Ramazanski kviz 2023: Znanje i bosanske obrazovne institucije islama

Uprava za vjerska pitanja Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini će i ove godine u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice organizira Ramazanski kviz "Vjera i domovina". Kviz će biti realiziaran na portalu Preporod.info, od 10.  do 20. aprila 2023. godine.

Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info i na zvaničnoj Facebook stranici ovog portala svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano jedno predavanje. Ove godine će biti riječi o predavanjima iz oblasti sire-životopisa Poslanika, a.s., te iz duhovne tradicije i kulturne historije Bošnjaka.

Pravo učešća u ovom kvizu imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 90 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 20. aprila 2023. godine, u 14.00 sati. Detljano uputstvo dostupno ovdje.

Znanje i bosanske obrazovne institucije islama

(Autor Ekrem Tucaković)

Kur'anski termin ilm ili ilum (znanje) najčešće se spominje uz Boga i uz čovjeka. U Kur'anu se sasvim odlučno kaže: "Znaj da je Bog jedan!" Time se ilum ili znanje promovira kao punovažan i legitiman put do vjere u Boga.

Kad se ilm spominje uz Boga, najčešće označava Božansko znanje konačne svrhe i sudbine svega, svih stvari i svih bića u beskrajnim svjetovima, ovim i budućim. Kad se ilm spominje uz čovjeka, tada prije svega označava čovjekovo znanje ili poznavanje pravog puta i pravog dobra u svijetu. Na stranicama Kur'ana ilm često znači znanje i poznavanje čovjekova konačnog pologa i zadaće na ovom svijetu.

Ilm ili ilum u Kur'anu i islamu znači neporecivo Božansko znanje. Ali, budući da Bog ima povjerenje u čovjeka, ilm isto tako označava i čovjekovo znanje i spoznanje koje svoje izvorište ima u Božijem znanju.

Najvažnije obilježje i znak uleme jeste znanje i poznavanje vjerskih izvora islama, ne na način da se to znanje ljubomorno zadrži za sebe, već na način njegova permanentnog širenja i objelodanjivanja. Zadaća je uleme da prenosi čudo Kur'ana, širi bereket Božije vječne Riječi i kur'anskog govora koji posvjedočuje vječnost Božiju u sebi. Ulema, učeni ljudi i znalci islama uvijek iznova prenose i tumače čudo Vječne Riječi, tako je bilo od njenog dolaska u vrijeme. Ulema, učeni ljudi i znalci islama otvaraju Poruku Kur'ana i izvora islama svim ljudima, svim vremenima, svim kulturalnim zonama.

Sa dolaskom i širenjem islama od 15. stoljeća u Bosni, uz kršćansku obrazovnu tradiciju, dolazi do utemeljivanja i razvoja kulture islamskog znanja i obrazovanja. Obrazovanje u Osmanskom Carstvu nije bilo posao države sve do 19. stoljeća. Do tog vremena ustanove u kojima se pružalo obrazovanje, kao i druge javne građevine i javna dobra, podizale su se i izdržavale iz zadužbina (vakufa) pojedinaca, državnih uglednika, trgovaca, zanatlija i drugih građana. Središnje mjesto u gradu, kao i u naseljima, predstavljale su džamije uz koje su dobrotvori, u zavisnosti od veličine svoga vakufa, podizali i popratne građevine za javno dobro među kojima je gotovo redovno bio mekteb. U ovom razdoblju središta islamskog znanja i obrazovanja nastajala su poglavito u džamijama, mektebima, mualimhanama, medresama, tekijama, hanikahima i bibliotekama.

Najstarijom džamijom u Bosni smatra se Turhan Emin-begova u Ustikolini, podignuta 1448. godine. Najstarijom medresom smatra se Firuz-begova, osnovana 1505. u Sarajevu. Potom je, 1537. godine, u Sarajevu osnovana Gazi Husrev-begova medresa sa bibliotekom i hanikahom. U blizini Gazi Husrev-begove medrese podignuta je i Halvetijska tekija.

Prema djelu Ismeta Kasumovića Školstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme Osmanske uprave (Mostar, 1999), razvoj gradova u Bosni značio je i razvoj medresa, tekija, hanikaha i biblioteka.

Gradovi Sarajevo, Mostar, Nevesinje, Travnik, Foča, Tuzla, Tešanj, Jajce, Bihać, Livno i neki drugi imali su osim mnogih džamija i svoje medrese, tekije, biblioteke. Neki gradovi (Foča, Sarajevo, Jajce…) imali su i svoje skriptorije.

Zanimljivo je da se u gotovo svim vakufnamama koje se odnose na podizanje mekteba, bez obzira na društveni status dobrotvora, kao svrha tog dobrog djela navodi omogućavanje školovanja siromašnoj djeci i siročadima. Ova formula vrlo dobro odgovara svrsi vakufa, pa je to zasigurno jedan od razloga što su je dobrotvori unosili u vakufname. Njome se izražava milosrđe prema djeci, a navedena formulacija u vakufnami nije dopuštala da sredina zanemari obavezu obrazovanja siromašne djece i siročadi.

Naime, snažno je bilo uvjerenje da je sama pismenost stvar islamskog vjerovanja i da sva djeca trebaju biti obuhvaćena osnovama pismenosti i obrazovanja. Razumijevalo se da je obaveza vjernika osigurati djeci uvjete da stječu znanja koja ih pripremaju za život u vjeri i uče moralnim vrijednostima koje trebaju oblikovati njihovu ličnost. Jer svrha je školovanja da društvena zajednica stječe odgovorne građane.

Kulturu islamskog znanja i obrazovanja u bitnome sačinjava i daje joj tonalitet usredsređenosti na Kur’an, Božiju Riječ, ali i na druge vjerske knjige iz oblasti hadisa ili islamske tradicije. U vakufnamama u kojima su dobrotvori navodili čemu će se podučavati djeca na razini osnovnog obrazovanja (u njihovim mektebima) stoji: Kurʼani-Kerim i edeb. U svim muslimanskim društvima temeljni predmet u osnovnoj školi je čitanje Kurʼana, jer djeca trebaju naučiti čitati Knjigu. Edeb je termin koji u kontekstu znanja i obrazovanja obuhvata osnove islamskog prava, potpuno obavljanje vjerskih dužnosti i znanje o tome šta je potrebno čovjeku kao Božijem stvorenju radi Stvoritelja. Edeb, prema tome, obuhvata sva druga znanja kojima je potrebno podučiti djecu da se osposobe za život u muslimanskom društvu.

Kulturu islamskog znanja i obrazovanja sačinjavaju tri stepena. U medresama, tekijama i hanikasima prvo su se izučavale nauke koje se bave pitanjem kako pravilno pročitati Knjigu, odnosno Kur'an (arapski jezik, gramatika - nahw, sintaksa - sarf, semantika - ma’ani...). Na drugom mjestu izučavale su se nauke i discipline koje se bave pravilnim tumačenjem Knjige (egzegeza - tafsir, hermeneutika - ta’wil...). Na trećem mjestu izučavaju se nauke o pravilnom vjerovanju - aqaid, te obrednoj - ibadat i moralnoj - ahlaq "primjeni" Knjige i Tradicije. Praktički, svi obrazovni planovi i programi medresa u Bosni bili su obavezni da razvijaju ova područja kulture islamskog znanja i obrazovanja.

Bosanskohercegovački muslimani uspješno su se uključili u ove obrasce kulture znanja i obrazovanja. Obrasci medresanskog obrazovanje postigli su izrazitu svjetskost, bili su rašireni u Evropi, Aziji i Africi. U svome djelu Književnost bosanskih muslimana na orijentalnim jezicima (Sarajevo, 1973) Hazim Šabanović navodi impozantan broj bosanskohercegovačkih muslimanskih autora koji su pisali teološka, filozofska, mistička, književna, historijska... djela na arapskom, perzijskom i turskom jeziku.

(Preporod.info)