Hafiz Saudin Gobeljić: Suština imunologije duha je u sustezanju od prelaženja granica

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Hafizu Kur’ana bit će rečeno: ‘Uči i penji se (na visoke stepene) i uči lijepo i razgovijetno onako kako si ga učio na dunjaluku. Tvoje mjesto i tvoj stepen bit će kod zadnjeg ajeta koji proučiš’. Tokom ovog ramazana svaki dan predstavit ćemo po jednog hafiza/hafizu Kur'ana koji svojim učenjem obogaćuju hafiske mukabele Muftijstva tuzlanskog.

Hafiz dr. Saudin Gobeljić, imam Amber-hatun džamije u Tuzli hafisku mukabelu učio je u Čaršijskoj džamiji. Hifz je, kako kaže, potajno učio već od medresanskih dana. No, cio kur'anski sadržaj uspio je memorisati u periodu od devet mjeseci nakon završetka studija.

- Naravno, nakon što sam takvo što usvojio trebao mi je izvijestan period kako bih sam sadržaj dodatno uozbiljio. S tim u vezi, obris velikoga odricanja i istrajnosti sam krunisao polaganjem hifza pred komisijom Rijaseta IZ-e 2013. godine. Cijenjeni prof. dr. hfz. Kenan Musić je osoba pred kojom sam proučio cijeli Kur'an. Također, istakao bih svoju suprugu kurra hafizu Zubejdu kod koje sam najprije proučio stranicu pa tek onda išao pred muhaffiza. Volim kazati da je ona moj drugi muhaffiz – govori hafiz Gobeljić za info.

Ovaj mjesec koga živimo i čijim satima i danima se koristimo, kaže hafiz Gobeljić, dolazi sa svrhom da podsvijesti da je čovjek više od materije koja jedno vrijeme opstaje, a onda nestaje – da je čovjek više od toga da je tijelo – da je čovjek nadsve biće čija vrijednost se mjeri po snazi i čistoti njegova duha odnosno duše.

- Da bi se takvo što održalo/podržalo neophodna je izgradnja duhovnoga imunoga sistema koji će biti brana protiv ljudskih mana koje čovjek nosi u sebi i sa sobom. Naime, nudi nam priliku da izgradimo što kvalitetniji duhovni imunološki sistem koji će biti u prilici odbraniti čovjeka od napada/nasrtaja svekolikoga zla šejtana napasnika i drugih zlih sila – napominje hafiz Gobeljić.

Mi ljudi, a što je posve poželjno, ističe, nastojimo da brinemo o vlastitome zdravlju tijela time što različitim elementima/suplementima jačamo imuni sistem u odnosu na bezbroj virusa koje znamo ili ne znamo. Manje-više, svi smo donekle educirani da to radimo/da preveniramo da ne bismo došli u stanje sveopće razgradnje našega tijela.

- Jednako tako, vjerujući čovjek bi trebao imati na znanje da pored imunologije tijela postoji i imunologija duha. Šta bi to značilo? Pa jednako kao što tijelo nastojimo održati zdravim, trebali bismo, utoliko više, brinuti o našemu duhovnome stanju/našoj duši/našoj nutrini/našoj svijesti/savjesti. S tim u vezi, svi ibadeti, po svojoj prirodi, a koje je Uzvišeni propisao/preporučio/oporučio preko voljenoga Poslanika, s.a.v.s., imaju svoju posebnu svrhovitost. Imaju svoju formu, koja se da vidjeti/primjetiti, i svoju suštinu koju valja proniknuti/dosegnuti – kaže hafiz Gobeljić.

U pogledu posta kao ibadeta, nastavlja hafiz Gobeljić, za koji slijedi posebna nagrada – naš Gospodar nas podučava da je ta svrhovitost u odricanju ne samo od jela, pića već, uopće, od svake vrste pretjerivanja/griješenja te u isto vrijeme u izgradnji onoga što u pojmovnome smislu razumijevamo kao imunologiju duha. Na način da je grijeh antigen, a savjest specifični odgovor duha/duše na prilike odnosno neprilike.

- Da pojasnimo, ako savjest zakaže onda se čovjeku ono nemoralno/neprihvatljivo prikaže kao moralno/prihvatljivo – opće korisno. No, da se vratimo onome što smo htjeli ovim predhodno izrečenim podsvjestiti ukazujući na ajet o kome posebno razmišljam u ovim danima. Ni manje ni više, to su, za mene toliko snažne/nadahnjujuće riječi Gospodara kada nas podučava: 'O vjernici, propisan vam je post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili/da biste bogobojazni bili/postali' (El-Bekare:183) – govori hafiz Gobeljić.

Drugačije kazano, napominje hafiz, svaka vrsta odricanja nije sama sebi svrha, već je krajnji cilj izgradnja/promjena duhovnoga habitusa/stanja na bolje. Svaki naš prijestup/grijeh podrazumijeva zapuštanje naše duše i prepuštanje naše svijesti i savjesti silama zla koje žele da kormilare ljudskom dušom i tijlom.

- Da sublimiramo, suština imunologije duha je u sustezanju od prelaženja granica, od otvaranja vrata vlastite duše onim silama koje su tu da opustoše ljudski život i učine ga bezvrijednim. Ni manje ni više, te sile ako im se dozvoli čovjekovu svijest odnosno savjest kao temeljni element imunološkoga duhovnoga sistema preuzimaju/pod svoje uzimaju i čovjeka od suštine odvode jer ga, a kako kur’anski tekst, ističe zavode. Shodno tome, pitamo se: ima li bolje preventive od posta? Ima li boljega načina izgradnje imunološkoga duhovnoga sistema od konstantnoga vjerovanja i djelovanja? Ima li išta bolje nego li biti u blizini Uzvišenoga – osjećajući Njegovu sveprisutnost, ovdje i sada? – pita hafiz Gobeljić.

Naravno da nema, odgovara te shodno tome, ovaj ajet ga ponovno i iznova fascinira svojim podtekstom u smislu da je važno izgrađivati duhovni imuni sistem kako bi čovjek savladao i nadvladao sve ono što mu vrijeme donosi.

U tridesetom džuzu, govori hafiz, nastavlja se kazivanje o čovjekovom konačnom susretu sa Uzvišenim.

- Naime, nailazimo na mnogolike teme, i kao ni jedan drugi, ovaj džuz kroz kratke iskaze nuka homo viatora da razmišljanja o svojoj vlastitosti i onome što neminovno dolazi. Posebna tema koja se nameće, i koja raduje vjerujuće, jeste fenomen truda/ulaganja napora na putu dobra i njegove vrijednosti kod Jednoga i Jedinoga – govori hafiz o porukama ovog džuza.

Ističe da je zanimljivo da se trud uzima kao najizvjesniji i najpouzdaniji kriterij kod ocjene onoga što čovjek jeste.

- Opravdano je upitati: Zašto Bog nagrađuje prema trudu...je li to, u konačnici, pravda? Čovjek drugoga sebi jednakoga sagledava i procjenjuje na temelju vidnih rezultata što može biti odgovarajuće, ali i ne mora. S druge strane, Gospodar ljudsko djelanje podrazumijeva kroz uloženi trud/napor. Zbog toga, Gospodar svjetova prvotno na trud podstiče kada izriče: 'Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi. Njegov trud će se zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.' (En-Nedžm, 39-42) – kaže hafiz Gobeljić.

Velika mudrost je sadržana u citiranim ajetima, zaključuje hafiz, te u ushićenju ističemo: kako je samo naš Gospodar pravedan. Možda će neko upitati gdje je ta mudrost i pravednost?

- Razmišljajući o ovim ajetima u nadi da odgovorimo na pomenuto pitanje možemo utvrditi: dok s jedne strane biće prolaznosti, tj. čovjek gleda i sagledava čisto matematički ono što iz procesa nastaje i na temelju toga vrednuje rezultate rada, s druge strane Gospodar svjetova na temelju Svoje pravednosti mjeri naš rad kroz prizmu uloženoga truda. S tim u vezi, ove Božije riječi su motivirajuće jer koliko god da si uložio i založio svojih potencijala siguran si da ćeš za sve to biti nagrađen ili u suprotnome koliko god da si uložio napora i truda da nekoga potvoriš/ogovoriš ili mu materijalnu štetu učiniš pa i za to ćeš biti adekvatno sankcionisan kako posljedni citirani ajet ističe – ističe hafiz Gobeljić.

Također, govori hafiz, onoga ko istinski povjeruje Bogu i živi u skladu sa izrečenim ajetom biva kreativan u svom odnosu prema svemu stvorenome. Kako? Tako što nastoji da ljudski trud vrednuje i onda kada mu se ne čini da rezultati odgovaraju očekivanjima. On ostaje pri tome da trud u procesu činjenja i djelovanja naposlijetku uz Božiji izun donose veliko dobro.

- Etika odgovornosti nam nalaže da na kraju dana sagledamo ono što smo činili i koliko smo istinski požrtvovani bili, koliko smo truda uložili. Na kraju veličanstvenoga kur’anskoga govora želi se vjerućega čovjeka ohrabriti da nije uzalud to što je činio; što je postio, namaz klanjao, zekat darivao, u susret drugima išao. Drugačije kazano, kada se naposljetku susretne sa sobom (dobivši knjigu svoga života u svoju desnu ruku) odnosno svojim Gospodarem osjetit će posebnu emociju koja će biti vidljiva na njegovu licu, a kako se to kaže u suri ‘Abese: '…neka lica tog Dana bit će blistava, nasmijana, radosna…'. Upravo tako, ispunivši povjerene emanate mjeseca ramazana i završivši naše hatme već ovdje na dunjaluku osjetili neizmjernu radost i ushićenje jer smo osvjedočili Božiju sveprisutnost u svakom ahu i uzdahu – kaže na kraju hafiz Gobeljić.

(Alem Dedić/Preporod.info)