Namazom se odgajamo, ajetima usmjeravamo, šefa’atu nadamo

Piše: Izet-ef. Čamdžić

S akšam-namazom, 26. redžeba, nastupa mubarek noć Lejletul-miradž. Podsjeća nas ta mubarek noć na veliki događaj Poslanikova putovanja iz Mekke u Jerusalem, podsjeća nas na Isra’, noćno putovanje i podsjeća nas na Poslanikovo uzdignuće do Allahovog, dž.š., Arša, Miradž.

I na jednom i na drugom putovanju, Poslanik je vidio i doživio, te nama prenio, ono što nas svaki put iznova podsjeti na univerzalnost poruke islamske i obavezu muslimana da tu poruku slijede kako bi se od grijeha i kazne spasili. Na svom noćnom putovanju Poslanik bijaše počašćen da imami džematu kakvom niko, ni prije, ni poslije, nije. To je džemat poslanika okupljen u Aksa džamiji. Svi oni, poslanici prethodni, stajanjem u saff iza Muhammeda, a.s., potvrđuju univerzalnost Božije poruke, da je Bog jedan, put koji vodi istini jedan, i da je svaki drugi put, ustvari stranputica, i da ko bude tražio imama mimo Miljenika Božijeg neće hoditi stazom koja vodi Allahovom zadovoljstvu.

Na tom noćnom putovanju, prije uzdignuća u više sfere, Džibril nudi Poslaniku da izabere, nudi mu izbor između prolaznog i vječnog, između Pravog i krivog puta, između istine i laži. Poslanik ne bira vino koje simbolizira kratkotrajni dunjalučki užitak. Bira mlijeko koje svojom bjelinom, čistoćom i hranljivošću simbolizira čistoću vjere islamske i korisnost naredbi i zabrana u islamu za čovjeka.

Kad Poslanik krenu s Džibrilom u društvu u više sfere i kad kroz sedam nebeskih kapija prolaziše da bi Allahovom prijestolju stigao, da bi do Sidretul-muntehaa došao, s poslanicima predhodnim se susretaše, oni se dolasku Miljenika Božijeg na Zemlju radovaše. Sretni su bili jer su znali da je ono s čime su oni dolazili, sad upotpunjeno i da je Allahova vjera s dolaskom posljednjeg od njih, usavršena, a blagodat neizmjerna upotpunjena.

"Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naša pokazali." (Isra 1)

Ova znamenja iz putovanja noćnog spomenusmo kako bismo i sami po tim znamenjima život svoj ravnali i kako bi nam ona bila putokaz na našoj dunjalučkoj putanji. Naučismo, da slijediti Poslanika posljednjeg je zadaća svakog čovjeka, baš kao što i svi poslanici ga u džamiji jerusalemskoj, Aksa mesdžidu, slijediše. Naučismo, da kad smo pred izborom, a čovjek je biće slobode, da uvijek biramo ono što je vrijedno i korisno na oba svijeta, a ne ono što će nam donijeti samo kratkotrajnu, dunjalučku korist. Naučismo, da kao što se poslanici na kapijama nebeskim raspoređeni, radovaše dolasku najodabranijem između njih, i mi se radujemo mubarek noćima iz kojih učimo poruke naše vjere, kako bi svoj korak uskladili s Poslanikovim, te tako njegovog šefa’ata dostojni bili.

O događaju miradžskom, Allah, dž.š., kazuje: "Približio se pa nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže." (Nedžm 8-9) "Džibrila je po drugi put vidio kod Sidretul-muntehaa kod kojeg je džennetsko prebivalište." (Nedžm, 13 - 15)

Osim što je Poslanik znamenja veličanstvena i brojna vidio, on je ummetu svome s Miradža, poklone neprocjenjive vrijednosti donio. Muslim od ibn Mes’uda bilježi: "Poslanik je na Miradžu dobio troje: pet vakata namaza, posljednja tri ajeta sure Bekare i šefa’at".

Namaz smo dobili, i to pet njih, a za svaki je nagrada kao da ih je deset. Naređen nam je na Miradžu Poslanikovom, na Poslanikovom uzdignuću. Iz tog čitamo poruku da čovjek želi li se uzdići u društvo čovjeka, onog stvorenja koje je u najljepšem liku na Zemlju došlo, mora klanjati. Bez duhovne nadgradnje, bez tog duhovnog uzdignuća, čovjek i nije čovjek. Nije čovjeku zadaća samo jesti, piti i razmnožavati se. Čovjek je namjesnik Božiji na Zemlji. Dužnost mu je, da na Zemlji uspostavi red, a da bi to bio sposoban mora prvo urediti svoj život, a tog reda bez namaza nema. Ako čovjek želi biti sposoban nositi se s izazovima životnim, ako želi svoju misiju halife uspješno nositi, nužno je da krene stazom vlastitog uzdignuća, da krene na svoj Miradž, a namaz je Miradž mumina.

Posljednja tri ajeta sure Bekara, miradžski su poklon. Dati su Poslaniku iz riznice ispod Arša. Ti ajeti nam donose i putokaz i opomenu. Putokaz je, da Allahu pripada sve na Zemlji i nebesima, a opomena, da sve što činimo, bilo javno ili tajno s tim ćemo se suočiti. Putokaz je, da vjerujemo onako kako su poslanici vjerovali, a opomena da ne budemo kao oni koji su zalutali i govorili, čujemo ali se nećemo pokoriti. Putokaz je, da Allah, dž.š., ne opterećuje čovjeka preko njegovih mogućnosti, a opomena, da sve što činimo, i dobro i loše s nama će i samo će nas po tome cijeniti i samo prema tome suditi.

Miradž nam je poklonio šefa’at. Muhammedov, a.s., ummet je počašćen time, da ko god bude šefa’ata dostojan, bez iščekivanja će ući u Džennet. Ako želiš biti u skupini koja će tog mučnog iščekivanja biti pošteđena, kreni stazom vlastitog uzdignuća, vlastite duhovne nadgradnje, kreni na svoj miradž. Allah, dž.š., obećava vjernicima da će im pokloniti i pobjedu i uspjeh. Evo tog obećanja: "Vjernici će postići ono što žele, oni koji namaz obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i zekat daju, i bluda se klone, i o emanetima povjerenim brinu, i namaz na vrijeme obavljaju. Oni su dostojni nasljednici koji će Džennet naslijediti i u njemu vječno boraviti." (Mu’minun, 1 - 11)

Četrnaest vjekova poslije, ništa od poruke miradžske nije izblijedilo i ništa u Miradžu nije daleka prošlost. Sve je sad, kao i tad jednako aktuelno i jednako se tiče nas, kao što se ticalo ondašnjih ljudi, ashaba Poslanikovih.

Miradž nas uči da se ponašati trebamo tako da nas to naše ponašanje svrsta u društvo onih koji odgovorno titulu halife na zemlji nose. Miradž nas uči da nismo samo tijelo. Uči nas da se namazom odgajamo, ajetima kur’anskim sebe usmjeravamo i šefa’atu Pejgamberovom se nadamo.

Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji namaz čuvaju, ajete kur’anske čitaju i slijede i šefa’atu tvom odlučno koračaju. Amin!

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)