Ramazan - Obračun sa samim sobom

Piše: dr. Muaz-ef. Redžić 

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti. Samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.“ (Šuara, 88. - 89.)

Svaki vjernik teži ka tome da svoje srce očisti i da se pripremi za susret sa Gospodarom na Sudnjem Danu.

Navedeni kur’anski ajet je podstrek i poziv da se čovjek pozabavi samim sobom jer na kraju tu leži temeljna odgovornost svakog od nas ponaosob.

Međutim, da bi se ovaj cilj dostigao, potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta. Prvi i osnovni uvjet je preispitivanje samoga sebe, tj. obračun sa samim sobom. Ramazanski dani su najbolja šansa da se ovaj uvjet ispuni.

Post je ibadet koji proizilazi upravo iz samokontrole. Post je jedan specifičan test volje, iskrenosti i želje za promjenom.

Muhammed, a.s., u jednom hadisu veli: „Pametan je onaj ko stalno vrši obračun sa samim sobom i svoj trud i rad usmjerava ka Ahiretu, a malouman je onaj ko se preda svojim strastima i pritom se nada da će mu Allah uslišati njegove molbe.“

Princip obračuna sa samim sobom, muhasebetun-nefs, je jedan od temeljnih principa islamske duhovnosti.

Prenosti se da je hazreti Omer radijallahu anhu rekao: „Preispitujte sami sebe prije nego budete ispitivani.“

Samokritičnost je preduvjet svake promjene i napretka. Duhovna katarza je uvjetovana spremnošću da se čovjek suoči sa samim sobom i da istini pogleda u oči. Ova spremnost je uvjet primanja iskrenog pokajanja, teube-i-nesuha, koje treba da ispravi naše pogrešne navike i osobine.

Vrijeme u kojem živimo i trendovi koji se nameću vode ka isključivom zadovoljanju ličnih prohtjeva i želja. Svaki pokušaj sputavanja vlastitih želja se želi prikazati retrogradnim i negativnim, a nezajažljivost i opsesija sa vlastitim strastima se nerijetko promiču kao vrijednosti koje se ne smiju čak ni kritikovati.

Ono što se danas naziva kulturom i standardom ponašanja se uglavnom svodi na povođenje za strastima i prohtjevima, a Kur’an nas konstantno upozorava na opasnost od takvog puta i ukazuje kroz mnogobrojne primjere na pogubnost istoga.

U ovim mubarek danima, dok postimo i dok intenzivnije pristupamo ibadetu, iskoristimo priliku i zapitajmo se kakvim osobinama bismo mogli opisati sebe.

Šta je to što u nama preovladava? Kako reagujemo na određene izazove? Da li smo spremni oprostiti drugima i preći preko njihovih loših postupaka?

Ova i mnoga druga pitanja koja se tiču našeg ponašanja i ophođenja sa drugim ljudima treba da zaokupe našu pažnju. Drugim riječima kazano, iskoristimo vrijeme Ramazana i ramazanski post da preispitamo naše ukupno stanje i učinimo sve što možemo da svoje principe i vrijednosti usaglasimo sa kur’anskim principima i vrijednostima.

Muhammed, a.s., u jednom od poznatih hadisa kaže: ‘’Poslan sam da usavršim lijepe ćudi.’’

Zapitajmo se koliko se trudimo da praktikujemo ovaj hadis. Možemo li reći za sebe da slijedimo Poslanika koji je u svakoj prilici savjetovao da je lijepo ponašanje jedna od najvažnijih osobina svakog vjernika i da smo dužni raditi na tome?

Razvijanje ove prakse preispitivanja samoga sebe je vrlo važno jer to je znak da u nama ima bogobojaznosti koja je cilj svih ibadeta i u prvom redu posta.

Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici, Allaha se bojte i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.“ (Hašr, 18.)

Bogobojaznost nam obezbjeđuje zaštitu od činjenja grijeha i podstiče nas da činimo što više dobrih djela.

Mnogobrojni su hadisi koji govore o važnosti lijepog ponašaša i uopše karaktera jednog vjernika. U jednom od njih, Muhammed alejhisselam kaže: „Najbolji među vama su oni koji imaju najljepše ponašanje.“  

Na kraju, preispitivanje samoga sebe ili obračun sa samim sobom je dokaz iskrenosti i čistoće srca, a iskrenost u ibadetu je najizraženija upravo u postu jer post je ibadet u kojem nema pokazivanja drugom.

Post nam stoga treba da služi kao dodatni motiv da se konstantno preispitujemo kako bismo uvijek bili spremni da uočimo na sebi nešto što treba promijeniti i poboljšati.

Molimo Allaha, dž.š, da nas učini od Njegovih iskrenih robova koji će zaslužiti Njegovu milost, oprost i spas od džehennemske vatre.

(IZBSA)