"Sarajevske ruže" i rane koje ne blijede: Porodice se sjećaju redova smrti i gledaju ponavljanje tragedije u Gazi
Prošlo je tačno dvije godine od početka izraelskog genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze i cijeli svijet i dalje svjedoči monstruoznim zločinima nad golorukim civilima i djecom koji stradaju u redovima za vodu ili hljeb.
Sve te slike evociraju bolne uspomene Sarajlija koji su prije tri decenije preživjeli opsadu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, gdje na pločnicima "cvjetaju" "sarajevske ruže“ kao simboli, spomenici i opomena budućim generacijama.
"Sarajevske ruže" su krateri granata na sarajevskim pločnicima koje su tokom opsade odnijele živote nevinih civila. Ispunjeni crvenim voskom, krateri simbolično predstavljaju krv prolivenu dok su građani čekali u redu za osnovne potrepštine, vodu, hljeb, lijekove...
Danas, tri decenije kasnije, slični redovi i užasi ponavljaju se i u Gazi.
Porodice sarajevskih žrtava, preživjeli i čuvari sjećanja na ratne godine s boli i nevjericom prate slike i izvještaje iz Pojasa Gaze. Ubijena djeca, granatirani redovi za pomoć, tijela pod ruševinama, podsjećaju na tragediju koju su i sami preživjeli.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, čija je 11-ogodišnja kćerka Irma ubijena tokom opsade, kaže da mu je teško gledati slike iz Gaze.
– Duboko suosjećam s narodom Palestine, i emotivno i ljudski me to pogađa. Vrlo često izvještaje iz Gaze teško mogu da gledam. Zaista je nerazumljivo i neshvatljivo šta se dozvolilo – kazao je Grabovica.
Podsjeća da su u Sarajevu civili ginuli na svakom koraku, u redovima za vodu, ispred pekara, na pijacama, u vlastitim domovima, pa čak i u krevetima.
– Na mjestima stradanja imamo 'sarajevske ruže' kao oblik sjećanja i čuvanja istine. To su krateri koje su projektili ostavili na tlu u obliku ruže i to su sada jedinstveni spomenici za sve ono što su građani Sarajeva preživjeli i za sve tragedije – rekao je.
Djeca, koja bi trebala biti zaštićena po svim međunarodnim konvencijama, i dalje su prve i najnevinije žrtve ratova.
Tokom 1.425 dana opsade Sarajeva, ubijeno je 11.541 osoba, od čega 1.601 dijete.
Prema podacima relevantnih organizacija, tokom posljednje dvije godine u Gazi je ubijeno više od 67.000 Palestinaca, među njima više od 20.000 djece.
Upravo ti brojevi, ali i bol koja iza njih ostaje, povezuju Sarajevo i Gazu kroz univerzalnu tragediju civila zatočenih u raljama rata.
– Teško je roditeljima koji su izgubili djecu u Gazi poslati bilo kakvu poruku utjehe. Znam to iz iskustva. Samo mogu da im poželim da dočekaju mir, i da, poput nas, u tom miru počnu njegovati kulturu sjećanja i istine – poručio je Grabovica.
Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo, kaže da je memorijalizacija ključna za budućnost svake zajednice koja je pretrpjela zločin.
Istakao je da "sarajevske ruže" nisu samo trag granate već da su one su krik, opomena i sjećanje.
– Suštinski je važno da sačuvamo mjesta masovnih ubijanja nevinih civila zarad budućih generacija. Važno je bilo gdje na planeti obilježiti ta mjesta torture, zločina i neciviliziranog postupanja. Tako je važno i u Gazi sačuvati podsjetnike na ono što smo prošli – rekao je.
On naglašava i važnost međunarodne reakcije, koja je i u Sarajevu, kao i danas u Gazi, ostala nedosljedna. Dodao je da je i onda i sada bilo mnogo osuda, zabrinutosti u javnim nastupima, ali bez stvarne akcije da se zlo zaustavi.
– Sve je isto, veoma malo učimo iz primjera u prošlosti, malo pouka izvlačimo da bismo se suprotstavili zlu koje s druge strane nastoji da uništi život kao kao najveću svetost. Zato moramo sačuvati takva mjesta. Sarajevske ruže su, naprimjer, mjesta gdje su ubijena tri ili više civila od jedne granate. Ne znam koliko će to na području Gaze biti moguće, ali je zaista važno da sačuvamo što više podsjednika na ono što se dešavalo u proteklom periodu – zaključio je Kulanić.
Historija se, upozoravaju sagovornici, ponavlja kada iz nje ne učimo.
Sarajevske porodice, preživjeli i čuvari istine danas vide vlastitu priču kako se odigrava na drugom kraju svijeta. Iako ih dijele hiljade kilometara, ono što spaja Sarajevo i Gazu jesu ruže, u Sarajevu urezane u asfalt, u Gazi još uvijek nastaju u krvi, pepelu i tišini svijeta.
Zato, poručuju iz Sarajeva, čuvanje sjećanja nije samo obaveza prema prošlosti već i zalog da se bol i nepravda više ne ponove. Na Balkanu, na Bliskom istoku, nigdje.
(Preporod.info)
