Efendija Šehić: Sačuvajmo svoj jezik

Imami Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike putem svoje zvanične web-stranice upućuju prigodne poruke. Senad-ef. Šehić iz Zajednice Bošnjaka Georgije se ovom prilikom osvrnuo na vođenje računa o vlastitom govoru.

Kako je istakao, dragocjeni su mubarek trenuci mjeseca ramazana u kojima se kroz različite ibadete pokazuje pokornost, predanost i privrženost svome Stvoritelju. Navodi da je jedna od mnogobrojnih blagodati koje Gospodar spominje u Kur’anu jeste i blagodat jezika.

- Mnogi ibadeti vezani su za jezik, jezikom dozivamo i molimo Gospodara,  jezikom Ga veličamo i slavimo, donosimo salavate na Poslanika, kazujemo lijepe riječi kojima unosimo radost u srca ljudi. S druge strane čovjek jezikom čini neke od najtežih grijeha poput širka, laži, potvore, ogovaranja i lažnog svjedočenja - ističe efedija Šehić.

Podsjetio je da se u mjesecu posta preispituju želje i težnje, te se discipliniraju svoje potrebe i kontoliraju nagoni.

- Svjedoci smo da čovjek bez problema ukroti svoj stomak, podnosi glad i žeđ, ali to nije potpunost posta, niti njegov krajnji smisao. Suštinsku vrijednost, naš post ima, tek onda kad stavimo svoj jezik pod kontrolu. Poslanik, a.s., nas upozorava da onaj ko ne ostavi ružan govor, nema potrebe da gladuje. Kontrolom jezika čuvamo smisao svog posta, a s druge strane svojim postom bi trebali da čuvamo svoj jezik, jer vjernik kojeg neko uznemirava, treba da kaže: Ja postim, i da se na taj način suzdrži od ružnih riječi - navodi Šehić.

Ukazujući na značaj šutnje, prisjetio se kur'anskog primjera Merjem koja je bila potvorena, napdanuta i izrugivana, pa se branila šutnjom.

- Kazala je: Ja sam se svome Gospodaru na šutnju (sawm) zavjetovala (Merjem, 26.) Da je uzvratila, to bi bila njena slabost, a šutnja je za nju značila spas - pojasnio je Šehić.

Ističući da se na mnogo mjesta u Kur’anu ističe važnost brige o jeziku, podsjetio je na dio sure Muminun u koje se spominje veza između dva najviše naređivana ibadeta u islamu namaza i zekata: Uspjet će onaj, ko namaz obavlja, koji ne govori što ga se ne tiče, i koji zekat daje (Muminun 1-4)

- Trebamo biti svjesni značaja jezika i snage riječi. Često čujemo opravdanje: Nisam ništa uradio, samo sam kazao to i to. Jezikom možemo za sekundu uništiti nečiju čast, ugled, karijeru, rasplakati, zavaditi, prekinuti vezu, upropasiti nekom život na dunjaluku. Gospodar nam zbog toga naređuje da samo lijepe riječi kazujemo (Isra, 53), a Poslanik s.a.w.s nam je oporuku ostavio: ili govorite lijepo ili šutite - podsjeća efendija Šehić.

Kazao je da se u ramazanskoj školi bogobojaznosti učimo važnoj spoznaji, da je u konačnici samo dragom Allahu poznato da li mi zapravo postimo ili ne, onda bismo u toj školi trebali naučiti da je Gospodaru itekako poznato da li su naše riječi istina, potvora ili kleveta.

- Poslanik, a.s. se bojao za svoje ashabe da li će uspjeti sačuvati svoj jezik, iako je moć jezika tada bila ograničena jer nije bilo modernih sredstava komunikacije. U našem vremenu, kada sloboda govora poprima različite konotacije, kada su mogućnosti za potvoru i klevetu jako velike, kada se laž jednim klikom može dostaviti velikom broju ljudi, onome ko sačuva spolni organ i jezik džennet izgleda kao zaslužena nagrada - ističe Šehić.

Svoj osvrt je završio porukom da je važno imati na umu obavezu odgovornog ponašanja se spram blagodati jezika što će rezultirati ulaganjem truda da izgovorene i napisane riječi donesu dobrotu, mir, sklad i ljepotu.

(Preporod.info)