Božija riječ - vječna inspiracija: Trideseti džuz

Autor: Edin-ef. Peštalić, Tuzla

Mukabela, trideseti džuz

Sva poglavlja ovog džuza su jedinstvena po važnosti tema o kojima govore, po ritmu izlaganja poruka, upečatljivim slikama prizora Sudnjeg dana, stvaranja čovjeka i kosmosa, ali i svojim stilom uopće. U ovom džuzu jasno se ističe kur'anska elegancija u izrazu, muzičkom ritmu, rimi i završecima ajeta a opet sve u skladu s prirodom mjesta i riječima upućenim grešnim ljudima kako bi ih probudio i privukao njihovu pažnju.

Sadržaj ovog džuza koncentrisano i kontinuirano nas usmjerava na teme: važnosti postojanja svijesti o Allahu, stvaranja čovjeka, nastanka života na zemlji, mudrosti stvaranja životinjskog i biljnog svijeta, neizbježnost obračuna na Sudnjem danu itd.

Značaj poruke iz kazivanja u kojem Kur'an donosi Božiji ukor u suri ‘Abese, izražen jakim i oštrim tonom, čovjeku veličanstvenog etičkog ponašanja, Muhammedu, a.s., je jedinstven. Cilj ovoga ukora bilo je naglašavanje važnosti osluškivanja i poštivanja božanskih mjerila u međuljudskim odnosima, mjerila čime se mjere sve vrijednosti i značaji, vrednuju ljudi i pozicije.

Kroz veći dio sadržaja ovog džuza Kur'an poziva ljude da pogledaju i razmisle o stvaranju izuzimajući nekoliko sura koje govore o imanu, vjerovanju kao što su sure: Ihlas, Kafirun, Ma'un, Asr, Kadr, Nasr i sura u kojima se usmjerava ljudska pažnja na potrebu traženja utočišta kod Gospodara od svakog zla kao što su sure: Duha, Inširah, Kevser, Felek i Nas.

Ovaj džuz govori o Kur'anu kao istinitom govoru. Prva kur'anska sura koja je objavljena nalazi se u ovom džuzu. Sura Alek nas uči važnosti znanja i učenja u ime Boga i obavještava o načinu stvaranja čovjeka.

Kur'an nas u ovom džuzu poziva na razmišljanje o najboljoj i najvrednijoj noći Kadr. U ovom džuzu primjećujemo mnoštvo zakletvi. Samo u suri Šems nalazimo jedanaest zakletvi. U ovom džuzu se spominje i nekoliko kazivanja o prijašnjim narodima o kojim je već govoreno i u prethodnim džuzevima, osim kazivanja vezanog za Ashabul-Uhdud, tj. one koji su rovove kopali.

Kur'an nam u ovom džuzu ističe čovjeka kao najljepši i najskladniji izraz Božijeg stvaranja, navodi ljudske vrijednosti, ali ukazuje i na iskvarenu ljudsku narav. Ugled kod Allaha je ono što zaslužuje svaku pažnju, a porijeklo, moć, bogatstvo i druge dunjalučke vrijednosti nemaju nikakvog značaja ako budu lišeni vjerovanja i bogobojaznosti.

Kur'an na više mjesta koristi izraz, teško li se…, ukazujući na pogubnost pojedinih ljudskih postupaka i usmjerava našu pažnju na pogubnost nemara prema namazu, prevelike ljubavi za imetkom i zakidanja na vaganju.

Kur'an nam u ovom džuzu apostrofira postojanje Sudnjeg dana i odgovornosti za učinjeno na dunjaluku, ali i slikovito približava strahotu tog trenutka kada će čovjek strahujući za svoju sudbinu, pobjeći čak i od svoje porodice.

U ovom džuzu nalaze se i sure Ihlas, Felek i Nas koje je Poslanik, a.s., svakodnevno, kao zaštitu, učio prije spavanja, prilikom buđenja, kada bi osjećao bol, prilikom liječenja različitih tegoba itd.

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)