Gazijina medresa doživljava se kao nešto više od same škole

Iz obraćanja profesora hafiza dr. Munira Mujića na Svečanoj akademiji u povodu obilježavaja Dana Gazi Husrev-begove medrese 6. januara 2023. godine u povodu dodjele Priznanja za poseban doprinos afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese.

Svaki je izbor ograničen vlastitim mjerilima, a stvarnost iz koje se bira uvijek ima mnogo više nijansi nego je mjerila. Malo je svršenica i svršenika Gazi Husrev-begove medrese za koje bismo mogli kazati da nisu doprinijeli njenoj afirmaciji na neki način. Broj onih koji zaslužuju ovo priznanje, prirodno, premašuje broj godišnjica koje su pred nama, pa odatle i moju radost prati razumljiva nelagoda.

Raduje me da se ove godine dodjeljuje priznanje i mome dragom profesoru i razredniku, prof. Ismetu Veladžiću. Upravo u ovome amfiteatru 1985. godine pred prof. Veladžićem pisali smo sastav na prijemnom ispitu. Profesor nam je zaželio dobrodošlicu. Bilo nam je dobro. Doveo me je rahmetli babo i kazao: "Ovdje će ti biti lijepo." I ovdje mi je bilo lijepo.

Mi djeca iz Paleža, Gomionice, Bukve, Počulice, Baga, Lukavca na Bjelašnici, Mravinjca, Pridvoraca, Željeznog Polja, Divičana, Donjih Brigova, Jezerskog, Nemile, Visokog, Hajderovića, Sladne, Žepe, Babića, Velike Brijesnice, Brnjica, Nove Kasabe, Tarevaca, Starog Grada-Bužima, Brčkog, Skelana, Jelovča, Karića, Priboja, Podveležja, Puharske, Kamešnice, Delimeđa, sa Peštera, Dragaša ispod Šar-planine, Alipašinih Izvora i drugih mjesta Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Kosova, pa iz Ulcinja, Dubrovnika i naše dijaspore našli smo se pod istim krovom, u jednoj novoj porodici. Bilo je među ovom medresanskom čeljadi onih koji su tih prvih dana koji put i zaplakali. Onih posljednjih dana, kada smo nakon četiri godine trebali krenuti svojim putevima, plakali smo svi.

Sumnjam da je iko od nas došao u Medresu vođen nekom idejom o ranoj profesionalnoj orijentaciji. Teško da je o tome i moglo biti govora. Ali nikada poslije nisam čuo da je neko zažalio. Milostivom dove upućujem da nagradi moju majku Muniru i moga rahmetli babu Huseina i sve naše majke i sve naše očeve što su s radošću, u sebi slobodni, istinski slobodni, bez premišljanja upisivali djecu u to vrijeme u Medresu.

Posebnost bh. medresa

Ovdje smo u četiri godine naučili od naših profesora i iz knjiga ono što smo naučili. Postali emocionalno i socijalno zreliji, snažniji. Sticali smo samopouzdanje, brusili vrijednosti, širili vidike, bili vjerovatno bliže nego ikada u životu onome kako su nas, dok su za nas učili dove, zamišljali naši najmiliji. U očima i srcima dobrih i čestitih bili smo bolji i vredniji nego što smo doista bili i nego što smo o sebi mislili. Naučili smo biti na društvenoj margini, dostojanstveno i bez grča, kao mladi i samouvjereni "heretici" tadašnjeg sistema.

S radošću i zahvalnošću se sjećam svih naših profesorica i profesora, moga muhafiza i svih mojih kolega iz Medrese s kojima s poštovanjem i bratskom ljubavlju dijelim ovo priznanje. Ono doista pripada svima!

Gazi Husrev-begova medresa, kao i druge naše medrese, čiji rad je posljednjih decenija oživljen, razlikuju se od većine medresa u muslimanskom svijetu. One su, zahvaljujući ispravnom opredjeljenju naše Islamske zajednice, uspješne gimnazije s medresanskim pečatom ili uspješne medrese s gimnazijskim pečatom, svejedno. One su uvjerljiv dokaz da se po navici podrazumijevani binarizam tradicionalno/savremeno može pretočiti u živuću i djelujuću simbiozu.

Gazi Husrev-begova medresa doživljava se kao nešto više od same škole, kao simbol. Ona to i jesete. Ali, neopravdano bi bilo previdjeti kako u njoj rade "obični" ljudi i uče "obična" djeca, u okolnostima koje su nam svima zajedničke. Dijelim radost svih koji se raduju zbog toga što Medresa, kroz svoj plan, program i požrtvovanje njenih odgajatelja i profesora, kroz harmoniju odgoja i obrazovanja, svojim učenicima pomaže da znaju uočiti razliku između svijeta kakav jeste i svijeta kakav im se predstavlja. Odgoj i podučavanje u islamskim znanostima kakvo njeguje ova i druge naše medrese predupređuju zapadanje u bilo kakvu vrstu dogmatizma koji kompromitira čistotu Istine. Taj zadatak nije jednostavno ispunjavati. Ali on je cijena autentičnosti i dosljednosti. To je put koji nudi u vjeri utemeljen optimizam, potreban za njegovanje osjećaja za ravnotežu u svakom aspektu života, uprkos svim potresima i nedaćama koje pogađaju naše življenje.

U Medresi smo odgajani i učeni, a i danas se tako uči i odgaja, da je islam vrijednost koja jeste univerzalna, ali da sami muslimani nisu univerzalni. Ljudi nisu sačuvani od manjkavosti. Takav pristup ne ruši idealističke zanose - oni su su nam potrebni - ali oslobađa od pretjerano snažnog zagrljaja takvih zanosa, od zanemarivanja samopromatranja i od zanemarivanja stvarnosti.

Gazi Husrev-begova medresa nije kroz historiju bila samo škola. Ona je decenijama bila važna nacionalna bošnjačka institucija. Ovoj staroj i zaslužnoj školi nije bilo suđeno da se poput sličnih učilišta na Istoku i Zapadu formalno razvije u univerzitet, ali su iz njenog stabla izrasle mladice Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, Gazi Husrev-begove biblioteke, Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka u Sarajevu, Instituta za društvena i religijska istraživanja u Tuzli, naših medresa u Cazinu, Mostaru, Tuzli, Travniku, Visokom, Novom Pazaru, Banja Luci, Islamske gimnazije u Zagrebu i drugih institucija.

"U skladu s duhom vremena i mjesta"

Danas svršenice i svršenici Medrese rade i polučuju poštovanja vrijedne rezultate u domovini i diljem svijeta: u džematima, institucijama IZ, vrtićima, školama, na fakultetima i institutima, u bibliotekama, u administraciji, u različitim firmama, vode privatne biznise, rade u zdravstvu, u društvenom sektoru, u međunarodnim organizacijama, u medijima, diplomatiji, proslavili su se kao književnici, osvjetlali obraz kao branioci… Imamo razloga poštovati uspjehe starijih generacija. Imamo razloga radovati se uspjesima novih generacija. Neka je na čast Medresi i za dobrobit naše drage domovine.

Orijentacija za daljnje školovanje svršenika Medrese koji se upisuju na različite studije u zemlji i inostranstvu ostvarenje je Vakifove volje da se školovanje u Medresi odvija "u skladu s duhom vremena i mjesta". Ta volja je zbog različitih okolnosti bila u prilično dugom periodu suspendirana. Ali ona nikada nije otišla na počinak. Medresa nije ostala u prošlim vremenima, odakle bi iz udobnosti ahronije i privlačnih komemorativnih pohoda u stara vremena gdje je "sve bilo bolje nego sada" podozrivo gledala na promjene koje se dešavaju u svijetu u kojem živimo. Umjesto toga, Medresa je uspješan i respektabilan subjekt na tržištu obrazovanja i na polju odgoja.

Riječi jesu različite ali je eho isti

Ova škola je za golemu porodicu njezinih svršenika bila i ostala važnim mjestom emocionalno-socijalnog odrastanja. Ona je naš Zavičaj, duhovni i emocionalni. Danas mnogi od svršenika Medrese iz moje generacije i onih “okolnih” generacija više nemaju priliku vidjeti lice svoga zavičaja, onakvo kakvom su se radovali kada bi ga popodne prvog dana vikenda ugledali kroz prozor lokalnog radničkog autobusa. Mjesta su drukčija a vrijeme je zamaklo u prošlost. Iza kapija Medrese uvijek nas čeka naše mjesto, komad našeg vremena i drago lice Zavičaja.

Naposlijetku. Dok sam zapisivao ovo kratko slovo o Medresi učinilo mi se da zapisujem nešto što sam već čuo u ovakvim i sličnim prilikama. Riječi jesu različite ali je eho isti. Takav eho čuo bi se i nakon riječi svakog drugog svršenika Medrese u ovakvoj prilici. Naša lična pamćenja i lične doživljajnosti nisu iste, i ne mogu biti iskazane istim riječima, čak i ne moraju izgledati posve uvjerljivo, ali su po nekom neobjašnjivom zakonu uvijek podudarne sa znanjem o samima sebi i o vlastitom smislu - s onim znanjem koje smo sticali u ovoj školi.

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)