Božija riječ - vječna inspiracija: Četrnaesti džuz

Autor: Omer-ef. Bušatlić, Klagenfurt, Austrija

Mukabela, četrnaesti džuz

Imena sura kroz cijeli Kur’an, također i 14. džuz nisu revolucionarna. Sure ne nose imena "revolucija, ustanak, promjena, šehidi, otpor" ili slično. Imena sura su više iz praktičnog života. U tom kontekstu posmatramo i imena sura Nahl - Pčela, i Hidžr - ime relativno nepoznatog naroda.

Nebo je ukrašeno (15:16) za posmatrače. Još jedno nesenzacionalno predstavljanje teme (neba - univerzuma) od koje mnogo ljudi očekuje senzaciju. Dok se mnogi ljudi pitaju o tajnama velikog svemira, dalekih zvijezda, skrivenih planeta, neotkrivenih civilizacija, Allah nudi najjednostavniji odgovor na moguće teorije o dalekom svemiru, da je nebo sa svim tim nebeskim tijelima samo radi ukrasa, i da nema skrivenih tajni u njemu. Ovaj odgovor je potvrda da je Allah sve podredio čovjeku pa i taj za ljude beskrajni prostor neba, i da je čovjek savršenstvo cijelog univerzuma, a ne neke skrivene, nedostupne civilizacije.

U suri Hidžr Kur’an donosi kazivanja o Ademu, Lutu, narodu Ejke, i u tim kazivanjima u nekoliko ajeta citira doslovne riječi iz tih davnih događaja. Treba posebno obratiti pažnju na ove citate, važni su ako su do nas preneseni u formi citata.

Sura Nahl obiluje prirodnim i logičkim poređenjima koje Kur’an nudi mušricima (ateistima). Allah daje odgovor jezikom onoga ko pita. Mušrici traže logične odgovore, pa odatle Allah nudi odgovore u vidu života u prirodi i poređenja da bi mušricima bilo jasno. Pa i pored toga treba imati na umu da prezentacija Božije riječi nije utemeljena uvijek na jednostavnoj logici (rođenje Isa). U Božiju objavu je potrebno vjerovati i ličnim, ‘unutrašnjim’ glasom, intuicijom. Potrebno je ‘osloniti’ se na Božiju riječ i onda kada u njoj ne obiluje prosta logika.

U kontekstu prethodne ideje dolazi i objašnjenje da pčele žive po nalogu Božijeg nadahnuća. To možemo shvatiti kao neku vrstu neverbalne komunikacije između Boga i stvorenja. Možemo zamisliti da na tim relacijama funkcioniše mnogo toga u univerzumu i na planeti Zemlji.

Od mnogobrojnih kur’anskih poređenja ovdje (16:112) se porede dva društva. Primjer dobrog društva je ono u kojem dominiraju opća sigurnost (povjerenje) i ekonomija (blagostanje), a primjer lošeg društva je nesigurnost i siromaštvo. Kur’an prvo spominje sigurnost pa onda siromaštvo, jer dobra ekonomija podrazumijeva prethodnu sigurnost. I obrnuto. Ova činjenica potvrđuje kur’ansku preciznost. Na ovim principima (sigurnost i blagostanje) se temelji razvoj savremene civilizacije i smatraju se najbitnijim segmentima bilo kojeg društva, države ili prostora.

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)