Ramazanski kviz 2023: Bosanski gradovi i sultanske džamije

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini će i ove godine u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 10.  do 20. aprila 2023. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano jedno predavanje. Ove godine će biti riječi o predavanjima iz oblasti sire-životopisa Poslanika, a.s., te iz duhovne tradicije i kulturne historije Bošnjaka.

Pravo učešća u ovom kvizu imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 20. aprila 2023. godine, u 14.00 sati. Detljano uputstvo dostupno ovdje.

Bosanski gradovi i sultanske džamije

(Autor Ekrem Tucaković)

Klasična kultura islama s razlogom se označava urbanom kulturom. U Pjesmi o Muhamedu, himni koja se cijeni kao jedno od najvrednijih ostvarenja njegove pjesničke mladosti, Goethe je muslimansko podizanje gradova predstavio kao moćni pjesnički simbol širenja islama i uspjeha Muhammedove poslaničke misije. U Gramatici civilizacija Fernand Braudel je civilizacijsku važnost „islamskog grada“ ustanovio u samoj biti islamske civilizacije. Očitovanja njegova izvornog civilizacijskog značaja utvrdio je u civilizacijski ranom pojavljivanju muslimanskih naselja koja su nastala ili su dobila novi izgled u prostorima i procesima tradicionalnog svijeta islama, u brzini njihova pojavljivanja i cjelovitog ispunjavanja bitnih zadaća grada.

Sarajevo i većina gradova u Bosni i Hercegovini, koji su nastali nakon osmanskog osvajanja Bosne, svoj oblik poprimili su u skladu s vjerskim idealima i socio-kulturnim vrijednostima islama. Sarajevo, Mostar, Travnik, Banja Luka i drugi gradovi nastali su u vrijeme ekspanzije Osmanskog Carstva kao najvidljiviji izrazi njegove civilizacijske moći i kao najznačajniji plodovi i glavni rasadnici islamske kulture. U njihovo oblikovanje utisnut je islamski stil gradskog života u osmanlijskoj stilizaciji, ali na način djelotvornog uključivanja prirodnih i povijesnih posebnosti zemlje Bosne.

Sarajevo je utemeljio bosanski sandžak-beg Isa-beg Ishaković izgradnjom džamije i stambene mahale, vodovoda i mosta na Miljacki, namjesničkog saraja i hamama, karavan-saraja i tekije, musafirhane i imareta. Međutim, vanjsko uobličenje i unutarnji ustroj Sarajevu dala su vakufska dobra Gazi Husrev-bega tokom dvadesetih i tridesetih godina 16. stoljeća. Međutim, za neke bosanske gradove karakteristično je da su nastali ili su dobili ključni podsticaj za urbani razvoj izgradnjom sultanskih ili carskih džamija.

Džamije koje su dali izgraditi sultani imaju poseban značaj u tradiciji osmanske arhitekture i nazivaju se "selatin" ili "sultanske džamije". Neke od njih izgrađene su u samoj prijestolnici Carstva i predstavljale su simbole ekonomske moći, kao i sultanove duhovne i svjetovne vlasti. Sultani su često, osim zadovoljavanja potreba stanovništva za molitvenim prostorom, kroz gradnju džamija iskazivali vlastite umjetničke sklonosti ili poglede na svijet, te lično nadzirali izgradnju spomenutih objekata i usmjeravali njihov tok. Takve su džamije sultana: Fatiha, Sulejmana, Ahmeda, Bajezida u Istanbulu ili Selima u Edirnama.

Sultanske džamije na prostoru današnje Bosne i Hercegovine podizane su u utvrđenim gradovima (tvrđavama) i na strateškim mjestima, čiju izgradnju je inicirala i finansirala Carevina s ciljem formiranja gradskog naselja na jednom području. Nisu predstavljale vakufske zaklade navedenih sultana nego su samo na osnovu sultanskih naređenja podignute iz državnih sredstava, te se mogu okarakterizirati i kao državne džamije. U nekim slučajevima sultan bi naložio ili sugerirao nekim ličnostima da na određenim mjestima podignu džamije. To ilustrira i sačuvan natpis na Džamiji sultana Bajezida u Pruscu, koja odavno ne postoji: "Po naređenju sultana Bajezida podigao je džamiju rahmetli Iskender-paša godine 893/1488., a obnovio kadija Hasan iz Akhisara godine 1010/1601."

Ova praksa ciljanog podizanja džamija na strateškim mjestima nije bila rezultat religiozne volje nekog od sultana, nego čin državne politike kako bi se zadovoljile vojno-administrativne, strategijske, komunikacijske, privredne, prosvjetne i druge potrebe. Nekada su ove džamije formirane nanovo, kao što je slučaj sa Sarajevom, a nekada u okviru postojeće srednjovjekovne tvrđave kao što je bilo u Zvorniku, u kojem je podignuta carska (sultana Fatiha) džamija.

Druga carska džamija u ovom gradu (sultana Sulejmana) podignuta je u podgrađu i predstavljala je početak izgradnje muslimanskog gradskog naselja naslonjenog na srednjovjekovnu varoš. Službenici ovih džamija bili su državni službenici, odnosno izdržavani su iz državnih sredstava ili su na ime naknade za službe uživali timare, što je evidentirano u popisnim defterima. Da su one zaista bile državne, uvjetno rečeno, govori i činjenica da nije pronađena nijedna carska vakufnama koja se odnosi na bilo koju carsku džamiju u Bosni, niti se i u jednoj sultanovoj vakufnami spominju i carske džamije u Bosni.

U Bosni osmanskog perioda podignuto je preko 80 sultanskih džamija za vrijeme vladavine i na ime 12 sultana od polovine 15. do polovine 19. stoljeća. Mnoge su tokom vremena porušene, neke od njih obnavljane, a od nekih su ostale samo zidine u tvrđavi (Jajce, Bužim, Klobuk), minareti (Travnik i Vinac) ili prazan prostor na kojem su bile izgrađene (Rogatica, Kreševo, Prozor).

Samo kroz jedno stoljeće, od sedamdesetih godina 15. do sedamdesetih godina 16. stoljeća, tj. od vladavine Mehmeda II Fatiha do kraja vladavine Sulejmana II, u Bosni je podignuto 25 nominalnih carskih džamija, kojima su bili udareni temelji sljedećim kasabama: Sarajevu i Zvorniku prije 1481., Foči, Rogatici, Višegradu, Srebrenici, Travniku, Pruscu, Prozoru i Nevesinju prije 1512., Knežini, Doboju i Stocu prije 1520., zatim Jajcu, Banjoj Luci, Donjoj Tuzli, Bijeljini, Gradišci, Kamengradu, Oborcima, Glamoču, Drnišu, Dobrunu, Blagaju i Jezeru kod Jajca prije 1566., te Džisri-kebiru, odnosno Kulen-Vakufu na rijeci Uni početkom 17. stoljeća.

U nekim gradovima postojale su i dvije carske džamije, npr. Zvornik, Srebrenica, Travnik, Jajce i Banja Luka, ili jedna džamija koju je sagradio jedan a kasnije obnovio drugi sultan, primjer Džamije sultana Fatiha u Sarajevu koju je obnovio sultan Sulejman nakon što je izgorjela u požaru. Ovdje treba napomenuti da je teško održivo predanje prema kojem je Isa-beg Ishaković ovu džamiju podigao kao vlastitu zadužbinu, pa je kasnije poklonio sultanu Mehmedu Fatihu. Realnija je pretpostavka da ju je Isa-beg Ishaković podigao po naređenju Mehmeda II, pošto je ne spominje u svojoj vakufnami. Najveći broj carskih džamija (njih 11) podignuto je po naređenju ili u ime sultana Sulejmana (1520–1566). Carske džamije često nisu bile veći objekti niti su uvijek građene namjenski.

Ponekad su to adaptirani objekti čija je veličina zavisila o brojnom stanju posade za koju je građena. Također, to nisu uvijek bili objekti građeni od čvrstog materijala, čije bi se postojanje kasnije arheološki moglo lahko utvrditi. Primjer takve carske džamije je džamija sultana Selima I (1512-1520) u tvrđavi Tešanj. Karakteristika ove džamije jeste da je u prvoj polovini 17. stoljeća, dakle nekih stotinu godina nakon podizanja, stekla neka skromna vakufska sredstva u gotovini (3.400 akči), što nije bio čest slučaj kada su u pitanju carske džamije. Tim sredstvima su se podmirivali troškovi osvjetljenja i prostirke, za koje prilikom podizanja džamije nisu bila predviđena sredstva.

U gradovima Bosne i Hercegovine, osim sultanskih, postojale su i druge džamije koje su podizali domaći vakifi. Ove džamije su često svojom arhitekturom, kaligrafijom i drugim elementima "jendisale" (nadmašile) sultanske. Kao primjer navodimo Gazi Husrev-begovu džamiju u Sarajevu u odnosu na džamiju sultana Fatiha (Carevu), Aladžu u Foči naspram Careve (sultana Bajezida) džamije, Osman-paše Resulbegovića džamiju u Trebinju u odnosu na džamiju sultana Ahmeda III itd.

U agresiji na Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina 20. stoljeća značajan broj sultanskih džamija je porušen ili teško oštećen. Posljednjih desetljeća traje njihova obnova i vraćanje prvobitnoj namjeni s ciljem daljnjeg razvoja i prosperiteta mjesta u kojima su podignute.

(Preporod.info)