Ramazanski kviz 2023: Medina pod opsadom

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini će i ove godine u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 10.  do 20. aprila 2023. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano jedno predavanje. Ove godine će biti riječi o predavanjima iz oblasti sire-životopisa Poslanika, a.s., te iz duhovne tradicije i kulturne historije Bošnjaka.

Pravo učešća u ovom kvizu imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 20. aprila 2023. godine, u 14.00 sati.Detljano uputstvo dostupno ovdje.

Medina pod opsadom

(Autor Mensur Kerla)

Veliki je broj ashaba čiji spomen prolazi bez navođenja njihovog imena. Oni su, međutim, itekako živi kroz kazivanja o njihovim postignućima i djelima kojima su svjedočili iskrenost vlastite vjere i nepokolebljivu podršku Muhammedu, s.a.v.s. Njihova životna priča je inspiracija mnogim generacijama muslimana i muslimanki. Uistinu ljudska djela ovjekovječuju njegov spomen. I mi danas u našoj domovini uživamo u slobodi koju su nam osigurali i mnogi neimenovani heroji čija su imena možda iščezla u dubinama prošlosti.

Krajem marta i početkom aprila 627. godine, stotine ashaba bili su uz Muhammeda, s.a.v.s., suočeni s neviđenom prijetnjom i brojnom vojskom koja se brzo okupljala i nezaustavljivo hrlila ka Medini. Bio je to, nesumnjivo, najveći ispit snage, stabilnosti i kompaktnosti zajednice muslimana i svih drugih skupina koje su s njima dijelili životni prostor grada Medine. Dio jevrejskih plemena, koji su nakon Bitke na Uhudu sve više zaoštravali svoje odnose sa muslimanima, odlučio je pokrenuti seriju diplomatskih misija i raspiriti stara neprijateljstva kako bi oformili koaliciju antimuslimanskih snaga čiji je primarni cilj bio da se jednom zauvijek unište Muhammed, s.a.v.s., i muslimani. Ovi diplomatski napori bili su prilično uspješni.

Nije, naime, trebalo mnogo vremena da se Kurejšije (ponovo) odluče krenuti ka Medini i na otvorenom bojnom polju konačno riješe "pitanje muslimana". Ovu koaliciju osnažit će i nekoliko arapskih plemena, posebno Gatafan i Sulejm, čiji će fokus biti uglavnom na ostvarenju nekih materijalnih kompenzacija, uzimanju ratnog plijena i eventualnog roblja. Najmanje 10000 dobro opremljenih savezničkih boraca krenuli su ka Medini.

Zahvaljujući nekim informacijama koje su doše od starih starih prijatelja i lojalnih saveznika, kao i zbog velike i opravdane opreznosti muslimana, za dolazak savezničke vojske saznalo se prije nego što je bilo (pre)kasno. Ovdje se još jednom očituje važnost stabilnog i jakog savezništva i blagovremenog saznavanja i provjeravanja kritičnih informacija, u svakom vremenu i na svakom mjestu, a napose u kontekstu očuvanja sigurnosti države i zajednice.

Kada su muslimani saznali za planove saveznika i mnogobrojnu vojsku koja je prijetila da potpuno uništi muslimane, počelo se razmišljati i raspravljati o načinu i taktici odbrane. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., sazvao je savjetodavno vijeće ashaba i izložio im činjenice. Odgovorni predvodnici se uvijek savjetuju i traže najbolje rješenje koje će koristiti svima.

Selmān el-Fārisī (Selmān Perzijanac), jedan od najpoznatijih ashaba Muhammeda, s.a.v.s., provukao se između prisutnih i počeo je kružiti Medinom razgledajući i analizirajući njen geografski položaj. Uočio je da je Medina sa svih strana okružena brdima i da će svakoj vojsci, bez obzira na njenu (mnogo)brojnost i opremljenost, predstavljati teškoću savlađivanje tih prirodnih prepreka koje su, u ovoj situaciji, mogle zaštiti Medinu.

Između brda nalazila se (u)dolina kroz koju su saveznici mogli lahko doći do samog srca grada. Selmānov odgoj i obrazovanje u uglednoj i staroj porodici omogućio mu je da nauči nešto i o vojnoj strategiji i mnogobrojnim ratnim vještinama. Uvidio je nužnost kopanja rovova duž (u)doline među brdima, da bi ih povezao i napravio neprekidan zaštitni prsten oko Medine. Rov (opkop, tranšea, kanal) predstavljao je inovaciju u načinu ratovanja Arapa i pokrazat će se kao važan instrument uspješne odbrane muslimana. Selmān se vratio na sastanak savjetodavnog vijeća, a potom je kazao: "Allahov Poslaniče, Medina je okružena brdima sa svih strana koja sprečavaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. Međutim, postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahkoćom mogla ući u grad. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi, duboki i široki. Oni bi nas štitili od nevjerničkog prodora."

"Allahov Poslaniče", nastavio je Selmān, "mi smo u Perziji imali običaj da se osiguramo hendekom (iskopnim kanalom) oko grada ako nas napadnu u gradu". To je bio mudar prijedlog i vrsta odbrambene taktike koju Arapi nisu poznavali do tada. Nakon iscrpne analize situacije i rasprave koja je vođena između savjetodavnog vijeća i vojnog vrha, složili su se da prihvate prijedlog Selmāna. Za vrijeme kopanja rova Selmān je zajedno sa ostalim muslimanima učestvovao u kopanju i izbacivanju pijeska, i to u grupi sa Poslanikom, s.a.v.s.

Kada su mušrici odlučili napasti muslimane i provaliti u Medinu, ugledali su širok kanal. To ih je primoralo da uspostave blokadu grada za koju se nisu spremili kad su pošli. Hendek, kao novina u strategiji ratovanja, u potpunosti ih je iznenadila i na kraju je sve to preraslo u njihovu neuspješnu opsadu Medine.

U čitavom savezničkom pohodu i muslimanskoj odbrani, s obje strane je, i pored velikog broja učesnika, poginulo samo nekoliko ljudi (naglašavamo "samo2 jer se, prema broju vojnika i jedne i druge strane, koji su bili koncentrisani na malom prostoru, očekivala žestoka bitka i vjerovatno veliki broj ubijenih i ranjenih). Jedne noći Allah, dž.š., je poslao oluju koja je razorila neprijateljske šatore i izderala ih na komade. Tako se saveznička vojska, prestrašena i poražena, vratila kući bez ikakvih rezultata. Selmān se dokazao kao junak odbrane!

Na ovom mjestu treba saopćiti još jednu kur’ansku obznanu koja se, i u slučaju savezničkog pohoda na Medinu, potpuno obistinila: "Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!" - A Allah je na strani izdržljivih. (Beqare, 249) Muslimani su na raspolaganju imali oko 3000 boraca. Ponovila se situacija sa Bedra i Uhuda gdje su muslimani, u smislu ljudskih resursa i vojne opremljenosti, bili u teškoj poziciji.

Dakako, bilo teško očekivati povoljan ishod. U Medini su bili civili i dio saveznika muslimana na čiju pomoć su računali. Medinom je harala glad, civili su bili u velikoj opasnosti, a na obroncima grada nalazi se velika vojska. U jednom trenutku saveznici muslimana krše ugovore i kidaju svako dato obećanje. Time je odbrambena taktika muslimana bila na velikom ispitu. Čitajući Kur’an Časni saznajemo da je ova situacija, koliko god se činila bezizlaznom, u određenom smislu koristila muslimanima jer je jasno ukazala na one koji su postojani i nepokolebljivi, ali i na one koji su u svojim nutrinama krili licemjerstvo i izdaju.

Kur’anska sura Aḥzāb (Saveznici) na znakovit način govori i o ovom događaju: O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli - a Allah dobro vidi šta vi radite - kad su vam došle i odozgo i odozdo, i kad su oči vaše bile uprte jedino u neprijatelja, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali - tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti goré uznemireni, kad su licemjeri i onī bolesna srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!" kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stánka, zato se vratite!", a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: "Kuće su naše nezaštićene!" – a nisu bile nezaštićene, već su se oni htjeli izvući. (Ahzab, 9 – 13)

Muhammed, s.a.v.s., ne napušta ashabe. S njima kopa duboki rov, primjerom pokazuje da vođa mora biti prvi u svakom smislu i da mora biti uzor, i riječima i djelima. I kada se činilo da se nalaze u više tmina različitih opasnosti koje im poput smrti dišu za vratom, Muhammed, a.s., ashabima najavljuje skore događaje velikog uspjeha. On im, u takvom stanju, obećava Bizantiju i Perziju!

On raspiruje moral ashaba i bodri ih da budu ustrajni. On čuva mir i ne započinje sukob. Potpuno je svjestan da jedna iskr(ic)a može zapaliti nekontrolisani požar i da uopće nije razborito boriti se protiv više neprijatelja istovremeno. Događaji oko hendeka govore nam koliko je važno temeljito upoznati neprijatelja i sve slabosti i prednosti koje ima. U tom smislu bila je značajna uloga ashaba Nu’ajma, sina Mes’ūda, koji je vrlo vješto potpirivao uzajamno nepovjerenje među neprijateljima.

Musliman nikad ne priželjkuje rat i kontantno ulaže sve napore i korisi sve dostupne resurse kako bi sačuvao mir i sigurnost. Naravno, on je istovremeno uvijek spreman odbraniti temeljne ljudske vrijednosti.

Ibrāhīm et-Tejmī od svoga oca prenosi sljedeće: "Kad smo jednom bili kod Ḥuzejfe (sina El-Jemāna), jedan čovjek reče: ’Da sam živio u vrijeme Božijeg Poslanika, a.s., borio bih se uz njega i pokazao bih se u borbi!’ Ḥuzejfe na to reče: ‘Misliš da bi zbilja tako činio!? Kad smo mi jedne noći bili sa Božijim Poslanikom, a.s., u Bici na Hendeku puhao je jak i hladan vjetar. Božiji Poslanik, a.s., nam se obratio: ‘Koji od vas ode i vidi šta radi neprijateljska vojska, Allah će ga smjestiti sa mnom u Džennet!’ Mi smo šutjeli. Pošto niko od nas ništa nije odgovorio, on je ponovio: ‘Koji od vas ode i vidi šta radi neprijateljska vojska, Allah će ga smjestiti sa mnom u Džennet!’ Mi smo i dalje šutjeli. Pošto niko od nas opet ne odgovori, on reče: ‘Ustani, Ḥuzejfe, i donesi nam vijesti o neprijatelju!’ Pošto me po imenu oslovio, nisam imao izbora, morao sam ustati, a on još reče: ‘Idi i donesi mi vijesti o neprijatelju, ali pazi da ih ne navučeš na mene!’ Kad sam odatle krenuo, išao sam kao da se krećem po hamamu. Kad sam stigao (u blizinu neprijateljskog tabora), vidio sam Ebū Sufjāna kako grije leđa uz vatru, pa sam uzeo strijelu i nategnuo luk da ga pogodim, ali sam se sjetio da mi je rekao Božiji Poslanik, a.s., da pazim da ih ne navučem na njega. A da sam gađao, pogodio bih ga. Vraćajući se ponovo sam išao kao da se krećem po hamamu, a kad sam stigao i obavijestio Božijeg Poslanika, a.s., o stanju neprijateljske vojske završivši tako zadatak, osjetio sam hladnoću. Božiji Poslanik, a. s., me je ogrnuo krajem svoga ogrtača u kojem je klanjao pa sam prespavao sve do zore. Božiji Poslanik, a.s., me je probudio rekavši: ‘Ustaj spavalčino!’" (Muslim)

Ḥuzejfe je, dakle, uspio da se infiltirira u samo središte neprijateljskog tabora. U jednom trenutku čuje se glas Ebū Sufjāna, vođe savezničkog vojnoga pohoda: "Ljudi, ovo mi ne izgleda dobro. Šta ako se među nas uvuče neko od muslimana! Nego, hajdemo ovako! Neka svako uzme za ruku onog do sebe i upita ga kako se zove!"

Ḥuzejfe brže-bolje uhvati ruku prvoga do sebe i upita ga kako se zove, što ga ujedno i spasi. Nije prošlo dugo, kad Ebū Sufjān opet govori, a moral je već dobrano opao, kako oluja ne popušta i kako je možda najbolje odmah po svanuću krenuti nazad za Mekku. Ḥuzejfe je ove informacije, kao radosnu vijest, prenio Allahovom poslaniku, s.a.v.s. Bio je to kraj agresije saveznika i očit znak da su muslimani konačno mogli preuzeti inicijativu.

Kako su se muslimani našli u teškom položaju, ništa manje sličnim okolnostima nisu bili pogođeni ni njihovi neprijatelji jer su se saveznici spremili za kratkotrajan rat, pa je svaki vid odugovlačenja značio iscrpljivanje slabih i nedostatnih zaliha. Njihovo nestrpljenje i nezadovoljstvo je raslo, pa je opsada koja je potrajala oko dvadesetak dana, dodatno poljuljana žestokom zimom i nevremenom, prerasla u pravu propast. Približavao se i sveti mjesec zu’l-ka’de u kojem ni idolopklonici nisu željeli ratovati i u kojem se čitava Arabija polahko pripremala za hodočašće.

Pokazalo se da jasan cilj, iskrena namjera i borba za temeljne ljudske vrijednosti uvijek savladaju sirovu snagu i privodno jedinstvo koje se temelji isključivo na uskim interesima i nasilju. Malo po malo, u Mekki je bilo sve više onih koji su se zamorili od bezizglednih i iscrpljujućih borbi i koji su promišljali da bi za ostvarenje nekih njihovih interesa, posebno za trgovinu koja je bila ozbiljno poljuljana i ugrožena, od velikog značaja bio kakav-takav ugovor s neumornim protivnikom čija je snaga i reputacija bila sve veća. To će, između ostalog, otvoriti put sigurnoj i blistavoj pobjedi (fetḥ mubīn).