Očistimo srce zikrom

Piše: Jasmin-ef. Latifović, Islamska zajednica Bošnjaka Tampa Bay

Hvala Allahu na svim blagodatima, posebno na blagodati Njegove uzvišene vjere, salavat i selam neka je na Njegovoga miljenika, Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, vjerne ashabe, sve šehide i sve Allahove dobre robove sa kojima je On zadovoljan. Amin!

Kada bismo upitali bilo kojeg čovjeka, vjernika, muslimana: "Da li bi volio da se Allah sjeća tebe? Da li bi volio da Allah spomene tebe?", svaki bi čovjek sa sigurnošću izrazio svoje divljenje i želju i čežnju za tim. Ko ne bi volio da se Allah sjeća njega? Ko ne bi volio da Allah spominje njega? Svako bi to zaželio, svako bi za tim čeznuo.

Doista mi to vrlo lako možemo imati! To možemo postići! Kako? Pa zar nije Milostivi Allah rekao: "Sjećajte se vi Mene i Ja ću se sjećati vas, i  zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti." (Bekare, 152)

"O vjernici! Allaha mnogo i često spominjite, jutrom i većerom Ga spominjite." (Ahzab, 41) 

Zikr spada u posebne ibadete jer uzvišeni Allah je svim ostalim ibadetima odredio mjeru i vrijeme a zikru nije. Zikr se čini mnogo, u svakom trenutku i svakom stanju. 

Prenosi se da je Poslanik, a.s., izašao među ashabe i rekao: Ljudi, odmarajte se u džennetskim baščama! Mi smo upitali: Allahov Poslaniče, a kakve su one? On reče: Mjesta na kojima se zikr čini. Džabir b. Abdullah veli da je Poslanik, a.s., još dodao: Poranite i okasnite zikr čineći. Onaj ko hoće da zna kakvo je njegovo mjesto kod Allaha, neka pogleda kakvo je Allahovo mjesto kod njega! Allah stavlja čovjeka na mjesto koje On ima kod njega.

U jednom hadisi-kudsiju Allah kaže: "Ja sam pri pomisli moga roba na Mene. Ja sam s njim gdje me se sjeti… Ako me se sjeti u sebi i Ja se njega sjetim u sebi, ako Me spomene pred skupinom i Ja ću njega spomenuti pred boljim skupom." (Buharija i Muslim)

I naši namazi, naše klanjanje je zikr, i naš post je zikr i naša djela su zikr. Sve što činimo u ime Allaha je zikr, ali pokušajmo dati  i našem jeziku zikrullah, neka naš jezik svjedoči na sudnjemu danu da smo često spominjali Allaha da je često jezik bio vlažan zbog spominjanja Stvoritelja nebesa i zemlje. 

Spominjanje Allaha zatvara vrata prokletome šejtanu, a otvara vrata Allahove milosti, Allahovog bereketa. 

Uključimo se i mi u taj neprestani nebeski zikr, u taj neprestani zemaljski zikr. Budimo i mi dio tog zikra. Poslušajmo malo oko sebe, osluhnimo oko sebe,  čut ćemo mnoge zvukove, mnoge zikrove. Kao da sve oko nas govori: Allah, Allah. Kao da sve potvrđuje Allahovo jedinstvo.

Činimo zikr, spominjimo Allaha i bit ćemo među sretnicima, bit ćemo među radosnima! Neka zikr bude dio nas. Neka spominjanje Allaha bude nešto što će nas pratiti u svakoj prilici, u svakoj situaciji. 

Tražimo slast u namazu, učenju Kur’ana i u zikrullahu.

Allahu naš, mi Te molimo, učini da budemo od onih koji Te mnogo spominju i mnogo Te se sjećaju.

(IZBSA)