Islamska publicistika na Kosovu

Iako islam pridaje značajnu ulogu pisanoj riječi, u albanskoj tradiciji njen razvoj je relativno nov, ili, bolje rečeno, prve početke ove tradicije susrećemo tek u doba renesanse. Na ovu stagnaciju u ovom važnom segmentu - iako su Albanci odavno prihvatili islam i nije im nedostajao kadar alima i ljudi od pera – utjecalo je dosta faktora, a među najvažnijim bio je nedostatak tradicije pisane riječi, nedostatak jedinstvenog pisma, te nedostatak relevantnih lokalnih institucija, koje bi preuzele na sebe jedan ovakav poduhvat. Ako svemu ovome dodamo izazove i poteškoće s kojima se suočavao albanski narod: mijenjanje sistema, nedostatak kadra, nedostatak tradicije i inferiornost prema islamskoj kulturi uopće, te islamske publicistike u posebnosti, jasno je da islamska publicistika na Kosovu nije mogla imati svoj pravi razvoj.

Godine 1962. Udruženje uleme je počelo sa objavljivanjem Informativog Biltena, tromjesečne publikacije, koja je objavljivana na srpsko-hrvatskom i albanskom jezik, gdje je bila predstavljena aktivnost rukovodstva IZ u SFRJ, te aktivnosti rukovodstva islamskih zajednica tadašnjih republika u SFRJ, a posebno rukovodstva IZ u Srbiji sa sjedištem u Prištini i njenih organa i institucija. Ovaj bilten je bio informativnog karaktera koji je predstavljao aktivnosti i upravne djelatnosti, kao i aktivnosti Udruženja uleme. Kao takav on nije zadovoljavao potrebe vremena, a ni Udruženja, a kamoli zahtjevima i potrebama za islamskom literaturom, koje su rasle iz dana u dan. Od 1966. godine objavljivan je samo na albanskom jeziku, te od tada u ovom biltenu, osim službenih podataka, 1969. i 1970. godine nailazimo i na opće teme vjerskog karaktera.

Godine 1970. u Prištini je počelo objavljivanje Takvima - godišnje publikacije Udruženja uleme Kosova, zajedno sa kalendarskim dijelom. Od početka objavljivanja njegov sadržaj su obogaćivale i opće islamske teme, uglavnom iz oblasti ahlaka, fikha, hadisa, tefsira, akaida, itd.

Godine 1971. u Prištini je počelo objavljivanje tromjesečnog časopisa Edukata Islame, te sa početkom njegovog objavljivanja, započinje i prava islamska publicistička aktivnost Islamske zajednice na Kosovu, i ne samo na Kosovu nego i šire, gdje god je bio govorni albanski jezik. Hadži Sherif Ahmeti je bio glavna okosnica za njegovu pripremu, koji je sa svojim visokim profesionalnim vještinama uređivao i obogaćivao ga savremenim temama u trajanju od oko sedamnaest godina.

Odluka da se krene sa pokretanjem islamskog časopisa Edukata Islame, može se reći, nije bila rezultat samo zahtjeva vremena, nego imperativ vremena, jer potrebe i zahtjevi albanskog stanovništva islamske vjeroispovijesti da spozna svoju vjeru kroz islamsku literaturu na albanskom jeziku iz dana u dan su bile sve veće. Albansko stanovništvo nakon Drugog svjetskog rata, koje je bilo 98% nepismeno, u velikoj mjeri počelo se obrazovati, počevši od onih koji su bili samouki, do onih koji su doktorirali u različitim društvenim i vjerskim naukama.

S druge strane, objavljivanje ovog časopisa će poslužiti kao odbrambeno oružje protiv neosnovanih optužbi naspram muslimana Albanaca, prisutnih posebno u obrazovanju i medijima. Nakon poboljšanja jugoslovensko-albanskih odnosa, ovakve vrste propagande su još više eskalirale pod sve većim utjecajem ateističkog duha.

Dio iz printanog izdanja Preporoda