Ramazanski kviz 2023: Period uznemiravanja, mučenja i progona

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini će i ove godine u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 10.  do 20. aprila 2023. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano jedno predavanje. Ove godine će biti riječi o predavanjima iz oblasti sire-životopisa Poslanika, a.s., te iz duhovne tradicije i kulturne historije Bošnjaka.

Pravo učešća u ovom kvizu imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 20. aprila 2023. godine, u 14.00 sati. Detljano uputstvo dostupno ovdje.

Period uznemiravanja, mučenja i progona

(Autor Mensur Kerla)

Muhammed, a.s., dosegao je zrelo doba (40 godina) šest mjeseci prije nastupanja mjeseca ramazana 610. godine. Kada je nastupio mjesec ramazan, povukao se u pećinu Hira, nedaleko od Mekke. Prije odlaska u Hiru opskrbio bi ukućane, obišao bi suprugu Ḫadīdžu, r.a., pa se tek onda osamio. Ove crtice iz život(opis)a Muhammeda, s.a.v.s., uče nas i poručuju da je prioritet pobrinuti se za potrebe drugih i izvršiti ono što nam je dužnost prema njima.

Osamljivanje u pećini Hira nije bio bijeg od stvarnosti i obaveza. Bila je to, nema sumnje, priprema za nešto mnogo veće, nešto što će promijeniti tok povijesti i pružiti nadu čovječanstvu do Sudnjega dana. U jednoj od noći u posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u noći koju Kur’an naziva Lejletu’l-Kadr, Muhammedu, s.a.v.s., došao je i obratio se melek objave - Džibril, a.s. Potekli su prvi ajeti Objave, Kur’ana Časnog. Prema nepodijeljenom mišljenju islamskih učenjaka bilo je to prvih pet ajeta kur’anske sure El-’Alek: Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.

Potom je nasupio period u kojem Džibril, a.s., nije donosio (novu) objavu. Bio je to razlog da neki idolopoklonici s ruganjem i omalovažavanje dočekuju Muhammeda, s.a.v.s. Islam su, malo po malo, prigrlili pojedinci, a nakon perioda zatišjauslijedila je i naredba da se opomene najbliža rodbina. Ako su se verbalni napadi, prijekori i pokušaji osporavanja poslanstva mogli dogoditi od nekih pojedinaca, uglavnom istaknutih mekkanskih aristokrata, sada su netrpeljivosti bile vidljive i od nekih najbližih srodnika Muhammeda, a.s. Najglasniji u osudi i najbrutalniji u napadima na Muhammeda, a.s., bio je njegov amidža Ebu Leheb.

Verbalni ispadi evoluirali su i u pokušaje zastrašivanja, kamenovanje kuće, bacanje trnja po putu kojim bi prolazio Muhammed, s.a.v.s., ali i naredbama da se pokidaju rodbinske veze sa svima koji imaju veze sa Muhammedom, s.a.v.s., i učenjem koje se više nije moglo sakriti i koje je zaokupljalo javno mnijenje tog doba. U tom ozračju došla je i nova naredba: Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju, koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni! Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj! (Hidžr, 94 – 99.)

U različitim djelima sačuvane su čitave liste ljudi koji su vršili progon Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih sljedbenika. Važno je spomenuti da su na toj listi zastupljene sve značajnije mekkanske porodice, što upućuje da je Muhammed, s.a.v.s., protiv sebe imao najutjecajnije, najmoćnije i najpoznatije ljude tog doba. Kada nisu uspjeli nagovoriti Muhammeda, s.a.v.s, da odustane od svog "propovijedanja", kada su propali svi pokušaji podmićivanja i ucjenjivanja, i kada im je postalo sasvim jasno da su iscrpili sve poznate tehnike i mehanizme, idolopoklonici su se odlučili na strahovite mjere koje su uključivale brutalna mučenja, ubistva i progone muslimana.

U početku su se okomili na robove i sve one koji nisu imali jaku plemensku zaštitu ili se nisu mogli nadati značajnijoj podršci nekog od uglednika tog doba. Prenosi se da je Umejje, sin Ḫalefa, u razgovorima sa svojim prijateljima i ljudima iz pripadajućeg plemena često spominjao Muhammeda, s.a.v.s. Umejje je to, nema sumnje, radio u naletima suludog bijesa i ljutnje, vrijeđajući Muhammeda, s.a.v.s. Za vrijeme njihovih prijetnji i gromoglasnih razgovora, Bilāl, rob u vlaništvu Umejje, mogao je čuti kako pored upućenih uvreda ponekad naglašavaju Muhammedovu, s.a.v.s., plemenitost, iskrenost i odanost. Bilāl je tako jednog dana otišao Poslaniku, s.a.v.s., i primio islam.

Nije prošlo dugo a vijesti o njegovom prelasku na islam proširile su se kao požar. Umejje je bio srdit. Smatrao je da prelazak na islam jednog od njihovih robova predstavlja direktan udarac, i njemu i plemenu kojem je pripadao. Bilālov primjer mogao je biti uzrok da se potpuno rastoči društveno uređenje Mekke! Razjereni mekkanski idolopoklonici razmišljali su kako da unište vjeru koja je ugrožavala njihove idole, prestiž, društveni i ekonomski poredak tog doba.

Na stranicama Ibn Hišāmovog čuvenog djela Poslanikov životopis pomalja se kazivanje i o ovoj epizodi Bilālovog života: "Kurejšije su potom počele napadati svakog ko bi primio islam i pošao za Božijim Poslanikom, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji. Svako je pleme nasrtalo na svoje preobraćenike, muslimane. Hapsili su ih i mučili premlaćivanjem, glađu i žeđu, naročito za vrijeme mekkanske žege kad je vrućina bivala skoro nepodnošljiva. One koje su uspjeli slomiti odvraćali su od njihove vjere. Među mučenima bilo je onih koji nisu mogli podnijeti mučenje pa su se odricali nove vjere, a bilo je i nepokolebljivih koje je Allah štitio. Bilāl, štićenik i oslobođeni rob Ebū Bekra, r.a., bio je jedan od onih koje su odgojili pripadnici Benu Džumeḥa. Zvao se Bilāl b. Rebāḥ, a majci mu je bilo ime Ḥamāma.

Iskreno je, svim svojim bićem, prihvatio islam, imao je čisto srce.

Umejje b. Ḫalef ga je, za vrijeme podnevne žege, izvodio napolje i u mekkanskoj ravni ga povaljivao na leđa, a onda naređivao da mu se na grudi stavi golem kamen. Zatim mu je govorio: ‘Tako ćeš, Boga mi, ostati sve dok ne izdahneš ili se ne odrekneš Muhammeda i opet počneš obožavati Lāta i 'Uzzāa!’ Bilāl je i u takvim mukama uzvraćao riječima: ‘Jedan je! Jedan!’ Jedanput je, dok je on tako bio mučen i izgovarao te riječi, pored njega prošao Vereka ibn Nevfel. ‘Jedan je! Jedan, Allah mi, Bilāle!’, rekao je i on. Zatim je otišao do Umejje b. Ḫalefa i ostalih mučitelja, i rekao im: ‘Zaklinjem se Bogom - ako ga ovako ubijete, ja ću ga smatrati mučenikom na Božijem putu!’ Potom je, dok su njega tako mučili, pored Umejje b. Ḫalefa prošao Ebū Bekr es-Siddik. ‘Zar se ne bojiš Boga zbog tog siromaha?!’, upitao ga je. ‘Dokle ćeš ga tako mučiti?’ ‘Ti si ga i zaveo’ , odgovorio je Umejje, ‘pa ga ti i izbavi iz ovih muka!’ ‘I hoću!’, rekao je Ebū Bekr. ‘Eto i ja imam jednog tamnoputog momka koji je i čvršći i jači od njega. U tvojoj je vjeri, pa ću ti ga dati za njega!’ Dogovoreno!’, složio se Umejje. ‘Eto, uzmi ga!’ Ebū Bekr, r.a., je njemu dao svoga mladića, a uzeo je Bilāla i oslobodio ga. On je, prije no što je preselio u Medinu, oslobodio ukupno šest robova koji su bili primili islam. Bilāl je bio sedmi…’ Kada je Ebū Bekr, r.a., stavio ruku oko Bilāla žureći da ga oslobodi okova, Umejje mu reče: ‘Vodi ga, jer tako mi Lāta i 'Uzzāa da si pristao da ga kupiš i za samo jednu oku zlata, ja bih ti ga prodao!’ Ebū Bekr je razumio gorčinu očaja i razočarenja koji su se krili u ovim riječima. Najbolje je bilo ništa ne odgovarati, ali pošto su povrijedili dignitet ovog čovjeka, koji je postao njegov brat i potpuno jednak njemu, odgovorio je: ‘Tako mi Allaha, da ti nisi pristao da ga prodaš za cijenu manju od stotinu oka zlata, ja bih i toliko platio!’"

Kada je započela faza javnog pozivanja u islam i kada su napadi mnogobožaca postali sve otvoreniji i brutalniji, Fāṭima, kćerka Muhammeda, s.a.v.s., tada još djevojčica, svjedočila je mnogim situacijama u kojima je dominiralo nasilje mnogobožaca nad skupinom muslimana koji su pokušavali spasiti i vjeru i život. Jednom prilikom, kada su napadi na Muhammeda, a.s., postali direktni(ji) i učestali(ji), nekoliko mnogobožaca stavili su omču oko Poslanikovog vrata, dok je on klanjao kod Ka’be, sa namjerom da ga udave. Fāṭima je dozivala upomoć iz sveg glasa. Mekkom se prolamao Fāṭimin poziv da neko pomogne njenom ocu, a.s.

U više navrata bila je svjedok uznemiravanja i vrijeđanja Muhammeda, a.s., od strane njegovog naroda. Jednom je skidala utrobu deve sa vrata svog oca, koju je kao vid poniženja i izrugivanja, na njega, dok je bio na sedždi, bacio jedan nesretnik na nagovor Ebū Džehla i njegovog društva. Jedan čovjek je otišao i obavijestio Fāṭimu, r.a., koja je došla, skinula utrobu deve sa vrata svoga oca, a.s., i plakala čisteći ga. Potom se okrenula prema grupi(ci) nasilnika i izružila ih.

Bilo je slučajeva da neskiveno neprijateljstvo i uznemiravanje muslimana izazove osjećaj simpatije, blagonaklonosti i iskonskog osjećaja za pravičnost. Takav je slučaj sa hazreti Ḥamzom, r.a., amidžom Muhammeda, a.s.  On u početku nije pokazao neko posebno interesovanje prema Muhammedovim, s.a.v.s., pozivima u islam i nije ga prihvatio kada ga je Muhammed, s.a.v.s., predočio najbližim članovima svoje porodice.

Kada je jednog dana čuo da Ebū Džehl omalovažava, vrijeđa i uznemirava njegovog bratića, Muhammeda, s.a.v.s., žestoko se rasrdio, te se istog trena zaputio ka mjestu sastanka kurejšijskih glavešina. Kada je stigao na mjesto sastanka, prišao je Ebū Džehlu, dok je ovaj sjedio i pričao sa prijateljima. Zatim ga je tako jako udario svojim lukom u glavu, da mu je napravio ranu na glavi koja je počela krvariti. Onda mu je poručio: "Zar ga vrijeđaš, a i ja sam isto njegove vjere i pričam isto što i on priča?! Uzvrati meni, ako smiješ!" Potom se hazreti Ḥamza uputio ka jednoj kući kako bi se susreo sa Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim ashabima i obznanio svoj islam. Njegovo prihvatanje islama je obradovalo sve muslimane.

Neki izvori navode da je islam primio tri dana prije hazreti Omera, r.a. Kad je hazreti Ḥamza primio islam, Kurejšijama je bilo jasno da je Poslanik, s.a.v.s., dobio veliku pomoć i zaštitu. Znali su da će Ḥamza uvijek stati iza njega, podržati ga i žrtvovati se za interese i ciljeve muslimana.

Iz ovog mekkanskog razdoblja ističu se neke epizode koje nesumnjivo upućuju da je mlada i ranjiva zajednica muslimana dospjela u veliku poteškoću i nezavidan položaj. Dio njih će, u dva navrata, biti primoran da se iseli u Abesiniju. Muhammed, a.s., će ih uputiti pravednom kršćanskom vladaru koji nikome nije činio nasilje. Vladar Abesinije će odlučno odbiti da izruči muslimane idolopokloničkim delegacijama koje su dolazile sa vrijednim darovima i sa velikim pouzdanjem u tradicionalno dobre trgovačke veze Mekke i Abesinije.

Još dramatičnija epizoda mekkanskog perioda poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., jeste ona u kojoj su se mekkanski idolopoklonici, ogorčeni zbog dugogodišnjih neuspjeha da "riješe pitanje muslimana", posebno nakon propalog pokušaja izručenja muslimana koji su sklonište pronašli u Abesiniji, odlučili na nečuven i nezapamćen pokušaj - (sve)opći bojkot i izolaciju čitavog roda Benu Hāšim. Nepune tri godine, negdje između 616. i 619. godine, Poslanik, a.s., njegova porodica i rođaci, provest će u četvrti Ši'b Ebī Ṭālib, u najvećoj oskudici i potpunoj izolaciji, gladni i žedni. Koliko je ozbiljan bio naum idolopoklonika svjedoči i to da su se usudili napismeno obavezati (i to okačiti na Ka’bu) da će biti čvrsto i nepokolebljivo ostati pri svojoj odluci.

Činilo se da muslimani nikad nisu bili u težoj situaciji. "Jedan jadnik iz te grupe pripovijeda kako je bio sretan kada je našao komadić kože davno uginule deve te ga skuhao u kipućoj vodi i pojeo." Za Muhammeda, a.s., najteži period je tek dolazio. I pored toga, nikada nije gubio nadu niti je pomišljao da odustane.

(Preporod.info)