijeme kada je Ferhad-paša bio još bosanski sandžak-beg. Tokom 1993. godine, iako Banja Luka nije bila direktno izložena ratnim dejstvima, svih šesnaest banjalučkih džamija su sistematski i planski porušene, a njihovi ostaci ili spaljeni ili razneseni po lokacijama smetljišta, deponijama, potopljeni u jezera i rijeke. Treba napomenuti da su gotovo sve banjalučke džamije porušene za vrijeme trajanja policijskog sata, a da su njihovim rušenjima i paljevinama logističku potporu osim onih koji su je trebali štiti (policija, vojska, komunalna preduzeća, vatrogasne jedinice itd.) davale tadašnje srpske vlasti Banje Luke i šireg okupiranog dijela Bosne i Hercegovine. Prva džamija koja se našla na meti barbara bila je Sefer-begova ili Pećinska džamija koja je spaljena u petak, 9. aprila 1993. godine.

Nakon opsežnih priprema i planiranja koja su, pored zavođenja policijskog sata, uključivala i upozorenje obližnjim stanovnicima srpske nacionalnosti, Ferhadija džamija je minirana u noći između 6. i 7. maja, da bi eksploziv bio detoniran u 3.00 ujutro, 7. maja 1993. godine. Samo pet minuta nakon rušenja Ferhadije odjeknula je druga eksplozija koja je sravnila drugu banjalučku ljepoticu Arnaudiju džamiju. Već narednog utorka, 11. maja, srušena je džamija u banjalučkom naselju Vrbanja. Sedmicu kasnije, tačnije u ponedjeljak, 17. maja, spaljena je Hadži Zulfikar džamija u Lijevoj Novoseliji, dok je Behrem-efendijina džamija u Desnoj Novoseliji zapaljena devet dana kasnije u srijedu, 26. maja. U nedjelju, 4. jula 1993. godine, za samo jedan dan, porušene su četiri banjalučke džamije, i to: Mehdi-begova džamija na Hisetima, Sofi Mehmed-pašina (Jama džamija) u Gornjem Šeheru izgrađena 1502. godine, inače najstarija banjalučka džamija, Hadži Begzad džamija koja je također bila u Gornjem Šeheru, te Gazanferija džamija kod Male čaršije. Deset dana kasnije, u srijedu, 14. jula, s lica zemlje nestale su još dvije banjalučke džamije: srušena je Hadži Šabanova džamija u Desnoj Novoseliji i Hadži Kurt džamija u Lijevoj Novoseliji. U ponedjeljak, 6. septembra, spaljena je Hadži Perviz džamija u naselju Potok, a dva dana kasnije, u srijedu, 8. septembra, zapaljena je i uništena i Hadži Osmanija - džamija u naselju Pobrđe. Hadži Omerova džamija u naselju Dolac kod pijace spaljena je dan kasnije, u četvrtak, 9. septembra, kada je porušena i posljednja gradska džamija Hadži Salihija u naselju Stupnica.

Ferhadija kao paradigma

Obnova Ferhadije, koja je svečano otvorena 7. maja 2016. godine je važan element u očuvanju identiteta Bošnjaka i osiguranju njihovog opstanka, ali ne samo njihovog već i identiteta Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda i građana. Danas, 30 godina od rušenja i sedam godina od obnove, uz uspravljenu Ferhadiju polahko se uspravlja i Islamska zajednica i Bošnjaci u ovom gradu. Čovjek ne može posjetiti ovo zdanje, a da ne bude zadivljen hrabrošću i predanošću Banjalučana koji danas imaju i Medresu “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” čije su softe vratile nadu i duh banjalučkim mahalama. Tu su njihovi muderrisi i odgajatelji, hafizi, imami i muallime, jedna mlada i požrtvovana generacija koju je uspio okupiti i podstaknuti na vibrantni angažman neumorni hizmećar muftija Nusret-ef. Abdibegović. Optimizam i energiju ovog čovjeka, unatoč svim izazovima na koje je naišao, problemima s kojima se susretao, osjetit će svaki musafir koji posjeti Banju Luku.

Kada sam prije desetak godina obilazio Ferhadiju dok se obnavljala u glavi mi je neprestano bila misao kako je neko uopće imao hrabrosti upustiti se u takav jedan projekat. S radošću sam pratio kada je svečano otvorena i proklanjana, ali opet se pojavila jedna doza strepnje: Kako će se ovo dalje održati i razvijati. Očekivano je bilo i da nam se dese problemi u ovako kompleksnim okolnostima. Ali, ipak, svaki put kada nam stigne informacija iz Islamske zajednice u Banjoj Luci to nam daje snagu, ali i razlog da iz Sarajeva manje "pametujemo", a više konkretno pomognemo. Jer, mnogo je beskorisno prosute pameti iz sarajevske kotline koja jednostavno ne može da izdrži svjež zrak bosanske stvarnosti.

Koliki god bio opseg pitanja i dilema, obnovljena Ferhadija, a uskoro i Arnaudija vraćaju nadu u budućnost i pobjedu dobra nad zlom. One su zalog da će civilizacija ipak nadvladati barbarstvo ma koliko ono nekad izgledalo dominirajuće. Taj zloduh još uvijek nije nestao iz političke retorike koja i dalje nastoji ne samo nijekati prošlost, već je izvrtati i potpuno okretati ka novim opasnim pravcima. A historija će neumorno postavljati pitanja i davati odgovore o rušiteljima Ferhadije i drugih bosanskih džamija ma koliko oni svoja prljava djela pokušavali sakriti. Nama će postavljati druga pitanja, a zasigurno je jedno od najvažnijih s početka ovog teksta: Kako ćemo očuvati obnovljene džamije, odnosno, ko će ih održavati s obzirom na sve izraženije trendove iseljavanja koji su veoma izraženi u manjem bosanskohercegovačkom entitetu.

(IIN Preporod)

Podijeli:

Povezane vijesti